Imenovani požeški biskup Ivo Martinović zaređen je za biskupa tijekom euharistijskoga slavlja u subotu 8. lipnja 2024. godine u požeškoj katedrali sv. Terezije Avilske. Misnom slavlju nazočili su brojni nad/biskupi, među kojima su bili glavni zareditelj, zagrebački nadbiskup metropolit i predsjednik Hrvatske biskupske konferencije Dražen Kutleša, suzareditelji đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić i umirovljeni požeški biskup Antun Škvorčević i apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua. Sudjelovali su i predstavnici drugih kršćanskih Crkava, predstavnici redovničkih zajednica, među kojima i generalni ministar franjevaca trećoredaca fra Amando Trujillo Cano, javni dužnosnici i brojni vjernici iz Požeške biskupije i Đakovačko-osječke nadbiskupije.
Na početku mise, nazočnima se obratio dosadašnji požeški biskup Antun Škvorčević izrazivši posebnu radost, duboko poštovanje i veliku zahvalnost. „Ređenje novog biskupa događaj je od velikog značenja za vjernike Požeške biskupije, što svojim sudjelovanjem na slavlju svjedoče predstavnici svih njezinih redova, službi i poslanja: kanonici stolnog Kaptola sv. Petra, svećenici dijecezanski i redovnički, đakoni, sestre redovnice, vjeroučitelji, bogoslovi i sjemeništarci, djelatnici i učenici katoličkih škola i drugih biskupijskih ustanova, članovi udruga i molitvenih zajednica, predstavnici vjernika svih župa, napose obitelji i mladih.
Kao i u drugim ovakvim prigodama, i danas se u požeškoj Katedrali na svoj način zgusnula povijest svojim duhovnim silnicama kojima nije inicijator i autor čovjek, nego Bog, Gospodar vremenâ i ljudskih sudbinâ, ‘Alfa i Omega’, ‘Početak i Dovršitelj’ svega postojećeg, živi, uskrsli Isus Krist koji svojim Duhom pobjede nad smrću oživljuje požešku mjesnu Crkvu da bude njegov vidljivi organizam, Tijelo, kojem je on Glava. Kao i tijekom 27 godina naše Biskupije i danas mu kličemo: ‘Krist danas i uvijeke, Aleluja!’ (usp. Heb 13,8)“, istaknuo je mons. Škvorčević.
Poželio je biskupu Martinoviću dobrodošlicu u Požešku biskupiju. „Dočekala Vas je u našoj Katedrali i sv. Terezija, koju je bečki slikar Franz Caspar Sambach po narudžbi kraljice i carice Marije Terezije naslikao na glavnom oltaru u zanosu pred Presvetim Trojstvom. Svojim mističnim iskustvom ona danas hrabri i Vas uvjeravajući: ‘Sólo Dios basta! – Samo je Bog dostatan!’ Zahvatio i Vas u biskupskom ređenju sveti zanos snagom Duha Svetoga te u posvemašnjoj predanosti Bogu pod geslom ‘radost i mir’ služite Božjem narodu Požeške mjesne Crkve, napose onima kojima je potrebna Vaša ruka pomoćnica, riječ tješiteljica, a nadasve suosjećajno srce zajedništva u patnjama, siromaštvu, bolesti i osami s nemalim brojem onih koji su povjereni Vašoj pastirskoj brizi“, rekao je biskup Škvorčević svome nasljedniku.
Nakon naviještenih liturgijskih čitanja, uslijedilo je predstavljanje izabranika za biskupsko ređenje te čitanje Apostolskog naloga o biskupskom imenovanju, koje je pročitao nuncij Lingua.
Homilija nadbiskupa Kutleše
Nadbiskup Kutleša je u homiliji podsjetio da je Požeška biskupija utemeljena 5. srpnja 1997. godine kada je imenovan i njezin prvi biskup mons. Antun Škvorčević, te da je relativno mlada biskupija iako je Požega još od 13. stoljeća bila važno crkveno središte. Zahvalio je mons. Škvorčeviću na predanom biskupskom služenju. „Izazova je bilo puno i bili su razni, a biskup Antun im je uspijevao odoljeti i ostaviti stabilne strukture služenja zajednici vjernika koja danas dobiva novog pastira. Biskupe Antune, hvala Vam za sve što ste učinili za ovu Biskupiju kao i za Hrvatsku biskupsku konferenciju“, rekao je.
