Na blagdan sv. Luke Evanđelista, u petak 18. listopada 2024. godine, požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu sv. Luke Evanđelista u Novskoj te u župnoj crkvi predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe i grada Novske. Uz domaćeg župnika Milana Vidakovića koncelebrirali su svećenici Novljanskog dekanata na čelu s dekanom Pejom Oršolićem, a u slavlju su sudjelovali i javni dužnosnici među kojima ministar rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike Marin Piletić i novljanska gradonačelnica Marija Kušmiš te brojni vjernici grada Novske.
Biskup je započeo homiliju ustvrdivši kako naviješteno evanđelje usmjerava na današnjeg sveca, ali i na Isusa Krista koji je temelj euharistijskog slavlja, temelj u životu i vjeri sv. Luke, kao i svih okupljenih vjernika. Posvijestio je vjernicima kao po evanđelju sv. Luke Božja riječ jednakom snagom i danas govori svakom čovjeku želeći nas ohrabriti u vjeri, u našem kršćanskom životu i poslanju. Zatim se osvrnuo na prvo čitanje iz 6. stoljeća prije Krista u kojem prorok Izaija govori: „Duh Gospodnji na meni je jer me Gospodin pomaza, posla blagovjesnikom biti siromasima, iscijeliti srca slomljena; zarobljenicima proglasim slobodu, sužnjima oslobođenje“ (Iz 61,1). Istaknuo je kako je Izaija bio svjestan svog zahtjevnog proročkog poslanja. Usporedio ga je sa sv. Pavlom koji je također bio svjestan da ga je Gospodin pozvao i da je vršio Isusovo poslanja. „Svjestan je onoga što je u ime Božje ostvario. Navješćivao je Boga, propovijedao je na različitim stranama svijeta, a pred kraj života završio je u Rimu u tamnici, u zatvoru.“ Tumačeći pročitani ulomak iz poslanice Timoteju, biskup Ivo je istaknuo kako Pavao opisuje iskustvo samoće jer su ga svi napustili. „To je i vrijeme kad je car Neron progonio kršćane. Neki su napustili sv. Pavla možda zbog straha od progonstva, drugi možda zbog zahtjevnosti naviještanja evanđelja ili drugih razloga, ali u svakom slučaju, jedini koji je ostao uz njega bio je Luka. ‘Luka je jedini sa mnom.’ (2Tim 4,11) Sv. Luka mu u njegovoj zatvorskoj samoći daje snagu i ohrabrenje“, zaključio je biskup. Pojasnio je potom vjernicima kako je sv. Luka osamnaest godina pratio Pavla tijekom njegovih misionarskih putovanja. „Sv. Luka je tijekom osamnaest godina zajedništva s Pavlom puno toga od njega čuo i saznao. Saznao je i primio mnogo ne samo od njega, nego i od drugih učenika koji su kao očevici imali osobno iskustvo Isusa Krista, koji su bili svjedoci njegova života i djelovanja. Upravo zato sv. Luka na početku svoga evanđelja piše kako je sve pomno ispitao i da na temelju toga piše evanđelje.“ Pojašnjavajući posebnosti njegova evanđelja biskup je istaknuo kako sv. Luka donosi najsadržajniji opis Isusova djetinjstva, a Isusa nam predstavlja kao liječnika. „Na temelju istraživanja zna se da je sv. Luka bio liječnik te se u njegovom Evanđelju i Djelima apostolskim nalazi izraza kojima su se služili liječnici. Zato je razumljivo što on u svome evanđelju Isusa promatra iz perspektive liječnika koji je došao liječiti ljudske živote. Božja ljubav je ona koja uvijek liječi i zato sv. Luka promatrao Isusa kao liječnika, ali i kao spasitelja svijeta“, zaključio je biskup.
U drugom dijelu homilije biskup se osvrnuo na naviješteni evanđeoski ulomak u kojem Isus šalje ispred sebe sedamdesetdvojicu učenika (Lk 10, 1-9). Kao temeljne Isusove zapovijedi istaknuo je: „Molite Gospodara žetve“ i „Idite i propovijedajte kraljevstvo Božje“. Poručio je nazočnima kako se ove zapovijedi danas odnose na svakog vjernika. „Isus svakoga od nas po sakramentu krštenja poziva da ga slijedimo. Biti kršćanin znači slijediti Isusa Krista i navješćivati njega i njegovo kraljevstvo ljubavi. Isusu upozorava da je potrebno moliti za radnike. Radnici su navjestitelji kraljevstva Božjega. Moliti za radnike znači moliti i za članove svojih obitelji da imaju snagu vjere. Nije dovoljno samo govoriti o vjeri, nego još više živjeti po njoj“, kazao je biskup. Potom se osvrnuo na drugu Isusovu zapovijed kojom šaljem učenike da idu u svijet i naviještaju mir te vjernicima uputio isti poziv: „Budite navjestitelji i nositelji mira i kraljevstva Božjega. Ako promotrimo današnji svijet i čovječanstvo, vidjet ćemo koliko je potreban mir. Ali ne trebamo ići daleko, ako pogledamo u naše obitelji vidjet ćemo koliko je potrebno mira. Pozvani smo biti nositelj mira u svojim obiteljima, na radnom mjestu i u sredini u kojoj živimo“, poručio je biskup ustvrdivši kako nije jednostavno biti mirotvorac jer mir uvijek ne ovisi o nama. Naglasio je kako je potrebno donositi kraljevstvo Božje ljubavi najprije onima s kojima živimo, a tek potom ćemo biti sposobni donijeti drugima.
U posljednjem dijelu homilije biskup se osvrnuo na iskustvo Pavlove samoće u kojoj mu je Luka posvjedočio blizinu. „Lukino iskustvo blizine i prijateljstva itekako je važno za naše vrijeme i mentalitet. Pomagati drugima da ne budu sami i da se ne osjećaju sami. Danas je potrebno starcima, bolesnicima i napuštenim osobama posvjedočiti blizinu. U našim kriznim situacijama svakome je važno da je netko uz nas, da s nama želi podijeliti našu stvarnost, križ, patnju i nemoć. Samoća nas razara. U samoći otkrivamo nemoć, doživljavamo napuštenost, odbačenost, prezir i suvišnost. Koliko je potrebno da pobjeđujemo samoću koja uništava ljudske živote i obitelji. To je ono što evanđelje od nas zahtjeva da budemo nositelji kraljevstva Božjega, kraljevstva ljubavi i mira. Lukino svjedočanstvo je svjedočanstvo blizine, ne samo po riječima Evanđelja i Djela apostolskih, nego po djelima“, ustvrdio je biskup te pozvao nazočne da nasljeduju njegov primjer.