O blagdanu sv. Huberta, zaštitnika lovaca, 6. studenog 2024. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali za članove Saveza lovačkih društava Požeško-slavonske županije na čelu s njegovim predsjednikom Brankom Bertelovićem. Uz lovce na slavlju su bili nazočni zamjenik požeškog gradonačelnika Borislav Miličević i zamjenik požeško-slavonske županice Ferdinand Troha. U pozdravnoj riječi biskup je čestitao lovcima blagdan sv. Huberta. Podsjetio ih je kako je njihov zaštitnik živio krajem 7. i početkom 8. st. Kroz prirodu je još više spoznao i zavolio Boga te postao svećenikom, a Crkva ga je postavila za biskupa. „Njegov život nam otkriva kako se čovjek po prirodi može približiti Bogu te spoznati njegovu veličinu, nedokučivost, svetost, ali i blizinu. Večeras tu Božju blizinu želimo doživjeti po ovom misnom slavlju“ kazao je biskup te im zahvalio za sve što čine.
Započinjući homiliju biskup je kazao kako je Božja riječ katkada teška za razumjeti, a osobito ju teško prihvaćamo kada je zahtjevna. Rekao je kako se naviješteni tekstovi iz Poslanice Filipljanima i iz Lukinog evanđelja odnose na svakog vjernika jer govore ono što je važno svima koji žele slijediti Boga. „Svatko od nas je zasigurno poput sv. Huberta nastojao tražiti Boga svojim umom i srcem. Na tom putu pojave se nejasnoće i sumnje, ali ono što je važno imati na pameti da svatko tko traga za Bogom, taj će ga naći. Prvo čitanje iz Poslanice Filipljanima usmjerava nas na to. Sv. Pavao, pišući Filipljanima kako trebaju sa strahom i trepetom raditi oko svoga spasenja, govori da je važno ne samo htjeti, nego i djelovati. Samo onaj tko je u svom životu otkrio i spoznao Boga, taj ide za njim i ima želju nasljedovati ga.“ Biskup je potom istaknuo kako naviješteno čitanje podsjeća da je Bog stvorio ne samo prirodu i svijet, nego i svakoga od nas, sve ono što je vidljivo, ali i nevidljivo. „Iz te činjenice i svijesti da nas je Bog stvorio što nam drugo preostaje doli zahvalnost za život, djelovanje i ono što nam je on darovao. 
Sv. Pavao naglašava da se iz te zahvalnosti Bogu treba ostvarivati naše spasenje. Onaj tko je prepoznao Boga u svom životu, taj je poput sv. Pavla radostan i zahvaljuje Bogu svojim životom i djelima“, ustvrdio je biskup te potaknuo vjernike na radost i zahvalnost. Lovcima je kazao kako vjeruje da se raduju ulovu i pothvatima kojima obogaćuju i izgrađuju prirodu i okoliš, ali ih je potaknuo da ne zanemare i onu duhovnu nevidljivu ljepotu života na koju nas Božja riječ poziva. Izgradnja te duhovne dimenzije je zahtjevna, kazao je biskup te nastavio tumačiti evanđeoski ulomak. „Isus stavlja temelj onoga što je potrebno u nasljedovanju njega. Mi smo ovdje kao djeca Božja, kao mnoštvo onih koji slijede Isusa zajedno s njegovim učenicima. Isus je na putu prema Jeruzalemu, prema svojoj muci. Nije još podnio muku na križu, ali već govori o križu. On gleda u budućnost ne samo svoga križa, nego križa cijeloga čovječanstva i svih ljudi.“ Biskup je primijetio kako se u evanđeoskom odlomku Isus tri puta ponavlja izraz „biti moj učenik“ te je zaključio kako je to važan poticaj i za nas današnje vjernike. „Što za nas znači biti Isusov učenik? Što znači biti kršćanin danas? Ovo pitanje je isto je vrijedilo i za sv. Huberta. Izgleda neobično kada Isus kaže da se trebamo odreći svojih najbližih, članova obitelji. Vi koji ste u braku to ste na svoj način učinili kad ste sklapali brak. Odrekli ste se svojih roditelja da bi mogli započeti novi život u svojoj obitelji. Isus ovdje govori na puno većoj razini. ‘Odreći se’ znači biti apsolutno slobodan i potpuno se opredijeliti za njega. Jedino onaj tko je slobodan, tko nije navezan na obitelj niti na materijalne stvari ili na bilo što, taj ga može slijediti i biti njegov učenik.“ Biskup je zatim protumačio što znači nositi svoj križ. „Isus ne govori da uzimamo tuđe križeve, nego svoj križ. Kako je važno prepoznati svoj križ i biti spreman nositi ga. Mi križ često gledamo kao teret i opterećenje, ali u Isusovu križu trebamo gledati i svoj križ u pozitivnom svjetlu. Njegov križ je znak potpune Božje ljubavi prema čovjeku. Ona nas poziva na ljubav prema Bogu i prema drugim ljudima. Ne možemo ljubiti Boga i druge ljude ako ne ljubimo sebe. Ići za Isusom znači nasljedovati njegovu ljubav prema Bogu i ljudima“, poručio je biskup. Podsjetio je potom vjernike i na dvije Isusove prispodobe iz naviještenog ulomka te je kazao kako je njihova poruka da znamo realno promatrati svoj život kao Božja djeca. Rekao je još kako se i sv. Hubert susreo s Isusovim evanđeoskim i zahtjevnim pozivom da bude njegov učenik te razmišljao o Božjoj riječi. „I njemu su ove riječi Isusove bile jednako tako zahtjevne, ali je na njih odgovorio svojom ljubavlju, životom i srcem. Neka i nama one budu poticaj da ne zaboravimo kako je za Boga važno srce. Jedino srcem se ide za njim. Jedino srcem se nosi križ. Jedino srcem se slijedi sv. Huberta. Jedino srcem se ima osjećaj za prirodu, za Boga, za čovjeka, za samoga sebe i za svoje spasenje“, zaključio je biskup.
Na svršetku svete mise biskup je lovcima, na čelu s predsjednikom njihova županijskog saveza, zahvalio za sve plemenito i dobro što nastoje činiti u svom obiteljskom i društvenom životu. Zahvalio im je i za sve što čine za Požešku biskupiju, za potrebite putem donacija biskupijskom Caritasu, ali i za prijem hodočasnika prigodom pješačenja u Svetište Gospe Voćinske. Zagovoru Gospe Voćinske i sv. Huberta preporučio je sve njihove potrebe i nakane te je na sva njihova nastojanja zazvao Božji blagoslov.
