Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
TRIDESET I DRUGA NEDJELJA KROZ GODINU
Čitanja: 1 Kr 17, 10-16; Ps 146, 6c-7. 8-9a. 9bc-10; Heb 9, 24-28; Mk 12, 38-44 ili kraće Mk 12, 41-44.
Obljetnica posvete crkve: Vrbova.
Evanđelje dana (Mk 12, 41-44)
„Ova je sirota udovica ubacila više od svih.“
U ono vrijeme: Govoraše Isus mnoštvu u pouci svojoj:
»Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«
Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«
Razmišljanje
Dar i dar vjere! Današnja Božja Riječ srca skreće našu pozornost na dvije kategorije ljudi: prvi su pismoznanci koji žive u izobilju, vole pročelja na gozbama i, k tome još, iskorištavaju siromašne. Drugu kategoriju ljudi predstavlja ova siromašna udovica. To su oni ljudi koji su materijalno siromašni, ali duhovno bogati. Isus, koji promatra narod kako ubacuje svoje milodare u riznicu, preda me danas stavlja isto pitanje u kojoj se od ove dvije kategorije pronalazim. Obrati pozornost na Isusovo upozorenje: Čuvajte se pismoznanaca. (Mk 12, 38) Na što me to Isus upozorava, što to predstavlja opasnost za moj duhovni, obiteljski i bračni život? Možda je to moje pretjerano pouzdavanje u sebe, ideja da ću se snaći i bez Boga jer imam dobar posao, ‘lijepu svoticu’ na računu, nedjeljom ubacim ponešto u škrabicu za milostinju kako drugi ne bi govorili da sam škrtica. Je li to pristup koji Isus od nas želi? Na što nam On obraća pozornost kada prinosimo neki dar Bogu? Isus poznaje namjere našega srca, zna što je u njemu i koje su naše stvarne namjere kada dajemo milostinju za Hram. Bogat čovjek često daje od svoga viška, on ne osjeća ugrozu za svoju egzistenciju. Ali ova je udovica dala sve što je imala. Skupa s ova dva novčića ubacila je svo svoje povjerenje, predajući se Božjoj providnosti. Isus nam nju daje za primjer. Nije važno koliko od svoga života izdvajamo za Boga u određenom trenutku, već da u svakom tom daru bude prisutna ljubav i iskrenost našeg srca. Potrebno je pouzdanje u Božju providnost, naše pouzdanje da će se Bog i za nas pobrinuti ako Mu povjerujemo i povjerimo Mu svoje nade u potpunosti. Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vrjedniji od jela i tijelo od odijela? (Mt 6, 25) Povjeruj Gospodinu već danas i budi kao ova siromašna udovica koja je, skupa sa svojim imutkom, ponudila Bogu i samu sebe, svoju daljnju sudbinu, vjerujući da ju Bog, naš Otac Nebeski, neće ostaviti na cjedilu. Prinesi Bogu svoje povjerenje i svoju vjeru u Njegovu Božansku Providnost i budi svjestan da On uvijek gleda u tvoje srce. Z.L.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
