Na blagdan sv. Augustina Biskupa, 28. kolovoza 2024. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je središnje euharistijsko slavlje u crkvi zaštitnika Župe Velika nedaleko Požege i Doma sv. Augustina, duhovno-pastoralnog centra Požeške biskupije i Općine Velika. Koncelebrirali su svećenici Kaptolačkog dekanata na čelu s generalnim vikarom Požeške biskupije Želimirom Žuljevićem i dekanom Robertom Mokrim. Uz brojne župljane u slavlju su sudjelovali i predstavnici civilnih vlasti na čelu sa županicom Požeško-slavonske županije Antonijom Jozić, načelnikom Općine Velika Robertom Hofmanom i predsjednicom Općinskog vijeća Anamarijom Sikirić.
U homiliji biskup je podsjetio vjernike kako svaka euharistija i naviještena Božja riječ usmjeravaju na Krista koji je temelj i središte naše vjere, duhovnosti i hoda prema vječnosti. Spominjući se proslave zaštitnika Župe predstavio je ukratko život sv. Augustina. Kazao je kako se sv. Augustin preselio u vječnost na današnji dan 430. godine te je istaknuo kako je gotovo nemoguće pojmiti i shvatiti sve ono što je Bog u njegovu životu ostvario. „Potječe iz bogate obitelji. Njegova majka je bila velika vjernica, redovito je išla na misu, molila, svjedočila svoju vjeru i od vjere živjela. Otac je u početku bio poganin, nije vjerovao, ali se kasnije obratio i krstio. Augustin je odrastao u duhu tog obiteljskog zajedništva oca i majke, ali nije bio kršten kao dijete. Krštenje je tek primio u 32. godini života“, kazao je biskup. Tumačeći nadalje okolnosti njegova odrastanja u imućnoj obitelji, 
biskup je istaknuo kako je Augustin tragao za ljudskom karijerom, ali još više za mudrošću. „Zanimala ga je filozofija i pokušavao je otkrivati tajne života, svijeta, mudrosti i svega onoga što se odnosi na ljudsku spoznaju i um. Čitao je antičke filozofe, a posebno Cicerona. Čitao je i Bibliju, ali ga sve to nije zadovoljavalo dok nije u Milanu ostao oduševljen slušajući propovijedi sv. Ambrozija nadbiskupa, što ga je potaknulo na razmišljanje i konačno obraćenje te je kršten 387. godine, sa trideset dvije godine. Nakon krštenja njegov se životni put mijenjao te je još dublje ulazio u tajne vjere, odlučio je postati svećenik te je kasnije imenovan za biskupa. Ono što je učinio kao vrsni filozof, mislilac, teolog i biskup je uistinu toliko vrijedno da ga je Crkva proglasila crkvenim naučiteljem. Njegova filozofska djela su poznata ne samo na katoličkim učilištima i svjetskoj literaturi, nego i općenito u filozofskoj literaturi.“ Biskup je potom spomenuo „Ispovijesti sv. Augustina“ za koje je kazao da je njegovo kapitalno autobiografsko djelo jer u njemu prikazuje sebe, svoj životni put, lutanja, traženja i spoznaju Boga. Govoreći nadalje o njegovu pisanu stvaralaštvu u vrijeme kada nije bilo pisaćeg stroja i računala, biskup Ivo je istaknuo činjenicu intelektualnoga i duhovnog bogatstva sv. Augustina koji je napisao više od 1000 spisa i preko 3000 pisama u kojima je govorio, poučavao i usmjeravao ljude na Boga.
