Posljednjih nekoliko godina dogodile su se značajne promjene u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Essen-Borbecku. Odlukom uprave Biskupije Essen ona više ne djeluje u župi sv. Dionizija pod nazivom „Hrvatska katolička misija“ niti se vjernici okupljaju na liturgijska slavlja u crkvi Kraljice sv. krunice nego je kao „Hrvatska katolička zajednica“ pridružena Župi sv. Kuzme i Damjana u Essenu i nema onu samostojnost koju je prethodno imala. Župnik joj je svećenik Nijemac a svećenik Zagrebačke nadbiskupije vlč. Ivan Cestar član je pastoralne ekipe te u okviru navedene župe vodi brigu o Hrvatima katolicima. Među ostalim Hrvati su se iselili iz 
kapele sv. Marije, povezanoj s donedavnim Umirovljeničkim domom koji su vodile hrvatske Sestre Služavke Malog Isusa i župnikova stana gdje je do svog umirovljenja prije nekoliko godina stanovao vlč. Stjepan Penić. Time se otvorilo pitanje što će biti s vitrajima i zidnim freskama koje je u kapeli, nazvanoj i župna crkva sv. Marije izradio 1966. godine hrvatski slikar Ivo Dulčić. Uz hrvatske blaženike i svece na vitrajima, osobito je snažna oveća slika Kraljice Hrvata na zidu iznad oltara i križni put. Nekoliko godina traju nastojanja oko toga da se navedena umjetnička djela nekamo premjeste. Dopisom od 26. kolovoza 2020. 
umjetnikova supruga prof. Miroslava Dulčić, opunomoćila je požeškog biskupa emeritusa Antuna Škvorčevića da u njezino ime razgovara s essenskim biskupom msgr. Dr. Franz-Jozefom Overbeckom o tome da Požeška biskupija u slučaju rušenja hrvatske kapele u Essenu ili njezine prenamjene preuzme u vlasništvo navedena djela njezina supruga i pridruži zbirci njegovih umjetnina koje se već nalaze u Dijecezanskom muzeju Požeške biskupije i budu njezin sastavni dio, ili da se smjeste u drugi prikladni prostor povezan sa spomenutim Muzejom. Biskup Škvorčević se rado prihvatio navedene zadaće te je 1. rujna 2020. o tom napisao dopis biskupu Overbecku, upoznavši ga sa željom supruge Ive Dulčića. Župa sv. Dionizija, vlasnik hrvatske kapele iseljene prije nekoliko godina, još uvijek nije donijela odluku o njezinoj sudbini, te su djela koja se u njoj nalaze, ugrožena neupotrebom i neodržavanjem njezina prostora. U pratnji vlč. Mateja Silukovića biskup Škvorčević boravio je u Essenu od 8. do 11. srpnja 2024. te se zajedno s hrvatskim dušobrižnikom Ivanom Cestarom susreo ponajprije s biskupom Overbeckom i razgovarao o spomenutom pitanju. 
On je među ostalim istaknuo kako je vlasnik navedene kapele župa sv. Dionizija koja će odlučiti o njezinoj budućnosti zajedno s drugim zgradama kojima su se služili Hrvati a da je za hrvatske potrebe dodijeljena crkva St. Hedvig u župi sv. Kuzme i Damjana u Essenu. Smatra da je potrebno što prije s kapele skinuti Dulčićeve vitraje, jer je opasnost da budu oštećeni a jednako tako i njegove zidne oslike, ako je moguće. Naime, Biskupija i Župa ne vide njihovu daljnju svrhovitost u tom prostoru, o čemu je već donesena odluka, te ih hrvatska zajednica u dogovoru sa Župom sv. Dionizija može preuzeti. Biskup Antun je protumačio biskupu Franz-Josefu povijesno-kulturno značenje djela Ive Dulčića za Crkvu i društvo u Hrvatskoj, te smatra kako ih je potrebno prenijeti u Hrvatsku i čuvati u sklopu drugih Dulčićevih umjetnina, jer će tako najbolje biti sačuvan i spomen na hrvatsku katoličku zajednicu u Essenu. Potom se biskup Antun u hrvatskoj kapeli susreo sa župnikom Župe sv. Dionizija Benediktom Ogrodowczykom i četvoricom članova njegova Župnog pastoralnog vijeća te sa svećenikom Ivanom Cestarom, voditeljem Hrvatske katoličke zajednice u 
Essenu i dvojicom članova Župnog pastoralnog vijeća Župe sv. Kuzme i Damjana u koju su kao Hrvati uključeni. Razgledali su stanje kapele, vitraja i oslika Ive Dulčića. Župnik Ogrodowczyk obavijestio je kako je Župno pastoralno vijeće Župe sv. Dionizija donijelo odluku da hrvatska zajednica može iz kapele preuzeti vitraje i zidne oslike uz uvjet da se zatvore prozori s kojih će se vitraji ukloniti. Razgovaralo se o mogućnostima koje postoje da se sa zidova skinu freske te je zaključeno da će se o tome još savjetovati s restauratorima. U slučaju nemogućnosti da se freske skinu sa zida napravit će se njihov snimak u visokoj rezoluciji kako bi one ostale na najbolji mogući način dokumentirane. Predstavnici hrvatske zajednice izrazili su želju da vitraji ostanu kod njih, ako ne svi, barem vitraj bl. Alojzija Stepinca. Biskup Antun je spomenuo kako su vitraji osjetljivi stakleni predmeti koje nije lako čuvati u uvjetima u kojima se nalazi hrvatska zajednica u Essenu te da mu se čini kako bi ih trebalo smjestiti u neku ustanovu u domovini koja za to ima uvjete i gdje će oni biti na sigurnom, a to je prvenstveno Dijecezanski muzej Požeške biskupije, kako je to zaželjela supruga Miroslava umjetnika Ive Dulčića. Po završetku godišnjih odmora o tom će se zajednički promisliti i donijeti konačan zaključak.
