Na Dan pobjede, domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, 5. kolovoza misu zahvalnicu za Domovinu, poginule i nestale hrvatske branitelje predvodio je u požeškoj Katedrali biskup Ivo Martinović, u zajedništvu sa svećenicima iz biskupijskih središnjih ustanova i iz požeških župa. Na slavlju su među ostalima sudjelovali roditelji poginulih branitelja, članovi udruga hrvatskih branitelja, predstavnici Hrvatske vojske i policije, različitih ustanova Požeško-slavonske županije i Grada Požege na čelu s gradonačelnikom Željkom Glavićem i zamjenikom županice Ferdinandom Trohom.
Osvrnuvši se na naviještenu Božju riječ biskup je na početku homilije približio vjernicima život proroka Jeremije koji je svoje proročko djelovanje započeo 626. godine prije Krista. Istaknuo je kako je prorok Jeremija upozoravao izraelski narod i svećenike na zlo koje će se dogoditi i na lažne proroke koji su zavodili narod. Naglasio je kazao kako riječi proroka Jeremije nisu bile prihvaćene, a da se ipak dogodilo ono što je Bog po njemu navješćivao. „Proročka riječ uvijek je riječ Božja, a ne ljudska mudrost. Lažni proroci laskaju, zavode ljude i nije im stalo do njih. Oni gledaju sebe i svoje interese. To je ono što je ključno za laž i zlo, osvojiti i zavesti ljude da ne gledaju na Boga“, zaključio je biskup te primijetio kako su nevolje i zla koja se događaju u današnjem vremenu posljedica toga što se čovjek daje zavesti lažima, pohlepom, mržnjom i željom da bude što važniji i veći. „Mi smo iskusili zlo, laž i mržnju u Domovinskom ratu na svoj način, ali vjerujem, osim toga, da je svatko u svom osobnom životu iskusio moć laži i mržnje gdje je osjetio nemoć i težinu u svom životu. Koji puta laž, mržnja i zlo toliko djeluju da pomislimo da nema dobra i da nas je Bog zaboravio. 
Katkada se osjećamo ispunjeni strahom i nemoći te nam vjera oslabi do te mjere da mislimo kako nas je i Bog napustio“, ustvrdio je biskup Ivo te rekao kako Isus u naviještenom evanđeoskom ulomku o umnažanju kruha otkriva da Bog nikad ne napušta čovjeka. Podsjetio je vjernike kako događaju umnažanja kruha prethodi Isusovo liječenje bolesnika te je zaključio kako narod ne slijedi Isusa samo zato jer je činio čuda, nego još više zato što mu je žele iskazati zahvalnosti za ono što im je učinio. „Danas smo se okupili kako bismo i mi izrazili zahvalnost Bogu za ono što nam je učinio, što nam je darovao prelijepu Domovinu, da mu zahvalimo za slobodu. Želimo zahvaliti i poginulim i živim braniteljima što su svoje živote izložili i darovali za našu slobodu, za ovo što mi sada imamo i uživamo. Ta žrtva je ono što ulazi u povijest i treba ući s najvećim poštovanjem i ljubavlju ne samo u povijesti nego i naša srca.“
Podsjetio je potom na spomendan Posvete bazilike svete Marije Velike koja je sagrađena nakon Efeškog sabora 431. godine na kojem je proglašena dogma o Mariji kao Bogorodici. „Ta dogma i spomenuta bazilika su dio povijesti. One progovaraju Crkvi kroz tu povijest o značenju onoga što je Bog učinio u svome Sinu rođenom od Djevice Marije. Ta dogma je uključena u dio života Crkve te je prisutna u njoj tijekom povijesti“ kazao je biskup te nadodao kako i spomen na poginule branitelje i darovanu slobodu treba biti ne samo ono što pripada nama sada i što je bilo u prošlosti, nego što treba biti i u budućnosti. „Tako ćemo biti svjesni onoga što nam Bog daje u povijesti i u svojoj milosti po svojim dobročinstvima i po ljudima. Božji blagoslov i dobrota je po Mariji došla na zemlju u osobi Isus Kristu. Mi smo dobili slobodu Domovine, svoju slobodu i mir koji imamo zahvaljujući dobroti ljudskih života, srdaca i mučeništva. Božju i ljudsku dobrotu treba cijeniti, poštivati i zato treba neprestano zahvaljivati Bogu i braniteljima. Oni su naš ponos i toga uvijek trebamo biti svjesni“, poručio je biskup. Ustvrdivši kako nema većeg dara od dara života, pozvao je nazočne da dok zahvaljuju Bogu za dobročinstva branitelja i sami nastoje slijediti onoga koji je najveće i samo dobro – Isusa Krista. „Ova euharistija je upravo ono što nas treba obnavljati da budemo poput proroka Jeremije koji će se boriti za Božje dobro, za dobročinstva ove Domovine, za napredak u društvu, za napredak u kulturi, u Crkvi, u međuljudskim odnosima, u ljepoti života, u ljepoti susreta itd. U tome nam je važan i Marijin uzor. 
Marijin primjer i uzor dobrote je i u prihvaćanju onoga što joj je Bog dao da postane Majkom Sina Njegova. Njezina dobrota srca je prihvaćanje onoga što Bog daje. Nisu li upravo to činili u Domovinskom ratu ne samo branitelji, nego i svi oni koji su se njoj kroz molitvu, krunicu, vapaje i suze utjecali za pomoć i zaštitu“, kazao je biskup te potaknuo vjernike da se s jednakim povjerenjem i danas utječu Marijinu zagovoru moleći njezinu zaštitu i snagu vjere u životu i borbi protiv zla.
