U nedjelju 13. listopada vjernici Župe Gospe Fatimske u Velimirovcu proslavili su obljetnicu zadnjeg Gospinog ukazanja u Fatimi. Svečano misno slavlje predvodio je Željko Benković, župnik u Podgoraču u koncelebraciji sa domaćim župnikom Pericom Matanovićem.
Predvoditelj slavlja je u prigodnoj propovijedi približio vjernicima lik Blažene Djevice Marije te im prenio iskustva jednog svećenika sa ukazanja u Fatimi i Lurdu: „Fatima je posebno svetište. Taj prostor je velik, ali i izoliran od grada, od same vreve i buke. Mir i spokoj! Prizor tišine koji se tamo doživljava, a onda i ljudi koji na koljenima mole i daju zavjete, govore kako se tamo nešto nadnaravno dogodilo. Nešto, što nema veze sa zemljom i nešto što dira moju dušu i dira moje srce te si čovjek na takvim mjestima može postaviti neka pitanja. Pitanja koja nisu zemaljska, nego više ona koja dotiču našu vječnost!“, istaknuo je župnik iz Podgorača! Nadalje u svojoj homiliji, istaknuo je tri važne osobine Blažene Djevice Marije.
„Prva – Marija kao Božja službenica (kao slušateljica), ona koja je sabrana, koja je odlika tišine. Marija je osoba koja čuje svoje bližnje koji su je okruživali, ali na poseban način čuje Boga. Ona ne može Bogu reći NE! Ona čuje kako joj Bog progovara. I sabranost njezine duše, i njezina srca, dovela je do onog odgovora koje je ona izrekla Bogu: ‘Neka mi bude po Tvojoj riječi!’ I mi se možemo pitati, slušamo li Boga i trudimo li Ga se čuti!? Trudimo li se biti sabrani i u tišini zavapiti Bogu?! Da li nam je tišina nešto potpuno strano?! Kako naći tišinu i kako naći dušu?“, kazao je predvoditelj Benković.
Kao drugu osobinu istaknuo je da je Marija dobra supruga i dobra majka! „Marija prihvaća svoga supruga sv. Josipa u ljubavi i vjernosti. Ona ne predaje samo sebe sv. Josipu, nego predaje i svoj život i život svoga nerođenoga djeteta, a to je mali Isus. Marija i Josip prihvaćaju dar roditeljstva. Pomalo zbunjeni, ali ga prihvaćaju i žrtvuju se, kako bi ispravno odgojili svoga sina. U brak se ne ulazi da bi se zadovoljili vlastiti nagoni, niti se u brak ulazi, da bi se živjelo financijski stabilno. U brak ne ulazimo da bi održali ljudsku vrstu. U brak se ulazi iz ljubavi, darujući se toj osobi, prihvaćajući drugu osobu, a to je bio brak Marije i svetoga Josipa. Harmonija života u ljubavi, poštivanju i razumijevanju“, zaključio je Benković te nastavio govoriti o trećoj osobini Marije kao majke koja pati. „Marija nije znala što je čeka, niti što će doći! Predaje se Bogu svojim životom. Možda je u svom srcu čeznula da sve to izbjegne, ali kada je došao taj čas, da potekne ta suza iz njena oka na obraz, ona osjeća da će njezino bdijenje donijeti i nagradu. Znamo jako dobro koja je bila njezina nagrada za sve ono trpljenje i boli koje je pretrpjela kao majka, gledajući svoje dijete koje pati, pod mukama križa, gdje na koncu i biva pribijeno na nj. Tu nagradu slavimo na Veliku Gospu, kada Blažena Djevica Marija biva uznesena na nebo dušom i tijelom.“ Pozvao je na svršetku homilije vjernike da nasljedujući Marijin primjer spremno prihvate križ svakodnevice pouzdajući se u Marijin zagovor i zaštitu.
Na kraju svete mise župnik Matanović zahvalio je predvoditelju misnog slavlja kao i svima koji su na bilo koji način pridonijeli da ovo misno slavlje bude dostojanstveno i svečano. Potom su se svi uputili u procesiji s Gospinim likom na prostor pored župne crkve. Ondje su moleći i pjevajući iskazali čast Isusovoj Majci, a predvoditelj Benković je na kraju pred Gospinim likom uputio molitvu na čast Gospi Fatimskoj.
