U petak 18. listopada 2024. godine vjernici Župe sv. Luke Evanđelista u Lukaču proslavili su svetkovinu svoga nebeskog zaštitnika. Tom prigodom pohodio ih je požeški biskup Ivo Martinović te u župnoj crkvi predvodio središnje euharistijsko slavlje u zajedništvu s domaćim župnikom Mariom Mesićem i svećenicima Virovitičkog dekanata na čelu s dekanom Ivicom Šohom.
U homiliji biskup je rekao kako u naviještenim čitanjima uočavamo da Bog poziva ljude za određena djela da ga naviještaju i svjedoče za njega. Ističući primjere proroka Izaije i sv. Pavla kazao je kako su obojica bili svjesni da su izabrani od Boga i pozvani da svjedoče za njega svojim životom. „Znamo da je Pavao bio progonitelj kršćana dok nije susreo Gospodina i dok se nije obratio se. Na drugom misijskom putovanju sv. Luka ga je susreo i pošao za njim.“ Podsjetio je potom vjernike kako i sv. Luka bio poganin koji je u četrdesetoj godini života doživio obraćenje zahvaljujući sv. Pavlu, a potom ga pratio na njegovim putovanjima tijekom narednih osamnaest godina. Tumačeći naviješteni odlomak iz poslanice Timoteju, biskup je kazao kako se sv. Pavao nalazi u zatvoru u Rimu gdje očekuje suđenje i smrt 67. godine. „On je svjestan da ga čeka smrt, ali je oslonjen na Boga. U zatvora je ostao sam. Svi su ga napustili osim sv. Luke.“
Biskup je potom nastavio tumačiti evanđeoski ulomak u kojem sv. Luka opisuje kako Isus u svijet šalje sedamdesetdvojicu učenika propovijedati i naviještaju mir i kraljevstvo Božje. Poručio je vjernicima kako Bog i danas poziva i šalje osobe poput sv. Luke. „Sv. Luka je važan ne samo za ovu župu čiji je zaštitnik, nego i za našu vjeru, za cijelu Crkvu. Životom je posvjedočio ono što je ostavio u svojim spisima. Bio je liječnik, intelektualac, poznavao je filozofiju, veoma učen, ali sve je to ostavio kako bi slijedio Pavla na njegovim putovanjima i prema tradiciji u 84. godini umro. Prema nekim crkvenim ocima i drugim spisima podnio je mučeništvo u Grčkoj. Tijelo mu je u 4. stoljeću preneseno u Carigrad u crkvu koja je sagrađena u čast svetih apostola, a u 11. stoljeću u Padovu u crkvu sv. Justine. Nakon dvogodišnjeg istraživanja stručnjaka koja su završena 2000. godine potvrđeno je da je to tijelo sv. Luke.“
Nadalje u homiliji biskup je istaknuo da Isus kao što je slao svoje učenike u ono vrijeme, danas poziva i šalje svakoga od nas. Ističući primjer sv. Luke naglasio je kako Isusa trebamo svjedočiti ne samo riječima, nego i svojim životom. A „To može samo onaj tko susretne Boga u svojem srcu, po njegovoj riječi, svetoj misi, molitvi ili po ljudima. Sv. Luka nije osobno susreo i vidio Isusa Krista, nije ga susreo licem u lice kao što se mi gledamo, on je o Isusu Kristu čuo od onih koji su ga vidjeli. Njegova vjera i ljubav su utemeljeni na onome što je primio i čuo, zato je živio i položio svoj život“, poručio je biskup te naglasi kako je danas svaki kršćanin pozvan privoditi druge Bogu. „Pozvani smo biti put i svjetlo do Boga po njegovoj riječi, ali nadasve svojom vjerom i svojim životom. Možda je najteže i najzahtjevnije svjedočiti vjeru u obitelji, ali je to najdragocjenije i najsvetije jer vjera se svjedoči iz dana u dan. Iz dana u dan treba ljubiti svoju ženu, svoga muža, svoju majku, svoga oca, svoju kćerku, svoga sina, svojeg djeda, svoju baku. To je vjera i put Isusa Krista. To ćemo činiti samo ako budemo u Gospodinu imali snagu i jakost, ali ako se budemo uzdali samo u sebe, onda nećemo imati snage ni ljubiti, ni opraštati, ni poštivati, niti biti mironosci, niti oni koji slijede Boga. Ako se oslonimo na Boga i gledamo u Boga, ako gledamo put Isusa Krista i njega uzimamo kao uzor, onda ćemo iskusiti milosti i dobra koja nam Bog daje“, poručio je biskup.
Istaknuo je zatim kako je sv. Luka u svom Evanđelju i Djelima apostolskim zapisao važne Isusove riječi i njegova spasiteljska djela i istinu koji su bitni za naše spasenje, a nije sebe stavljao u prvi plan. Isus Krist je u središtu svega. Sve je ponizno zapisao kao bezimeni autor, koji ne spominje svoje ime ali ga stručnjaci prepoznaju po načinu izričaja i osobito po bogatom medicinskom i liječničkom vokabularu. Bog koji je promijenio njegov život je najvažniji, a to vrijedi i za nas. „Nikad mi ne možemo biti ispred Boga. Nikada učenik nije Bog. To zna i papa i biskup i svećenik-mi znamo da je Bog uvijek ispred nas. Iako mi naviještamo riječ Božju i tumačimo ju, mi nismo Bogovi. Ponekad se želimo dokazati pred drugima kako smo važni, želimo nad drugima iskazati svoju moć, svoju silu, svoju vlast, biti važni i druge obezvrijediti. Dobro nam je poznato kako su mnogi problemi po obiteljima upravo zato što ne želimo dopustiti da nešto bude drugačije od onoga što mi mislimo. Postavljamo sebe kao mjerodavne i za jedine učitelje, a ne učimo se od Isusa Krista. Nedostaje nam Lukina poniznost, ljubav, otvorenost za Boga i Božje djelovanje u nama, a zovemo se vjernici. Vjernik je samo onaj koji je svjedok i tko se uči od Isusa. Luka je svojim životom posvjedočio što znači slijediti Isusa Krista, molimo njegov zagovor da nam u tome pomogne“, zaključio je biskup.
Podsjećajući kako je Luka svjedočio za Isusa svojim životom do mučeničke smrti, biskup je pozvao vjernike da nasljeduju njegov primjer. „Svatko od nas je pozvan svojim životom svjedočiti ne samo da ljubi Boga, nego i svaku osobu. Luka je to posvjedočio mučeništvom. Molimo danas zagovor sv. Luke da nas ojača u vjeri, da nas učvrsti u ljubavi, da nas njegov primjer potakne slijediti put Božje ljubavi, koju je sin Božji posvjedočio na zemlji i na koju je pozvao apostole, a danas poziva i nas da slijediti njegov primjer ljubavi. Tu nam ljubav Bog ne prestaje davati u tajni svoje riječi i otajstva euharistije. Neka nam ona pomogne da rastemo sa sviješću da nismo sami. Uz nas je Isus Krist naš Bog, Spasitelj koji je posvjedočio ljubav, vjernošću Ocu do smrti na križu i u tajni uskrsnuća darovao nam je snagu i sigurnost da sve ono što činimo u ime njegovo ima svoju veličinu i puninu u Bogu.“
