Na svetkovinu Gospodinova Uskrsnuća, 31. ožujka 2024. biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s vjernicima grada Požege i svećenicima Župe sv. Terezije Avilske te središnjih biskupijskih ustanova, predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali.
U homiliji biskup Antun je kazao da je jedno od najvažnijih pitanja na koje nam na svetkovinu Uskrsa valja potražiti odgovor jest: «Kakav nam je vid? Vidimo li? Što vidimo? Do kamo vidimo? Koga vidimo?» Obrazložio je to činjenicom da apostol Ivan u naviještenom evanđelju o događaju Isusova uskrsnuća govori upravo o tome što vide dvojica njegovih učenika, koji su se na poticaj ženâ, prvih vidjelica praznog Isusova groba, došli sami uvjeriti u to. Ono što su Petar i Ivan svojim tjelesnim očima vidjeli bio je prazan grob, ubrusi u koje je bilo umotano mrtvo Isusovo tijelo uredno složeni. Međutim, oni se nisu zaustavili samo na činjenici praznoga groba, nego su dubljim uvidom srca koji se zove vjera prepoznali da je Gospodin Isus uskrsnuo od mrtvih, ustvrdio je biskup. Pozvao je sudionike slavlja da i oni danas takvim vidom srca, očišćenim Božjim milosrđem i pokrenutim njegovom snagom pristupe događaju Isusova uskrsnuća i vjerom ga prepoznaju i prihvate. Vjerom se vidi najdalje, do vječnosti, kazao je. Vjerničko pak srce, očišćeno snagom ljubavi, dohvaća puninu postojanja, ustvrdio je biskup. Naime, kad netko drugoga gleda s ljubavlju, to nije tek pogled fizičkih očiju, nego srca kojim se točno vidi tko je tko, i kojim se uspostavljaju najtočniji odnosi s njime. Još je rekao da su Petar, Ivan i drugi Isusovi učenici bili u svojim srcima probuđeni za Isusovu blizinu. Pojasnio je da je toj probuđenosti ime vjera, a kad se vjeri u Isusa doda ljubav prema njemu, tada se ostvaruje najveća bistrina srca. Pozvao je sudionike slavlja neka danas na Uskrs budu molitelji za sve nas da dobro vidimo, i da po preporuci sv. Pavla apostola u ulomka drugog čitanja iz Poslanice Kološanima težimo ne za onim što je zemaljsko, nego za onim što je gore, za nebeskim. Pored toga Apostol nas uvjerava da smo u svetom krštenju umrli za onu nemoć u nama koja se zove grijeh, te više nismo svojim sebičnim srcem privezani za zemlju i za njezinu tamu u kojoj se ništa ne vidi, nego smo počeli živjeti oslobođenost od sebičnosti i opredijeljenost za plemenitost, dobrotu i ljubav, te se tim putem uzdigli do neba, shvaćajući što je to pobjeda života nad smrću u Isusovu uskrsnuću, ustvrdio je biskup.
Kazao je da bi bili zanimljivo istražiti kako stoji u Hrvatskoj sa spomenutim vidom srca, imajući pritom na pameti da ima onih koji su bezosjećajni ne samo jedni za druge i za čovjeka općenito, nego i za Boga, živeći kao da Boga nema, pateći se i mučeći privezani za malo zemaljskoga što nekim svojim snagama i sposobnostima misle da mogu ostvariti. Još je kazao da u Hrvatskoj treba vizionara koji će se znati zauzeti za boljitak na političkoj, gospodarskoj i drugim razinama osobnog i društvenog života, ali da još više treba onih vizionara srca koji će, zagledani u djelo koje je Bog ostvario u Isusu Kristu, znati živjeti u dimenzijama Božje pobjede života nad smrću, i na taj način biti najveći dobročinitelji naše zemlje. Kazao je kako mu je najveća želja da se sudionici slavlja, potaknuti Isusovom uskrsnom pobjedom nad zlom i smrću, opredijele biti u Hrvatskoj ljudi koji vjernički dobro vide, dobro osjećaju i žive ljubav kao odnos jednih prema drugima, te da se uzdignu do one razine gdje vide poput Petra, da poput njega vjeruju, i svjedoče uskrslog Gospodina, kako je on to učinio u susretu s poganskim časnikom Kornelijem, po zapisu Djela apostolskih u današnjem prvom čitanju.
Homiliju je nastavio završnim riječima iz Uskrsne čestitke koju je uputio vjernicima zajedno s novoimenovanim požeškim biskupom Ivom Martinovićem: «Braćo i sestre! Mi pastiri, sjedinjeni s našim svećenicima i đakonima, redovnicima i redovnicama zajedno s vama ispovijedamo vjeru u Isusovu uskrsnu pobjedu, naviještamo je i u svetim otajstvima slavimo. Otvorimo joj i ovog Uskrsa naša osobna, obiteljska i druga stanja nemoći, da ih zahvati njegova pobjednička blizina i odagna strah. Obnovimo se u zajedništvu naše požeške mjesne Crkve, koje Gospodin snagom svoga Duha izgrađuje. U njoj postajemo dionici božanskog života za koji je Isus položio sama sebe, u koji nas je uveo svetim krštenjem, da bi nas u euharistijskom slavlju, po primanju svete pričesti hranio kruhom života. Snagom žrtve svoje ljubavi on nas čisti od zla i sebičnosti, odijeva naše „raspadljivo u neraspadljivost, smrtno u besmrtnost“, kako nas uvjerava Apostol (1 Kor 15, 54). To je Krist, naša nada, danas i uvijeke! Mi smo njegov narod, svojina kojoj je on jamac pobjede, te se ne bojmo onoga „što nam može učiniti čovjek“ (usp. Ps 56,12). U trenutku kad jedan pastir požeške Crkve završava svoje poslanje njezina vodstva a novi preuzima, povjerimo njegovo služenje našem Gospodinu. U navedenom raspoloženju vjere molimo za naše svećenike i đakone, bogoslove i sjemeništarce, za obitelji, djecu i mlade, starije i bolesne, siromašne i napuštene. Neka do svakoga od vas dopre Isusova uskrsna snaga te u njoj pronađete mir, a naša samilosna blizina onima koji trpe donese olakšanje i utjehu. Radujući se skorom susretu s vama u Požegi na slavlju ređenja novoga požeškog biskupa, sve vas blagoslivljamo i u uskrslom Gospodinu pozdravljamo.»
Uslijedio je obred obnove krsnih obećanja sa škropljenjem vjernika blagoslovljenom vodom. Na svršetku misnog slavlja biskup je nazočnim sudionicima slavlja, njihovim najmilijima i svima onima koji su slavlje pratili digitalnim putem poželio da im Gospodin udijeli tako osjetljivo srce, da ono u svojoj bistrini otkriva blizinu Božju i od te blizine živi, pobjeđujući ono što je u njima nemoć, zlo, sebičnost i mrak, te je na sve zazvao Božji blagoslov.
