Na svetkovinu Svih Svetih, 1. studenog 2024. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je na požeškom groblju Sv. Ilije euharistijsko slavlje, molitvu odrješenja i blagoslov grobova. Koncelebrirali su svećenici djelatni u središnjim biskupijskim ustanovama i u župama grada Požege, na čelu s prepoštom požeškoga Stolnog kaptola Ivicom Žuljevićem i dekanom Požeškog dekanata Brankom Šipurom.
U homiliji biskup je kazao kako naviještena čitanja o svetkovini Svih Svetih govore o otajstvu svetosti. Osvrnuo se potom na prvo čitanje iz Knjige otkrivenja u kojem sv. Ivan opisuje nebeski Jeruzalem u kojem je Bog na svom prijestolju, a klanjaju mu se sveci u zajedništvu s anđelima. „Među njima prepoznajemo i promatramo svece iz svih naroda, plemena i jezika. Nije li naša želja da svi koji na ovom groblju počivaju budu dionici iste slave? Svijeće i cvijeće koje smo donijeli na grobove svojih pokojnika, znak su ljubavi i zahvalnosti za sve ono što su oni posvjedočili svojim životom, djelima, žrtvom i predanjem za obitelj, za bližnje i za Boga. Ovo euharistijsko slavlje kao naša zajednička molitva najveći je dar koji možemo prikazati Bogu za naše pokojnike. Ona vrijedi više nego sve svijeće i cvijeće na ovom groblju jer u njoj sam Krist prinosi nebeskom Ocu sve naše molitve i prošnje za naše pokojne. Naša je želja da i oni budu dionici nebeskog Jeruzalema, vječne slave te da gledaju slavu Božju o kojoj sv. Ivan govori u drugom čitanju (usp. 1Iv 3, 1-3).“
Tumačeći nadalje Ivanovu poslanicu biskup je posvijestio vjernicima kako smo po krštenju svi postali djeca Božja. „Mi ovdje na zemlji smo putnici, vjernici, putujuća Crkva. Očitovat će se što ćemo biti kad budemo gledali Boga licem u lice. Zato nas ova svetkovina poziva da hodimo u vjeri i živimo kao djeca Božja u ljubavi kako bismo ostvarili ono na što nas Isus poziva.“
U drugom dijelu homilije biskup se osvrnuo na evanđeoski ulomak u kojem sv. Matej donosi izvještaj o Isusovu govoru na gori i pouci o blaženstvima. „Ova blaženstva su put svetaca., ali i svakoga od nas prema nebu. Sveci su oni koji su ostvarili kraljevstvo nebesko, a mi ovdje okupljeni to isto želimo. Želimo biti dionici kraljevstva nebeskog, želimo doći k Bogu u vječnu slavu. Želimo da i naši pokojni budu dionici kraljevstva nebeskoga. Kraljevstvo nebesko ostvaruje se s vjerom i snagom, s ljubavlju i dobrotom“, ustvrdio je biskup. Protumačio je nadalje kako biti svet znači osloniti se Boga u svim trenucima života. Kazao je kako su brojni vjernici postali sveti zato što su ustrajali u vjeri i ljubavi prema Bogu i čovjeku, ali i zato što su bili slobodni. „Nisu bili navezani na ljude niti na stvari. Sloboda je bila temelj njihova služenja Bogu, a iz te 
slobode imali su i moć darivanja i ljubavi koja je u središtu svih blaženstava“, zaključio je biskup. Podsjetio je potom na završetak evanđeoskog izvještaja u kojem Isus donosi temelj za svetost: „Blago vama kad vas – zbog mene – pogrde i prognaju i sve zlo slažu protiv vas! Radujte se i kličite: velika je plaća vaša na nebesima!“ (Mt 5,11) Kazao je kako nas Isus u blaženstvima poziva na ljubav i vjernost prema njemu, ali i na radost koju Bog daje. „To je unutarnja radost koja proizlazi iz slobode, iz nenavezanosti, iz potpunog predanja Bogu. Poziva nas da budemo svjesni onoga što je i sv. Ivan govorio u drugom čitanju o nagradi za nebo. Sveci su živjeli za nebo i zato ih se danas posebno spominjemo i častimo. Oni su na različite načine svojim primjerom posvjedočili da svetost nije nešto nedostižno, nego da je svetost konkretna, svakodnevna i jednostavna. Svetost se očituje u jednostavnoj ljubavi i darivanju. Ona se uči od Isusa Krista i živi se s Kristom i za Krista“, zaključio je biskup. Na kraju homilije preporučio je nazočne zagovoru svih svetih i Isusove majke Marije za koju je kazao da je majka svih putova svetosti i jedina koja vodi do neba.