Poručio je da je pred biskupom Martinovićem jedno posve novo razdoblje njegova života. „Kao član franjevačke redovničke obitelji navikao je slušati i služiti; izbor redovničkoga zvanja je bilo nešto što je htio i za što se pripremao tijekom svoje redovničke formacije. Biskupska služba je nešto posve drugo. Vodi nas kamo i ne želimo i ne planiramo, za što se ne pripremamo, ali čemu se u poslušnosti vjere predajemo“, kazao je mons. Kutleša.
Osvrnuo se na poticajima sv. Pavla koje je uputio Timoteju u njemu posvećenoj prvoj poslanici. „Pavao, nazivajući Timoteja Božjim čovjekom, potiče ga da bježi od svjetovnosti, a teži za pravednošću, pobožnošću, za vjerom, ljubavlju, postojanošću i krotkošću, te da u svemu tome bije dobar boj vjere kako bi postigao vječni život (usp. 1 Tim 6, 11-12)“, rekao je te dodao da bi se ti poticaji mogli svesti pod zajednički nazivnik ustrajnosti.
„Često je, znamo to iz svakodnevnog života, lako započeti određeni pothvat. No, teško ga je s jednakom lakoćom i oduševljenjem privesti kraju. To je osobito teško u suvremenoj kulturi u kojoj ustrajnost nije vrlina već je na cijeni sposobnost prilagođavanja trendovima, a stalne promjene slabe osjećaj za nepromjenjive vrijednosti koje zaslužuju naš trud, pozornost i snagu volje. Pavao svoje poticaje Timoteju temelji na perspektivi cilja. Timoteju poručuje da bije dobar boj vjere kako bi postigao cilj: osvajanje vječnoga života na koji je pozvan“, poručio je propovjednik istaknuvši da je vječnost perspektiva svakog kršćanina, a napose biskupa koji je pozvan predvoditi zajednicu vjernika prema tom cilju.
Potom je govorio o bježanju na koje Pavao potiče Timoteja. „Od čega to Timotej treba bježati? Iz redaka prije zaključujemo da je to pohlepa, neuredna sklonost novcu, a zapravo je riječ i o širem kontekstu povođenja za onim što je svjetovno, za požudom tijela, za požudom očiju i ohološću života (usp. 1 Iv 2, 16). Požuda tijela odnosi se na snažne želje da sami sebi udovoljimo živeći prema osjećajima, umjesto po poslušnosti Bogu. Požuda očiju odnosi se na neurednu želju za stjecanjem stvari i vanjskog ugleda, umjesto izgradnje pobožnog karaktera. Oholost života odnosi se na život usredotočen na samoga sebe bez obzira na Boga i vječnost. Dragi brate Ivo, od toga bježi! Lažnim naukama i navikama svjetovnosti nije dovoljno suprotstaviti se samo teorijskim neslaganjem, već odlučnim bijegom u suprotnom smjeru“, istaknuo je nadbiskup Kutleša.
Pojasnio je da bijeg od svjetovnosti znači okretanje u suprotnom smjeru, u smjeru pobožnosti koju Pavao izražava u šest kvaliteta: pravednost, pobožnost, vjera, ljubav, ustrajnost i blagost. „One zahtijevaju veliku odvažnost, neprestanu borbu i rad na sebi. Stoga i tebe, dragi biskupe Ivo, na početku biskupske službe, zajedno s nama koji smo već upoznali njezin teret, pozivam na tu težnju za pravednošću koja nije ništa drugo nego usklađivanje sa standardima Božje riječi. Vjerujem da si kao redovnik na to naviknut i da si svjestan da nas ni krštenje, ni zavjeti, ni ređenje ne mogu očuvati od velikih iskušenja i posrtanja, ali da težiti za pravednošću znači uvijek ustajati u velikom povjerenju u Boga i truditi se da se uklopimo u njegovu mjeru za nas“, poručio je.
