Biskup Ivo predvodio spomen na poginule požeške branitelje

Prigodom Dana hrvatskih branitelja grada Požege i 33. obljetnice osnivanja 63. „A“ samostalne gardijske bojne Zbora narodne garde Požega, požeški biskup Ivo Martinović predvodio je na blagdan sv. Antuna Padovanskog 13. lipnja 2024. godine u požeškoj crkvi sv. Lovre euharistijsko slavlje za poginule, nestale i preminule braniteljice i branitelje.

Prigodnu homiliju biskup Martinović je započeo ustvrdivši kako je naviještena Božja riječ providonosno povezana s obljetnicom koja se obilježava. Iz prvog je čitanja iz Knjige o Kraljevima izdvojio osobu proroka Ilije koji je revno i neustrašivo podsjećao svoj narod na Boga, na ono što je Božje, koji se je borio za pravu vjeru i vršenje Božjeg Zakona, a na to usmjerava i – o tome govori evanđeoski ulomak – iz kojega je istaknuo Isusov govor upućen učenicima o novoj pravednosti. Bog svoju brigu i ljubav prema čovjeku očituje u Zakonu koji mu daje, kazao je biskup Martinović naglasivši kako Isus poimanju zakona daje novi smisao jer je čovjek ispred svakoga zakona i određen za vječnost. „ Isus ne dokida staru pravednost, nego ju nadopunja i stavlja na višu razinu.“ Prema ljudskim kriterijima, mjerilima i sudovima nitko ne bi bio praveden, ustvrdio je biskup te pozvao vjernike da prihvate Isusov poziv na novu pravednost koja se izdiže iznad ljudske ograničenosti i na onu koja je usmjerena na vječnost. Potom se osvrnuo i na primjere hrvatskih branitelja te kazao: „Oni su u svojoj ljubavi prema Bogu i čovjeku dali sve što su mogli i imali, svoja srca i svoje živote. Taj najuzvišeniji dar ljudskoga bića izvire iz Božje ljubavi, iz Božjeg Zakona.“ Zaključio je rekavši kako su nam poginuli branitelji ostavili svjedočanstvo ljubavi jer su se poput proroka Ilije borili za ono što Bog daje. Pozvao je nazočne da, nasljedujući njihov primjer još revnije brinu za sve što nam je Bog dao, ljudske živote, našu lijepu Domovinu i mnoga druga dobra. Sve okupljene je preporučio zagovoru sv. Ilije proroka i sv. Antuna kako bi poput njih znali živjeti svoju vjeru i odvažno odgovoriti Isusovu pozivu na novu pravednost ljubavi – nepodijeljeno služenje Bogu i ljudima.