Središnje euharistijsko slavlje u gradu Požegi prigodom svetkovine Presvetog Tijela i Krvi Kristove – Tijelova, 30. svibnja 2023. predvodio je u požeškoj Katedrali biskup Antun Škvorčević s kanonicima Stolnog kaptola sv. Petra, svećenicima djelatnima u požeškim župama i biskupijskim ustanovama, redovnicama, članovima pojedinih udruga i drugih vjernika, među kojima je bila i požeško-slavonska županica Antonija Jozić te požeški gradonačelnik Željko Glavić.
U homiliji biskup je najprije izrazio radost što na ovom slavlju sudjeluju djeca odjevena u bijele haljine i narodne nošnje, da tako i na izvanjski način očituju ljubav koju za Isusa Krista nose u svojim srcima. Sve pak sudionike slavlja podsjetio je na iskustvo, kad u svrhu pretraga i liječenja u medicinskim laboratorijima „vade krv“. Kazao je da je krv jedna od stvarnosti našeg ljudskog organizma koja je više od onoga što fizički u njoj pronalazimo. Čudesna je i znakovita činjenica da se u krvi može „pročitati“ u kakvom je stanju cijeli naš organizam, je li on zdrav ili je pak zahvaćen kakvom bolešću, koju potom liječnici nastoje liječiti, ustvrdio je biskup. Povezao je to iskustvo s porukom naviještenih svetih čitanja u kojima nastupaju pojedini ljudi s naslova krvi.
Tako Mojsije u prvom čitanju iz Knjige Izlaska u nastojanju da zajedništvo svojih sunarodnjaka na putu iz ropstva u slobodu pretoči u savez između Boga i izraelskog naroda, obznanjuje „dekalog – deset riječi“, deset Božjih zapovijedi, a sav je narod nekoliko puta ponovio: »Sve što je Gospodin rekao, izvršit ćemo i poslušat ćemo«. Nakon obećanja vjernosti od strane naroda Mojsije je podigao žrtvenik na dvanaest kamenih stupova na kojemu su mladi Izraelci prinijeli junce za žrtve paljenice, a on je krvlju žrtvovanih životinja polio žrtvenike i poškropio narod. Narod je bio poškropljen krvlju u znak vjernosti Bogu koji je djelom njihova oslobođenja iz egipatskog ropstva posvjedočio vjernost svome narodu. U Markovu pak evanđeoskom ulomku Gospodin Isus, dok prije svoje smrti sa svojim učenicima blaguje Pashu, nastupa govorom o svom tijelu i o svojoj krvi, tumačeći da je krv njegova, krv Saveza Božjega s nama ljudima, i da je to Novi savez u kojem više nije potrebno prolijevanje krvi žrtvovanih životinja kako je to bilo nužno u Starom savezu. Sin Očev i vječna njegova Riječ postao je tijelom upravo zato da krv svoju položi za nas a ustanovljenjem euharistijskog otajstva naložio nam je da to činimo njemu na spomen, i da pijemo vino koje je blagoslovljeno njegovom vjernošću Ocu za nas do kraja, do u smrt na križu. U krvi Isusovoj mi ne čitamo istinu o našem tjelesnom zdravlju, nego prepoznajemo otajstvo one vjernosti koju nam je Bog posvjedočio u žrtvi svoga Sina, ustvrdio je biskup. Naglasio je stoga, da doći u crkvu na svetu misu pa se zaustaviti pred otajstvom Isusove Krvi i iz nje „iščitati“ tko je on za nas a tko smo mi njemu, znači živjeti savezništvo između Boga i nas koji ne traje tek neko određeno vrijeme, nego se proteže u svu vječnost.
Još je rekao da nas Crkva, dok danas slavimo Isusovo euharistijsko otajstvo, podsjeća da mi kršćani katolici nismo neko zajedništvo koje mi sami gradimo, nego da smo „krvavo“ zajedništvo Isusove vjernosti nama, i da mi u tom zajedništvu i otajstvu Isusove krvi pronalazimo snagu one Isusove ljubavi na križu koja je bila jača od smrti, nastojeći i sami živjeti od tog otajstva. Ukazao je koliko proturječimo tom otajstvu svaki put kad ne poštujemo jedni druge i jedni o drugima ne razmišljamo na „saveznički“ način, nego „krvavo“ i osvetnički, te se kao posljedica toga među nama pojavljuje „zla krv“. Božja krv u Isusu Kristu nije zla krv, nego dobra i milosrdna krv ljubavi i vjernosti. Pozvao je sudionike da na ovom slavlju zahvale Bogu što je u euharistijskom otajstvu svoga Sina na domišljat način ostao trajno prisutan među nama snagom one vjernosti i ljubavi kojom je Gospodin Isus prolio svoju krv za nas.
Potaknut činjenicom da se ove godine svetkovina Tijelova podudara s proslavom Dana državnosti, biskup je istaknuo posebnu skupinu ljudi koja je konkretno živjela otajstvo vjernosti i položenosti života za druge do prolijevanja vlastite krvi, a to su hrvatski branitelji. Krv koju je velika većina hrvatskih branitelja prolila za našu slobodu i dostojanstvo usuđujemo se uspoređivati s Isusovom krvlju prolivenom za nas, ustvrdio je biskup, naglasivši da je zato naša sloboda jaka i blagoslovljena. Kazao je da im i danas želi zahvaliti za to djelo, a sudionike slavlja je pozvao da u našoj Hrvatskoj domovini budu osjetljiviji za Božje, neprolazne vrijednosti, oko kojih kad se okupimo, postajemo zajedništvo poštovanja i radosti u kojem se svi osjećamo dobro i u kojem nitko u svojim sebičnim porivima neće govoriti kako u Hrvatskoj nije dobro i lijepo živjeti. Zamolio je Gospodina Isusa Krista da svojom snagom zahvati sve nas, da budemo ljudi savezništva s Bogom i međusobno, nikad jedni protiv drugih, nego uvijek jedni za druge. Homiliju je zaključio molitvom: »Bože, budi nam na pomoć onim djelom koje si ostvario u Isusu Kristu, djelom njegova tijela i krvi, da prepoznamo svoje dostojanstvo i dostojanstvo drugih, te da od tog dostojanstva živimo.«
