Župa svetog Josipa Radnika u Belišću svečano je 26. srpnja 2024. proslavila blagdan svete Ane i Joakima u svetištu svete Ane u Bistrincima. Trodnevnu duhovnu pripremu vodio je voditelj Kuće susreta Tabor fra Ivan Matić. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je požeški biskup Ivo Martinović uz koncelebraciju gvardijana i župnika Župe svetog Josipa Radnika u Belišću fra Marka Neretljaka, gvardijana kapucinskog samostana sv. Jakova u Osijeku fra Juru Šimića, župnika Župe sv. Martina u Podravskim Podgajcima Siniše Paušića, tajnika Mateja Silukovića i đakona fra Tomislava Sabađije.
Na početku misnog slavlja domaći župnik pozdravio je hodočasnike te posebno zahvalio biskupu što je prihvatio poziv i došao u Svetište. U uvodnoj riječi biskup Ivo istaknuo je kako je i on došao kao jedan hodočasnik i danas je taj dolazak drugačiji od onoga kada je ovdje dolazio kao đakon i župni vikar dok je u Belišću pastoralno djelovao. „Čudni su životni putevi svakoga od nas. Važno je da na svom životnom putu uvijek uza se imamo Boga, kao što je imala i sveta Ana. Bog obasjava naše životne korake. Ovdje želimo moliti zagovor svete Ane, kao što su to činili brojni hodočasnici prije nas. Ovo slavlje je milost. Nešto što nam je Bog dao, a nismo morali primiti“, rekao je. Biskup je, tumačeći čitanja koja su navještena na euharistijskome slavlju istaknuo, da su ona različita, ali i jedinstvena jer imaju zajedničku nit vjere koja je povezana sa svetim Joakimom i Anom, ali i okupljenim vjernicima.
„Isus poručuje učenicima: ‘Mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli’ (Mt, 13,18). Proroci Starog zavjeta su s vjerom navješćivali Mesijin dolazak, dolazak Sina Božjega, a tako i pravednici o kojima Isus u evanđelju govori. Sv. Ana i Joakim, kao pravednici Božji čine to isto, vjeruju u Boga! Iako nisu mogli imati djece, što je za njihovo vrijeme značilo Božja kazna, oni su ipak bili u zajedništvu s Bogom, vjerovali su Bogu. Plod njihove vjere, molitve i ljubavi je Marija“, kazao je.
U nastavku homilije požeški biskup se osvrnuo se na pitanje vjere u životu vjernika. „To je vjera u Isusa Krista, Sina Božjega. Mi svoju vjeru temeljimo na vjeri, na onome što nismo vidjeli kao apostoli, nismo poput apostola licem u lice gledali i slušali Isusa. Naša vjera se temelji na prihvaćanju Boga i njegove prisutnosti u životu i povijesti spasenja. Možda premalo poznajemo svoju vjeru, pa je to razlog da ju dovoljno ne živimo. Lijepo o njoj govorimo i njome se ponosimo, ali za svjedočenje nismo spremni dovoljno žrtvovati se, jer Božje zapovijedi i poklad vjere koji smo primili lako iz interesnih razloga ili ciljeva bez poteškoća obezvrijedimo pa čak znamo i izrugivati. Danas kao hodočasnici se trebamo zapitati: čiji put slijedimo? Put proroka, put pravednika, put sv. Joakima i Ane, put Isusa Krista ili nekoga izmišljenog boga? Naš Bog je živi Bog koji nas je i ovdje danas okupio. On nam se daje u otajstvu presvete euharistije, bez obzira shvaćamo li mi to otajstvo ili ne. Došli smo ovdje s vjerom i želimo da Isus čuje naše srce i dušu, da nas pogleda. Ali Isusa zanima, da li i mi s ljubavlju gledamo ljude pored nas, kao što nas On gleda?“, rekao je biskup.
Biskup se osvrnuo i na papinu poruku za nastupajući Svjetski dan baka i djedova o temi: „Ne napusti me u starosti“ (Ps 71,9). Biskup je dalje nastavio da se treba poštivati starije bez obzira što više ne privrjeđuju. „To je znak ljubavi. To je Božji blagoslov. Ne moramo se slagati s njima u svemu i svi misliti isto i jednosmjerno. Ne napustimo one koji su se cijeli život žrtvovali za naše obitelji, koji su dio naše obitelji! I oni su najpotrebniji naše ljubavi!“, poručio je. Završavajući svoju homiliju biskup je naglasio: „Egoizam, individualizam, indiferentnost nas udaljuju od Boga i čovjeka. Ako Boga stavimo na prvo mjesto i tada će sve drugo biti složeno na pravo mjesto!“
Na koncu euharistijskog slavlja uslijedio je blagoslov djece, njihovih roditelja i ostalih vjernika te molitva Litanija sv. Ane pred zavjetnom slikom.
