U subotu 5. listopada 2024. vjernici iz šezdesetak župa Požeške biskupije predvođeni svojim svećenicima i biskupom Ivom Martinovićem hodočastili su u svetište Majke Božje Bistričke. Program je započeo pobožnošću križnoga puta na bistričkoj kalvariji, a središnji dio hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je na vanjskom kongresnom prostoru predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
Prigodnu homiliju biskup je započeo tumačenjem prvog čitanja iz Djela apostolskih (Dj 1,12-14) koje govori o postojanosti apostola i Marije u molitvi. „Učenici su, okupljeni oko Isusove majke u dvorani Posljednje večere, očekivali dolazak Duha Svetoga. Molitvom su se pripremali za teško poslanje da u svijetu budu Kristovi svjedoci. Krist se vratio nebeskom Ocu, ali je obećao da će im poslati Duha Svetoga, Branitelja, Duha Istine koji će ih poučavati o svemu, dozivati sve ono što je Isus činio te ostati zauvijek i voditi Crkvu.“ 
Poručio je vjernicima kako nam Isusova majka Marija i učenici otkrivaju kako se u molitvi srcem osluškuje i prihvaća Isusovo obećanje i Očevo djelovanje. „Svatko od nas kroz osobnu i zajedničku molitvu Crkve uspostavlja svoj odnos s Bogom. Bez osobne i zajedničke molitve ne može se biti kršćanin. U molitvi učimo osluškivati Boga, svoje srce i srca braće i sestra koji nas okružuju svojim životom i radom, koje nam Bog šalje na našem životnom putu. Molitva nam pomaže da promatramo i pokušamo čitati znakove i promjene našeg vremena u kojima nam i po kojima nas Bog poziva na ljubav prema stvorenom svijetu i svim ljudima. Osluškivati i tražiti Boga danas kroz osobnu i zajedničku molitvu je poziv da i mi poput Marije i učenika budemo otvoreni djelovanju Duha Svetoga i svjedočenju za Isusa. Bez molitve i Duha Svetoga nemamo snage naviještati Radosnu vijest evanđelja i svjedočiti vjeru“, poručio je biskup. 
Potom je istaknuo važnost zajedništva koje se ostvaruje po Isusu Kristu i djelovanju Duha Svetoga, a prisutno je u samom Presvetom Trojstvu. „Zajedništvo je oznaka Božjeg identiteta. Ono treba biti izvor i uzor svakog kršćanskog i ljudskog zajedništva jer u sebi ima božansku bit i svetost. Temelj je osobne i, zajedničke molitve obitelji i Crkve, ali se ne ostvaruje na silu, nego u slobodi i ljubavi.“
Biskup je zatim poručio vjernicima kako su svi sudionici današnje misnog slavlja kao zajednica Crkve s Isusovom Majkom Marijom okupljeni oko Isusa. „Isus je i sada prisutan na otajstven, sakramentalan način po ovoj tajni euharistijske ljubavi koja je znak naše jednodušnosti i postojanosti u vjeri. Danas molimo da nas Duh Sveti još više ispuni i prožme svojom ljubavlju i djelovanjem kako bismo poput Marije u svom životu izvršavali Božju volju i svoje poslanje.“ Posvijestio je potom vjernicima kako se njihovoj molitvi pridružuje i Krist koji moli za nas, a to je potkrijepio riječima sv. Augustina: „Krist moli za nas, moli u nama, i mi se molimo njemu. Moli za nas kao naš svećenik, moli u nama kao naša glava, molimo se njemu kao svome Bogu“.
U nastavku homilije biskup je iz naviještenog ulomka iz Djela apostolskih izdvojio tri oznake prve Crkve: jednodušnost, postojanost i zajedničku molitvu. „To je Isusova volja i želja koju je prva Crkva prihvatila i ostvarivala sve do naših dana. Taj molitveni poziv koji Gospodin i danas upućuje ostvarivao se u zajedništvu s Marijom, Isusovom Majkom i Majkom Crkve. Njezino majčinsko srce i raširene ruke prema Bogu, i danas su iz ovoga svetišta uzdignute za nas, kao i iz dvorane Posljednje večere.“
Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak o svadbi u Kani Galilejskoj, biskup je poručio kako su ovu zgodu svet pisci tumačili simbolično te su joj pridavali alegorijsko, mistično značenje. „Mariju su crkveni oci uspoređivali s Crkvom. Kao što je ona bila prisutna na svadbi Kani i Crkva je neprestano ondje gdje dolazi Isus.“ Pozvao je vjernike da u ovom evanđeoskom izvješću u Kani uoče življeno iskustvo vjere. „Vjera je svijest da je Krist s nama, da je u našem životu, da smo s njim povezani kao zaručnik i zaručnica, vezom neraskidive ljubavi u Duhu Svetomu. On nas neće nikad napustiti. U trenutku tjeskobe, kao i u Kani, priskočit će nam u pomoć. Imajmo sigurnost u njemu. Ako vjerujemo Bogu, nikad nismo sami. Tu svijest izgrađujmo u sebi i kroz ovo naše zajedništvo. Spoznaja da je Bog s nama daje nam sigurnost i duhovnu jakost u svim ljudskim nesigurnostima.“
Biskup je nastavio tumačiti Isusove riječi upućene Mariji, da još nije došao njegov čas te je pozvao hodočasnike da, nasljedujući Mariju, budu postojani i strpljivi. „Doći će njegov čas, samo učinite sve što vam kaže Isus! Samo vjerujte i sve će biti dobro! Budimo toga svjesni svakog trenutka svoga života. Doći će čas – pravi trenutak! Sve što nam iznutra govori Duh Sveti, činimo. Činimo dobro i sve će se pretvoriti u vino evanđeoske radosti. Vino radosti i zajedništva je i ovo hodočašće u kojem želimo zahvaliti Majci Božjoj Bistričkoj za sva dobročinstva koja nam Bog daje. Za snagu vjere i ljubavi, za njezinu majčinsku prisutnost i zagovor, za naš narod, Crkvu, našu kulturu i povijest, za sve ono što činimo iz ljubavi prema Bogu i svakoj osobi. Želimo je moliti da nam bude pomoćnica i zagovornica, da nas Gospodin ispuni svojim Duhom. Molimo posebno za naše obitelji da ih Gospodin čuva od svih zala i učvrsti u Duhu zajedništva, jedinstva, molitve, ljubavi i nade, da rastu u svetosti.“
Na svršetku homilije biskup je podsjetio vjernike na riječi Drugog Vatikanskog sabora koji naučava da vjernici, kad se trude da pobjede grijeh i da rastu u svetosti „dižu oči k Mariji koja zrači nad cijelom zajednicom izabranih kao uzor kreposti” (LG 65). Zaključivši kako je Marija uzor pristajanja uz Krista u vjeri, nadi i ljubavi. Poručio je vjernicima da, dok se mole Mariji, budu svjesni poruke pape Franje, koji nam Mariju i njezin život stavlja za uzor zajedništva i jedinstva s Kristom kroz njezinu molitvu, rad, Kalvariju i prihvaćanje Očeve volje. Marijina nepokolebljiva vjera i zajedništvo sa Isusom je ono što pridonosi spasenju ljudi i svijeta.
