U nedjelju 7. srpnja umirovljeni svećenik Požeške biskupije i začasni kanonik požeškog Stolnog kaptola sv. Petra msgr. Antun Prpić slavio je u novokapelačkoj župnoj crkvi Blažene Djevice Marije pedesetu obljetnicu svećeništva i tom prigodom prikazao je Bogu zlatnu misu. Slavlju je prethodila trodnevna duhovna priprava koju su predvodili Mario Večerić, upravitelj Župe sv. Terezije Avilske u Požegi; Karlo Topalović, pastoralni suradnik u Župi sv. Ivana Krstitelja u Špišić Bukovici te Mario Matijević, župnik Župe Kraljice Svete Krunice u Novoj Gradiški.
Zlatomisnik Antun Prpić je svoju mladu misu slavio u rodnoj Župi Blažene Djevice Marije u Novoj Kapeli 7. srpnja 1974. godine. Tijekom pedesetogodišnjeg svećeničkog služenja povjerene su mu razne službe: bio je župni vikar u Daruvaru, župnik u Voćinu, Zagreb-Špansko te u Buku, Starom Petrovom Selu i Brodskom Stupniku. Bio je također kancelar Požeške biskupije, dekan Novokapelačkog dekanata, arhiđakon Posavskog arhiđakonata, član Zbora savjetnika i Prezbiterskog vijeća Požeške biskupije. Od prošle godine začasni je kanonik Stolnog kaptola sv Petra u Požegi, a 2012. odlikovan je od pape Benedikta XVI. i uvršten među kapelane Njegove Svetosti.
Uz zlatomisnika Prpića u slavlju su sudjelovali brojni vjernici i svećenici, a prigodnu homiliju je izrekao sisački biskup Vlado Košić, nekadašnji župni vikar zlatomisnika Prpića.
Pozdravljajući sudionike slavlja zlatomisnik Prpić je na početku svete mise među ostalim rekao kako euharistijskim slavljem želi zahvaliti Bogu za sve koji su se na bilo koji način ugradili u njegov život i svećeničko služenje. Istaknuo je pokojne roditelje Stjepana i Tereziju, druge preminule članove obitelji, rođake, znance i prijatelje te svećenike koji su djelovali u novokapelačkoj župi kao i sve župljane i one koji su mu pružali molitvenu i drugu podršku na svećeničkom putu.
U homiliji biskup Košić je, među ostalim, kazao: „Evanđelje koje je naš slavljenik izabrao za današnju, zahvalnu euharistiju, poznati je odlomak iz Lukinog evanđelja o putu učenika u Emaus. S jedne strane je njihovo razočaranje, s druge tihi rast nade i konačno veliko oduševljenje nakon spoznaje da je Isus živ i da je s njima. Učenici su posve klonuli nakon Kristove smrti, pa čak i uskrsnuća u koje, očito, nisu povjerovali, pa su odlučili napustiti Jeruzalem i vratiti se svojim prijašnjim životima. Međutim, uskrsli Isus im se pridružio putem, s njima razgovarao i malo, pomalo budio nadu da njegovom smrću nije sve propalo. Zanimljivo je da su ga prepoznali tek u lomljenju kruha. Oduševljeni, više nisu bili umorni ni tužni, nego su radosno otrčali u Jeruzalem javiti apostolima što su doživjeli.
Središte svećeničkog života upravo je euharistija, sveta misa, lomljenje kruha. U njoj se tumače pisma, kao razgovor Isusa s učenicima putem, u njoj se blaguje kruh života, sam Krist prisutan u svojoj novoj euharistijskoj stvarnosti. Euharistija preobražava i svećenike i vjernike koji u njoj sudjeluju i koji se hrane tijelom Kristovim. Sama riječ euharistija – znači zahvaljivanje. Danas zahvala ide za našeg slavljenika, msgr. Prpića, za njegovih 50 „zlatnih“ svećeničkih godina, za njegovo služenje i njegove milosti koje je primio i koje je po njemu Bog dijelio mnogima. Svaki svećenik veliki je Božji dar ljudima. Zazovimo Gospodina riječima dvojice učenika u Emaus: „Ostani s nama!“ Ostani s nama, jer te trebamo, da ne zalutamo u tuzi i razočaranjima života. Ostani s nama, jer nam samo ti možeš protumačiti Riječ Pisma i uputiti nas na put života. Ostani s nama jer bez tebe smo neznatni i sami ništa ne možemo. – „Bez mene ne možete učiniti ništa“, rekao si. Pa i kada sve učinimo, znamo, sluge smo beskorisne. Učinili smo samo što smo bili dužni učiniti, a u tebi sve možemo. Naš Gospodine, samo nam pokazuj put i mi ćemo te slijediti da ostvarimo u životu ono što je, ne naša, nego Božja volja“, zaključio je biskup Košić.
Nakon Molitve vjernih, uslijedio je prinos darova koji su prinijeli novokapelački župljani odjeveni u narodne nošnje. Nakon pedeset godina služenja Bogu i čovjeku, zlatomisnik msgr. Antun Prpić, mogao je samo u svom srcu ponoviti i učvrstiti riječi iz Jeremije, koje je doista živio: „Idi k onima kojima te šaljem i reci sve što ću ti narediti. Ne boj se, jer ja sam s tobom…!
Na svečanoj slavljeničkoj misi, pjevao je novokapelački župni zbor, a nakon mise, svi su nastavili druženje u novokapelačkom Hrvatskom domu, gdje se svečaru pridružio i požeški biskup Ivo Martinović.