Kazao je da je Crkva tijekom cijele svoje povijesti napadana i kušana na području zdravoga nauka, često putem suptilnih pogrešaka i neuravnotežene istine, istaknuvši da ni danas nije drukčije. „Možda je i teže jer se u ime političke korektnosti, da se nekoga ne bi povrijedilo u njegovu uvjerenju, više uopće ne ustaje na glasnu obranu istina vjere. Eto izazova za svakog biskupa! Eto velike arene današnjice u kojoj će biti kušana duhovna snaga svakoga pastira. Borba koju je pastir pozvan voditi je onkraj krutih podjela na prijatelje i neprijatelje; ne sastoji se ni u strogom razlikovanju pobožnih i nepobožnih, kao ni u fundamentalističkom prosuđivanju ispravnog od neispravnog. Njegova je borba u tome da ustrajući u tim napetostima očuva moć zdravog rasuđivanja. Osim što je dar Duha Svetoga, dar rasuđivanja je plod pouzdanja u Boga“, istaknuo je propovjednik.
„Dragi Ivo, biskupsko imenovanje i današnje ređenje tvoja su prilika da zaslužiš vječnost. Po biskupskoj službi koja ti je povjerena, tvoj put posvećenja se nastavlja. Blaženi Alojzije Stepinac naglašavao je da nas neće spasiti ni vojna sila ni politička moć, već čista savjest i život po Božjim zapovijedima. Zato, budi uzoran u svom životu jer samo svetost života može spasiti narod. Danas, zajedno s cijelom požeškom Crkvom molimo da te na tom putu prati zagovor ponajprije Blažene Djevice Marije, koja te bez sumnje danas s posebnom majčinskom ljubavlju prima u svoje srce. Također, molimo za zagovor svetog Lovre, zaštitnika ove biskupije, svetog Franje, svih svetaca Franjevačkog reda, kao i blaženog Alojzija Stepinca. Pridruži se i ti, uzornim životom i svetim služenjem, njihovu svijetlom primjeru“, zaključio je nadbiskup Kutleša. Potom je uslijedio obred ređenja novog biskupa.
Na kraju euharistijskoga slavlja, čestitku mons. Martinoviću u ime biskupâ Hrvatske biskupske konferencije uputio je nadbiskup Hranić. „Evanđelje, otvoreno danas nad Vašom glavom, u trenutku molitve nad Vama, dragi biskupe Ivo, izvor je nadahnuća, pastoralnog zelusa, milosti i ljubavi, te okvir i put, na kojemu ste kao biskup pozvani živjeti u trajnom osluškivanju iste Božje riječi i nadahnjivati se evanđeoskim Duhom u vršenju svoje nove službe. Istodobno, pastirski štap vodstva u ruci i prsten vjernosti objedinjuju snagu molitve crkvene zajednice, koja Vaš život čvrsto veže uz Krista, raspetog i uskrslog Gospodina, kojemu ste po primanju punine svetoga reda suobličeni kao Glavi Crkve, te čiju ste ljubav, dobrotu i milosrđe pozvani uprisutnjivati i svjedočiti unutar ove mjesne Crkve“, rekao je.
Poručio je da je biskup onaj koji svojim sveobuhvatnim pogledom budno bdije nad povjerenom crkvenom zajednicom i svojom budnošću ulijeva mir, radost i nadu u srca njezinih svećenika i vjernika. „No, bdjenje je istodobno i oprez pastira pred prijetećim opasnostima. Za bdjenje je potrebno biti budan, mudar, razborit, a ponekad i dovoljno odlučan te brz, no bez nepromišljenog zalijetanja. Za budnost valja imati i blagosti, strpljivosti te ustrajnosti u ljubavi. Vaš je predšasnik u službi bio mudar i vidovit pastir, koji je uzorno ustrojio mladu Požešku biskupiju i osigurao joj gotovo sve što joj je potrebno za ostvarenje njezina evangelizacijskog poslanja.
