Na Veliki četvrtak, 28. ožujka 2024. biskup Antun Škvorčević predvodio je u požeškoj Katedrali u zajedništvu s članovima Prezbiterija Požeške biskupije Misu posvete ulja. Na slavlju su uz svećenike među ostalim sudjelovali bogoslovi, aspiranti za svećeništvo iz požeškog Kolegija te ovogodišnji kandidati za svetu potvrdu iz župa Katedralnog arhiđakonata.
U homiliji biskup je zapitao svećenike jesu li nekada razmišljali o tome da postoji čudesna i izazovna mogućnost da oni sami sebe iznutra oblikuju, da ih drugi ljudi mogu oblikovati te na koncu ostaje pitanje tko su oni i po čijem su modelu oblikovani. Pozvao ih je da na to pitanje odgovore u svjetlu naviještenih svetih čitanja. Naime, prorok Izaija u prvom čitanju, apostol Ivan u drugom, a napose Gospodin Isus u evanđeoskom ulomku uvjeravaju nas da se s nama može najviše i najbolje dogoditi kad nas iznutra oblikuje Duh Božji za poslanje koje nam je Bog namijenio. Kazao je da želi zajedno s njima zahvaliti Bogu, Isusu Kristu što računa s nama, te nam daruje svoga Duha, uvrstivši nas među svoje najbliže i najdraže suradnike. Sjedinjeni suradnički s biskupima i svećenici su na neki način nasljednici Zbora apostolâ u dvorani Posljednje večere, gdje je Isus svojim učenicima dokraja otvorio svoje božansko srce i protumačio tko su oni po njegovu naumu u mogućnostima Duha Svetoga.
Polazeći od prvog čitanja gdje prorok Izaija govori o Duhu Božjem koji ga pomaza za poslanje što mu ga dodjeljuje Bog, biskup je ustvrdio da svećenici nisu ljudi koji se bave nekim svojim privatnim poslovima, nego su Božji, Kristovi poslanici, dapače veleposlanici, koji zastupaju onoga tko ih je poslao i služe njegovu djelu spasenja. Stoga s obzirom na njega moraju uvijek biti „korak unatrag“ da bi on mogao biti na prvom mjestu i vidljiv u onome što svećenici u njegovo ime govore i čine. Napomenuvši da su oni veleposlanici Onoga koji je pomazan Duhom Svetim – Mesije, podsjetio ih je da riječ „Mesija“ dolazi od hebrejske riječi „mašah – pomazivati, grčki „hrizein“ od koje onda dolazi riječ „Hristós – Krist – Pomazanik“, kao i naziv za Kristove vjernike „kršćani“. Kazao je kako su svi navedeni naslovi povezani s mazanjem uljem, koje je znak i na neki način opipljivo jamstvo da smo opečaćeni i opunomoćeni Duhom Svetim i pripadamo Isusu Kristu koji nas je pozvao i poslao biti dionicima njegova trostrukog mesijanskog poslanja: proročkog, svećeničkog i kraljevskog, ustvrdio je biskup.
Razlažući navedeno trostruko svećeničko poslanje, biskup je najprije kazao da je karakteristika proročkog poslanja da on ne naviješta svoju riječ i istinu, nego Božju, koju je prethodno usvojio u svom vjerničkom srcu. Proročka riječ redovito nailazi na protivljenje onih koji Božjoj riječi pretpostavljaju svoje ljudske namisli. Štoviše, koji se protiv Božje riječi bore, a njegove proroke progone. Božja riječ stoga dijeli ljude na „Božje“ i „protu Božje“, i to protivljenje Božjoj riječi i progon proroka od strane ljudi, znak je uspješnosti prorokova poslanja, ustvrdio je biskup. Potkrijepio je navedenu tvrdnju činjenicom da je i sam Gospodin Isus bio progonjen i na koncu na križu ubijen zato što se identificirao s Božjim Sinom i naviještao Božje kraljevstvo. Pripomenuo je da prorok nije samo onaj koji govori u Božje ime, nego i svojom životom svjedoči Božju istinu koju naviješta. Pozvao je nazočne svećenike da se na Dan ustanove njihova svećeništva preispitaju kako je s proroštvom u njihovu osobnom životu i u zajedničkom poslanju, jer oni nisu izolirani pojedinci, nego članovi prezbiterskog Zbora u duhu međusobne suodgovornosti i suradnje s biskupom. Govoreći potom o svećeničkom poslanju, biskup je podsjetio da je u njegovu središtu prinošenje Bogu novozavjetne žrtve koja se za razliku od starozavjetne žrtve ne sastoji u prinošenju životinja, nego sama sebe, vlastitog predanja, nasljedujući Isusovo potpuno predanje Ocu kojim je jednom zauvijek prinio na križu. Biskup je kazao kako bi želio zajedno s njima biti savjestan prinositelj te Isusove žrtve ljubavi s križa koju obnavljamo u svetoj misi, nastojeći životom svjedočiti ono što u svetoj misi zajedno s vjernicima slavimo. Konačno, treće mesijansko poslanje naziva se kraljevsko, za koje je sam Gospodin Isus rekao da je ono služenje. Naime, on je postao kralj i svevladar, onda kad je sebe žrtvovao na križu za svakog čovjeka u svakom vremenu i za sve čovječanstvo. Kraljevati znači s njime najdublje biti sjedinjen snagom njegova Duha i služiti onima koji su mu povjereni, ustvrdio je biskup. Još je rekao da povezati sve tri navedene dimenzije jednog mesijanskog poslanja znači biti poslagan u mozaik zajedništva Crkve koje Isus ostvaruje snagom svoga Duha. Pozvao je svećenike da na ovaj njihov Dan posvjedoče Isusu Kristu kako im je stalo do toga da budu njegovi onako kako on to želi, te da on bude na početku, u sredini i na kraju svega: Isus Krist koji je isti jučer i danas i uvijeke, zaključio je biskup. Pozvao je svećenike da u navedenom duhu obnove svoja svećenička obećanja.