U nastavku homilije biskup se osvrnuo na izvještaj iz Knjige proroka Izaije u kojem prorok u viđenju doživljava Božju prisutnost i otkriva svoj poziv. „Bog ga zove za proroka, a Izaija odgovara: ‘Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana. U narodu nečistih usana prebivam..’ (Iz 6, 5). Iskustvo Izaije grešnika s Bogom koji mu se objavljuje u svojoj svetosti je ono što svatko od nas treba prepoznati u euharistiji. Da smo kao grešnici u Božjoj prisutnosti njegove nedokučive svetosti. Izaija se stoga obraća Bogu sa strahopoštovanjem. On grešnik gleda Boga. S druge strane čuli smo i riječi kako Bog ono što je grešno čisti, čisti Izaiju i čini ga dostojnim za proroka.“ Biskup je potom ustvrdio kako Bog na isti način pristupa i današnjem čovjeku te je rekao da mu i mi s povjerenjem predamo sve ono što je potrebno da i u našem životu očistiti. Usporedivši Izaiju i sv. Augustina koje je Bog odabrao unatoč njihove grešnosti i nedostataka, ali ih je obojicu na svoj način očistio i pripravio za poslanje koje im je povjerio, kazao je biskup ustvrdivši kako Bog to čini i danas. „Bog je blizak svakome od nas unatoč našoj grešnosti. Unatoč našoj nedostojnosti, njegova blizina i prisutnost su uvijek pored nas. Sv. Augustin je kazao: ‘Ti si bio pored mene, a ja sam bio daleko od sebe. Nisam se uspijevao naći, a još manje nalazio tebe.’ Tako se često i u našem životu događa da mi radi svoje grešnosti i radi svojih slabosti želimo pobjeći od Gospodina. Kod mladih se često događa da radi krivog pristupa Bogu žele pobjeći od njega jer misle da će ih on zarobiti, da će im uskratiti ono što im je darovao u životu“, ustvrdio je biskup te pozvao vjernike da se po primjeru sv. Augustina otvore Bogu.
Biskup je nastavio tumačiti drugo čitanje u kojem sv. Ivan govori da je Bog ljubav koju je objavio u svome sinu Isusu te se nadovezao i na evanđeoski ulomak u kojem Isus poziva svoje učenike na ljubav. „Isus nastavlja govor koji se prethodno odnosio na farizeje i pismoznance koji su stavljali naglasak na vanjštinu. Bilo im je važno pokazati se, dokazati, istaknuti svoju vlast i veličinu, kao jedini savršeni učitelji koji poznaju Zakon i koji jedini znaju kako se treba ponašati i pristupati Bogu.“ Ustvrdio je kako Isus prezire takav licemjeran izvanjski pristup te poziva učenike da ne budu takvi. „Isus ne želi da se zovemo učiteljem, vođom, ocem, nego stavlja naglasak ‘svi ste vi braća’. To znači imati pred sobom Isusa i njegovo služenje. Ako smo braća i sestre, onda se nećemo boriti da budemo gospodari jedni nad drugima, onda se nećemo isticati nad drugima. Isus želi da se njegov primjer ljubavi i služenja ostvaruje u životu njegovih učenika.“, poručio je biskup te primijetio kako služenje u profanom smislu izgleda kao poniženje čovjeka. Nasuprot tome, nastavlja biskup, u kršćanskom, u Isusovom smislu služenje je darivanje. „Onaj tko služi, dariva, dariva svoje srce, svoju ljubav koju gradi na Isusovom primjeru ljubavi i služenja. Sjetimo se da je Isus na posljednjoj večeri dao učenicima svoj primjer služenja“, zaključio je biskup te svoj govori o služenju potkrijepio primjerom sv. Augustina.
Biskup je nadalje primijetio kako se služenje Bogu ostvaruje jedino u poniznosti. „Naša poniznost izvire iz Krista koji je naš put. Na ovom putu trebamo biti svjesni svoje grešnosti, ali i svoje veličine koju imamo kao ljudi i kao djeca Božja. Tu veličinu gradimo u otajstvu euharistije, gradimo ju u onome što je nedokučivo“, poručio je biskup Ivo te nadodao kako nije samo euharistija nedokučivo otajstvo, nego i svaki čovjek. „Naša nutrina je nedokučiva i otajstvena. To je ono što je i sv. Augustin naglašavao da treba ući u svoju nutrinu, jer tamo ćemo otkriti najprije samoga sebe. Kad otkriješ samoga sebe u svojoj nutrini, tada ćeš otkrivati i Boga koji je uza te i u tebi. Tada ćeš početi otkrivati i druge ljude pored sebe. Treba ući u svoju nutrinu, a u svojoj nutrini trebamo tražiti Boga. I tražeći, naći ćemo ga kao što ga je našao i sv. Augustin. Tko ne traži Boga u svojoj nutrini, u svome srcu, nikada ga neće naći. Tko traži Boga u svojoj nutrini, naći će ga i u sebi i u drugim ljudima i u otajstvu euharistije. Naša nutrina je naša dubina, ona je nedokučiva, ona je poput otajstva, misterija koja nas nadilazi“, zaključio je požeški biskup. Na kraju je pozvao vjernike da nasljedujući primjer sv. Augustina i moleći njegov zagovor postanu svjesni veličine Boga u svom životu i euharistiji te nasljeduju Božju ljubav koja se dariva i služenju i poniznosti.