Uz osiguranje i uređenje zgrada potrebnih za središnje biskupijske ustanove i uz ustroj mreže katoličkih škola, zalagao se i za trajnu duhovnu i pastoralno-teološku formaciju svoga klera, povjeravao mu razne zadaće, pratio njegov rad i svećenici su postupno postali jako dobri, savjesni, marljivi i odgovorni pastiri, uvelike uznapredovali u suodgovornosti i pastoralnom žaru. Gospodin je blagoslovio napore i u pastoralu duhovnih zvanja te Požeška biskupija danas ima i lijep broj mladih, dobrih, dobro formiranih i zauzetih svećenika. Na ovom području na kojemu su totalitarni režimi 20. stoljeća ostavili svoje razorne posljedice, biskup Antun je oblikovao sustavan i dobro promišljen pastoralni program Čišćenja povijesnog pamćenja i spomena na mučenike, nadahnut evanđeoskim poticajima svetog Ivana Pavla II. te je postao nositeljem ozbiljnog ekumenskog dijaloga i dijaloškog suočavanja s cjelovitom istinom. Dragi biskupe Antune, hvala Vam na svemu čime ste zadužili ne samo ovu biskupiju, nego i Crkvu u Hrvatskoj“, istaknuo je mons. Hranić.
Biskupu Martinoviću rekao je da dolazi u mladu i poletnu, dobro organiziranu i ustrojenu biskupiju, punu života i evanđeoskog zanosa, u kojoj treba samo mirno i radosno pratiti te u opuštenom crkvenom zajedništvu i ljubavi nastaviti te u skladu sa zahtjevima nadolazećih vremena usklađivati ono što je već zaživjelo. „Vaše imenovanje biskupom je plod Vašega dobroga glasa i ugleda u očima svih onih koji su bili pitani za mišljenje te izraz povjerenja i čast koju Vam je iskazao Sveti Otac. A biskupsko ređenje je čisti Božji dar Vama osobno, no i dar Kristove spasenjske milosti za članove ove biskupijske zajednice, koja Vam je povjerena. Tako su dar i primljena milost, istodobno i Vaša velika odgovornost i obveza, koje uključuju i koje Vam donose radost, ali i križ“, kazao je.
„Želimo Vam i molimo, dragi biskupe Ivo, da u skladu s Vašim biskupskim geslom, u radosti i u miru, kao biskup postojano služite i plodno ostvarujete svoje pastirsko biskupsko poslanje u ovoj mjesnoj Crkvi, kako bi Vaši svećenici i vjernici te toliki bogotražitelji s kojima ćete se svakodnevno susretati, mogli u Vama trajno prepoznavati plamen Kristove ljubavi, oslonac, blagost, dobrotu, mir i radost čiji je izvor Krist Gospodin“, zaključio je nadbiskup Hranić.
Potom je u ime svećenika Požeške biskupije, čestitku izrekao vlč. Krunoslav Juraković. Podsjećajući na Isusov govor o jarmu, rekao je da je mnogo lakše nositi jaram u zajedništvu s onima koji su povjerovali Kristu i krenuli za njim. „Oče biskupe Ivo, prezbiterij ove mjesne Crkve, svi svećenici i đakoni, od najmlađih do onih najstariji, duboko vjerujem, žele baš u takvom svećeničkom, sinovskom i bratskom zajedništvu, u suradnji s Vama, nastaviti ostvarivati poslanje koje nam je povjerio Isus Krist. Uz tu iskrenu otvorenost, koju prate mnoge vrline, sposobnosti, talenti, duhovnost, pastoralno iskustvo svećenika, treba računati i na moguće nesavršenosti i ljudske slabosti koje u poniznom duhu povjeravamo milosti našega Učitelja koji može, kao i u životu sv. Pavla, od slaboga učiniti jakim“, poručio je.
„Preuzvišeni Oče, u započetom ostvarivanju našega međusobno zajedništva, izražavamo Vam iskrene riječi dobrodošlice sa željom da se u miru i radosti osjećate među nama. To činimo u stavu spremnosti da Vas uvijek, a napose u prvim mjesecima Vašeg biskupskog služenja, prihvatimo otvorenim srcem na našim zajedničkim svećeničkim susretima i druženjima, zatim u našim župama zajedno s okupljenim vjernicama, na biskupijskim hodočašćima i drugim događajima, a posebno ondje gdje su okupljeni mladi i djeca, među njima mnogi koji pohađaju pet biskupijskih katoličkih škola i vrtić“, kazao je vlč. Juraković.
