Na mjesnom groblju u Buku, 5. studenog 2024. pokopana je Ruža Nikolić, majka svećenika Ivana Nikolića, župnika Župe Sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu i dekana Novokapelačkog dekanata. Sprovodne obrede uz sudjelovanje tridesetak svećenika, obitelj, rodbinu i prijatelje te župljane Župe sv. Jurja Mučenika u Buku predvodio je požeški biskup Ivo Martinović.
Na početku obreda biskup Ivo je izrazio svoje kršćansko suosjećanje svećeniku Ivanu, sinu preminule Ruže, njegovom bratu Anti i sestrama Mariji, Ani i Zorki s obitelji i ostaloj tugujućoj rodbini te je uz izraze zahvalnosti povjerio Ružin život ljubavi Božjoj koja se objavila u Isusovu križu. Nakon naviještenih svetopisamskih čitanja biskup je uputio nazočnima prigodnu riječ. Prisjetio se na početku teškog životnog puta koji je prolazila preminula Ruža sa svojim sad već pokojnim suprugom Tomom. „Težinu toga životnog puta doživjeli su nedugo nakon sklapanja braka, kad su se iz Rame doselili ovdje u Buk kako bi vama i sebi učinili život ljepšim i sretnijim. Pokojna Ruža bila je poznata po svojoj vjeri, po svojoj ljubavi i vjernosti prema Bogu, Crkvi i obitelji. Kao žena i majka, ali i kao prava vjernica, nikada nije pokazivala ni najmanju sumnju u Boga koji je bio na prvom mjestu u njenom osobnom i obiteljskom životu. Ona je zajedno sa svojim suprugom 
Tomom svoju vjeru svjedočila redovitom molitvom te sudjelovanjem na nedjeljnoj svetoj misi u župnoj crkvi u Buku. S njim je na različite načine u stvarnostima jednostavnog i tihog obiteljskog života svjedočila vjernost Isusu Kristu. U vjeri koju su prenosili i svjedočili odgajali su svoju djecu.“ Biskup je potom istaknuo kako je pokojna Ruža s posebnom brigom, ljubavlju i majčinskom pažnjom pratila i podržavala svoga sina Ivana u svećeničkom životu. „Prikazivala je Bogu za njega posebne molitve, postila o kruhu i vodi te činila razne druge žrtve i pobožnosti. Bila je svjesna koliku njezin sin Ivan ima brigu i odgovornost u svećeničkom pozivu i životu.“
Biskup je nadalje podsjetio nazočne kako je pokojnica 2012. godine proslavila 50. obljetnicu braka te je citirao njezine riječi kojima je u toj prigodi posvjedočila o svojem životnom stavu, o braku i vjeri u Boga: „Bez opraštanja nema uspješnog braka. Vjerom u ljubav i Boga sve se krize mogu prebroditi.“ Biskup je ustvrdio kako je Ruža na ovim temeljima gradila svoj život i svoju obitelj. „Opraštanje, vjera u ljubav i u Boga su tri temelja koja su svakome od nas sigurni put ne samo za ljepotu života, nego i za ljepotu vječnosti, za koju se naša pokojna sestra Ruža pripremala, živjela i u koju je spremno, predano i tiho ušla predavši dušu svome Stvoritelju prije dva dana.“
Tumačeći nadalje naviješteno čitanje u kojem sv. Ivan govori o tome kako postajemo slični Bogu, biskup je kazao: „Sv. Pavao nam poručuje da smo po Kristu postali djeca Božja. Krist je izvor naše sličnosti s Bogom, a koja će se potpuno ostvariti u vječnosti. Po sakramentu krštenja pokojna sestra Ruža postala je dijete Božje, postala je slična njemu. Isus Krist je u njezinu prolaznost ugradio svoju vječnost, u njezinu smrtnost svoju besmrtnost. U Gospodinovoj pobjedi nad smrću utemeljena je i naša nada, da je plemenita pokojnica Ruža, u smrti odložila raspadljivost i u punini postala dionik njegove uskrsne neraspadljivosti.“
U drugom dijelu homilije biskup je pozvao nazočne da u ovom trenutku oproštaja od pokojne Ruže zahvale Bogu za dar njezina života, vjeru, ljubav i za sve plemenito i dobro što je učinila na ovoj zemlji živeći za Boga i gradeći svoju vječnost. „Ona je bila jedna od onih malenih o kojima Isus u današnjem evanđeoskom odlomku govori. Ona je svakodnevno i redovito nosila teret i križ svoga života, ali ga je svakodnevno u Isusu obnavljala. Svojom vjerom, mirom i ljubavlju zračila je Kristovu svježinu ljubavi, mira, prisutnosti i snagu. Ona je prihvatila ovaj Isusov evanđeoski poziv i ostvarivala ga svojim bićem do kraja života. Neka joj Blažena Djevica Marija, koju je posebno častila i kojoj se posebno molila, pomogne da joj milosrdni Otac otvori vrata raja i uvede u svoje stanove svjetlosti i mira.“
Na svršetku svoga govora biskup je ohrabrio nazočne da unatoč žalosti zbog smrti sestre Ruže ne gube nadu i vjeru u Boga i vječni život te ih je pozvao da ustrajno mole nebeskog Oca da uskrisi Ružu i udjeli joj nagradu vječnosti.
