U srijedu, 29. svibnja, apostolski upravitelj Požeške biskupije Antun Škvorčević pohodio je Župu sv. Vida u Okučanima i u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje tijekom kojeg je krstio dječaka Marka, šesto dijete roditelja Stjepana i Anite Marijanović.
Polazeći u homiliji od naviještenog evanđelja u kojem Isus dvojicu svojih apostola, braću Ivana i Jakova, sinove Zebedejeve uvjerava da među njegovim učenicima ne vrijedi obrazac po kojem se ponašaju moćnici ovoga svijeta, jer on nije došao vladati nad ljudima nego za njih trpjeti i umrijeti, biskup je ustvrdio da dok vladari očituju svoju moć tako da iskorištavaju i na različite načine tlače svoje podložnike, Isus izričito naglašava da je služenje njegov pristup čovjeku, te svima nama poručuje da tko hoće biti prvi, neka bude posljednji; tko hoće biti velik, neka bude malen. Naglasio je kako Gospodin Isus to nije samo govorio, nego je upravo tako i živio i svoj život položio za nas. Kazao je kako i mi danas živimo u svijetu u kojem većina ljudi smatra da se veličina očituje u političkoj, gospodarskoj ili nekoj drugoj moći. Međutim, Isusova, Božja istina vrijedi i danas, da se ne postaje velik putem moćnog vladanja, nego putem služenja, ustvrdio je biskup. Još je kazao da je Bog biće koje služi životu, i da je Bog u svome Sinu Isusu Kristu sebe položio za nas, da bi nas oteo zarobljenosti negativnošću, zla i smrti. Mi, doduše, ne znamo zašto je patnja i trpljenje jedini način da se oslobodimo zla i smrti – to će za nas uvijek ostati otajstvena stvarnost – ali osjećamo i vjerujemo da je to istina, i da su najveći dobrotvori čovječanstva oni koji u slobodi prihvaćaju patnju i trpljenje radi drugih i za druge, ustvrdio je biskup.
Povezujući to s roditeljima Marijanović koji su na krštenje donijeli svoje šesto dijete, biskup je kazao je da po logici svijeta koja je puna sebičnosti, njihovo opredjeljenje za život kod moćnika nailazi na neodobravanje, pa čak i prijezir. Po njihovu mišljenju rađanje i podizanje brojnog potomstva je teško i muka koju valja izbjeći. Takvo mišljenje a onda i praksa koja iz tog mišljenja proizlazi glavni je i najveći razlog što već desetljećima u našoj domovini Hrvatskoj više ljudi umire negoli se djece rađa. Kazao je da za promjenu toga negativnog trenda demografskog izumiranja Hrvatske nije potreba neka velika priča i mudrost, nego su potrebni oni muževi i žene koji su spremni žrtvovati se za život, jer se život ne događa kroz ono što je lagano, lagodno i ugodno, nego kroz žrtvu. Stoga je izazovno pitanje i nama danas, vjerujemo li mi više onome što govori i kako živi svijet ili više vjerujemo onome što nam je Bog objavio u Sinu svome Isusu Kristu, da i mi trebamo živjeti žrtvujući se jedni za druge. Podsjetivši kako ima onih koji smatraju da će im smrt u utrobi majke začetog a nerođenog djeteta donijeti sreću za osobni i obiteljski život, biskup je ustvrdio kako je najteže nositi savjest ranjenu zlom, a osobito opredjeljenjem protiv života. Stoga je čestitao majci Aniti da je prihvatila i šesto dijete i s time povezanu žrtvu, jer ljubav je uvijek povezana sa žrtvom i kroz žrtvu se rađa Božji svijet, Božja sloboda i pobjeda, kako nam je Bog posvjedočio u Isusu Kristu. Kazao je da je ona time učinila najbolji korak i pred Bogom i pred životom i pred domovinom i pred svijetom, da se zbog svog opredjeljenja za šesto dijete ničega ne treba bojati, a najmanje sramiti, jer će nju, njezina supruga i cijelu njihovu obitelj Bog zbog toga obilno blagosloviti.