Biskupu Škvorčeviću zahvalio je za sva istaknuta i zauzeta nastojanja oko ,,preslavnog djela evangelizacije“, poslanja koje mu je na dan biskupskog ređenja povjerio utemeljitelj Požeške biskupije sv. Ivan Pavao II. „Spomenuto preslavno djelo u ovih 27 godina postojanja Biskupije, opečaćeno je mnogim plemenitim i dragocjenim djelima koja na svoj način snažno obilježavaju biskupijski život u njezinom evanđeoskom, pastoralnom, karitativnom, odgojno-obrazovnom i kulturnom djelovanju. Razdoblje od 27 godina za neke je kratko, a za neke dugo. Kako god, vrijeme je dovoljno dugo za one koji su spremni iskoristiti ga. Vi ste ga, na svoj način, u mogućnostima koje su Vam se pružale i s onim što Vam je bilo na raspolaganju, nastojali iskoristiti po načelu koje glasi: ‘Ad maiorem Dei gloriam – Sve na veću slavu Božju’. Ono, dakle, što ostaje i što će ostati za Vama, oče biskupe Antune, veliki je polog koji je zadužen povijesti za razmatranje. Hvala Vam na tome i neka Vas po zagovoru svetoga Lovre prati Božji blagoslov“, poručio je vlč. Juraković.
U ime redovnika i redovnica, čestitku novom biskupu uputila je predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Lidija Bernardica Matijević. Rekla je da redovništvo čestita Požeškoj biskupiji i biskupu Martinoviću. „Najveća hvala ide dobrom Bogu koji je, u svojoj zamisli povezao zlatnu, ali i mirnu i poniznu Zapadnu Slavoniju, duhovnost i iskustvo upravljanja fra Ive na prostorima Zagreba i Dalmacije, s franjevačkom jednostavnosti koja oplemenjuje svaku dušu koju dotakne“, poručila je. Biskupu Martinoviću kazala je da ga redovnice i redovnici ispraćaju kao provincijala koji je vjerodostojno i ponizno potvrdio svoj zavjet poslušnosti.
U ime laika Požeške biskupije, čestitku je uputila voditeljica Biskupijskoga obiteljskog centra Pro vita et familia Ana Matković. „Crkva požeška nastojala je kroz minula desetljeća hoditi u novosti života snagom Isusove smrti i uskrsnuća u zajedništvu našeg prvog biskupa Antuna, svećenika i nas vjernika laika. U otvorenosti toj novosti, koja milosno iznenađuje, izgrađuje i obogaćuje prepoznajemo i Vaš dolazak k nama u Godini molitve“, poručila je biskupu Martinoviću.
„U svijetu i društvu u kojem živimo suočeni smo s brojnim izazovima koji nas vode osjećaju izgubljenosti. Svakovrsni problemi, nepravde i siromaštva, ugroženosti i patnje muče današnjeg čovjeka, koji pod utjecajem mentaliteta antropologije bez Boga i Krista polako gubi čvrst oslonac u životu. Stoga nam je potrebna Crkva koja nas razumije i vodi. Potrebno nam je razborito vodstvo, jasnoća pogleda, pravednost, hrabrost, povjerenje, ali i ljudska blizina uz blagi pogled koji podsjeća na pogled Isus Krista. Tu, oče biskupe, mi vjernici laici, prisutni u svim slojevima našeg društva, polažemo u Vas velike nade i iskazujemo Vam svoje povjerenje. Istovremeno imajte na srcu, kako smo molili i kako ćemo Vas i dalje molitvom povjeravati Onome koji pokazuje put i rasvjetljuje hod. Iskazujem Vam i spremnost nas vjernika laika da u životnost poslanja naše požeške Crkve stavimo na raspolaganje svoja znanja, sposobnosti i talente izgrađujući međusobno zajedništvo koje se živi u ljubavi, miru i istini“, rekla je Ana Matković.
