Biskupijsko hodočašće zdravstvenih djelatnika Gospi Voćinskoj

Zdravstveni djelatnici s područja Požeške biskupije hodočastili su 22. lipnja 2024. u Voćin. Na njem su sudjelovali članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva u Požeškoj biskupiji i Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji te djelatnici Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu kao i drugi zdravstveni djelatnici i zaposlenici u zdravstvu, a pridružili su im se i hodočasnici iz Župa sv. Jane i sv. Mihaela Arkanđela iz Cerne predvođeni svojim župnicima. Središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović

Prigodnu homiliju biskup je započeo ustvrdivši kako je naviješteni evanđeoski ulomak iako napisan prije gotovo dva tisućljeća i danas vrlo aktualan te je kazao kako je čovjek bez obzira na povijesna događanja uvijek usmjeren na svoj život. O toj usmjerenosti, nastavlja biskup Martinović, i Isus govori u riječima: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu“ (Mt 6,24). Potom je ustvrdio kako se svaki ljudski život ostvaruje u služenju. „Svatko od nas je pozvan služiti i svatko od nas na svoj način služi. Roditelji u obitelji znaju kako je služenje veliki dar, ali i žrtva“, poručio je biskup te ustvrdio kako naše služenje osim što je dar i milost, može biti i velika patnja ili križ kada to služenje drugi ne poštuju ili čak preziru. Ohrabrio je hodočasnike govoreći da bez obzira na sve poteškoće trebaju ustrajati u svom služenju i darivanju drugima. Govoreći nadalje o služenju biskup se posebno obratio zdravstvenim djelatnicima te ima poručio kako je njihov život i rad od velike važnosti za ljudski život. „U najtežim trenucima ljudskog života i neizvjesnosti kad mnoge osobe nisu sigurne hoće li ostati na životu, koliko je važno i dragocjeno pružiti im lijek, čašu vode ili samo riječi ohrabrenja „bit će bolje“. Koji puta niti riječ nije potrebna, nego samo vaša prisutnost koja daje sigurnost osobi koja podnosi tešku bol, patnju ili umire, da osjeti blizinu i ljubav, i po vama znak Božje prisutnosti i ljubavi.“

U nastavku homilije biskup se protumačio daljnje Isusove riječi upućenje učenicima: „Ne budite zabrinuti!“ (Mt 6,25) ustvrdivši kako se Isusovi učenici prepoznaju po vjeri i oslonjenosti na Boga. S druge strane, nastavlja biskup, oni koji su zabrinuti samo za zemaljsko, to su pogani, to su oni koji ne vjeruju u Boga i ne misle o vječnom životu, nego samo na ovaj zemaljski život. Potaknuo je vjernike na promišljanje o tome koliko je danas prisutan taj poganski mentalitet, stil ponašanja i razmišljanja i u vjerničkom životu? „Često se ponašamo kao da smo zanemarili Kraljevstvo nebesko. Ne razmišljamo o vječnosti, o svršetku svoga života. Poput pogana često se opterećujemo za jelo, piće, što ćemo obući, što ćemo kupiti, brinemo za materijalne stvari, bogatstvo i karijeru, za ono što je zemaljsko i prolazno. A kad dođemo u stvarnost bolesničke postelje i nemoći, onda imamo samo jednu želju i brigu, želimo ostati živi, želimo još živjeti“, ustvrdio je biskup Martinović te poručio kako nas Isus želi osloboditi zemaljskih briga te nam u slikama poručuje kako je Bog onaj koji se brine o čovjeku. „Često zaboravljamo ovu Božju brigu i sve želimo staviti u svoje ruke, u svoje granice, u svoje okvire. Međutim, pred smrću ne možemo ništa učiniti jer mi nismo gospodari života. Ne možemo učiniti život vječnim na zemlji. Možemo ga djelomično poboljšati i medicina u tomu smislu čini puno, ali nitko na ovoj zemlji nije ostao vječno“ zaključuje biskup pozivajući vjernike da svoje živote usmjere još više prema  Bogu i svoje povjerenje stave u Njega.

Podsjećajući na Isusa koji je prošao zemljom čineći dobro, služeći ljudima, liječeći bolesnike, izganjajući zloduhe, opraštajući grijehe, oživljavajući mrtve, biskup je na svršetku kazao kako je Isus sve to činio iz ljubavi prema čovjeku i kako bi smo upoznali Boga Oca koji ga je poslao. Pozvao je sve hodočasnike da njihova ljubav i život budu djela služenja po kojem će drugi još više upoznati Boga Oca i Isusa Krista njegova objavitelja. Na kraju homilije sva njihova nastojanja preporučio je zagovoru Isusove Majke, Gospe od Utočišta.