U ime mladih Požeške biskupije čestitku je uputio Gabriel Rašić zahvalivši najprije biskupu Škvorčeviću. „Od prvoga dana svoje službe pokazivali ste posebnu osjetljivost za nas mlade. Osnivajući katoličke škole, kolegij, zakladu za pomoć srednjoškolcima i studentima brinuli ste za naš odgoj i rast. Poticali ste održavanje kateheza, klanjanja, edukacija animatora i raznih susreta za mlade. Redovito ste zajedno s nama hodočastili u Marijanska svetišta, a posebno će nam ostati u sjećanju biskupijski križni putovi mladih. Neka dobri Bog nagradi za sve vaše napore žrtve za nas mlade“, rekao je.
Biskupu Martinoviću poručio je da ga mladi Požeške biskupije dočekuju otvorenih ruku i srca. „Od trenutka Vašeg imenovanja, preko susreta u Gospiću i sinoćnjeg bdjenja sve do ovog trenutka Vašega ređenja, pratili smo Vas sa simpatijama i molitvom. Obećavamo Vam spremnost i otvorenost za daljnju suradnju i rad na onome što je biskup Antun s nama započeo. Posebno se radujemo susretu Hrvatske katoličke mladeži u našoj biskupiji 2026. godine. Čestitamo Vam i zahvaljujemo što ste prihvatili biti naš pastir. Iako je Vaša služba teška i zahtjevna, znajte da niste sami, Vaši mladi su uz vas“, istaknuo je.
Nakon upućenih čestitki, biskup Martinović prošao je katedralom blagoslivljajući okupljeni narod. Potom je uputio svoj zahvalni govor.
Govor biskupa Martinovića
„Na kraju ovog svetoga slavlja u kojem smo slavili Gospodina i u kojem je mene nedostojnoga i nevrijednoga slugu učinio pastirom Požeške biskupije, najprije svoje zahvale izričem Bogu Stvoritelju koji me je imao u svom promislu i iz ničega stvorio po životima mojih dragih i pokojnih roditelja: oca Martina i majke Marije, kao peto dijete od nas sedmero djece. Posebnu zahvalnost i pozdrave upućujem papi Franji za povjerenje koje mi je iskazao“, rekao je te poručio nunciju Lingui da prenese Papi njegovu sinovsku odanost, pozdrave i molitvenu blizinu.
Zahvalio je nazočnim nad/biskupima, redovnicima i redovnicama, predstavnicima drugih Crkvenih zajednica, predstavnicima civilnih vlasti, medijima, svećenicima, župljanima iz Tolise, vjernicima Požeške biskupije te svima koji su sudjelovali u organizaciji biskupskog ređenja.
„Kad promatram svoj život od začeća do današnjeg dana zapažam i zastajem preda tajnom Božje providnosti, pred Bogom koji sve stvara i svime upravlja, nikad mu dovoljno neću moći zahvaliti za milosni dar života jer mogao sam i ne postojati. U ovom čudu života On izvor je moje radosti i mira. Radosti koja nije naivnost, koja i u poteškoćama daje smisao i ljepotu života. Ona se nikada ne može kupiti, ali se uvijek i na različite načine drugome može darovati“, istaknuo je.
„Marijino Majčinsko Srce kucalo je za Sina Božjega koji nas na posebna način po otajstvu Presvetoga Tijela i Krvi povezuje sa sobom i sa svojom Majkom. Srce Isusove i njegove Bezgrešne Majke Marije su upoznali, zavoljeli i u vjeri živjeli sv. Lovro, sv. Terezija, bl. Alojzije Stepinac, bl. Jula Ivanišević, sv. Franjo, sv. Ivan Pavo II. i toliki vjernici, sveci i mučenici u povijesti Požeške biskupije.
Dok vam svima iskreno zahvaljujem na svim vašim čestitkama, molitvama, darovima, željama sve vas povjeravam zagovoru i zaštiti Bezgrešnog Srca naše nebeske Marije te obećavam svoje molitve za vas i sve vaše. Još jednom svima srdačno zahvaljujem i neka vas sve prati Božji blagoslov“, zaključio je novi požeški biskup Ivo Martinović.
