Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Otk 4, 1-11; Ps 150, 1-2. 3-4. 5-6; Lk 19, 11-28.
Evanđelje dana (Lk 19, 11-28)
“Svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima.”
U ono vrijeme: Kaza Isus prispodobu — zato što bijaše nadomak Jeruzalemu i oni mislili da će se umah pojaviti kraljevstvo Božje. Reče dakle:
»Neki je ugledan čovjek imao otputovati u daleku zemlju da primi svoje kraljevstvo pa da se vrati. Dozva svojih deset slugu, dade im deset mna i reče: ‘Trgujte dok ne dođem.’ A njegovi ga građani mrzili te poslaše za njim poslanstvo s porukom: ‘Nećemo da se ovaj zakralji nad nama.’«
»Kad je on primio kraljevstvo i vratio se, naredi da mu dozovu one sluge kojima je predao novac da sazna što su zaradili.«
»Pristupi prvi i reče: ‘Gospodaru, tvoja mna donije deset mna.’ Reče mu: ‘Valjaš, slugo dobri! U najmanjem si bio vjeran, vladaj nad deset gradova!’ Dođe i drugi govoreći: ‘Mna je tvoja, gospodaru, donijela pet mna.’ I tomu reče: ‘I ti budi nad pet gradova!’
»Treći, opet, dođe govoreći: ‘Gospodaru, evo ti tvoje mne. Držao sam je pohranjenu u rupcu. Bojao sam te se jer si čovjek strog: uzimaš što nisi pohranio, žanješ što nisi posijao.’«
»Kaže mu: ‘Iz tvojih te usta sudim, zli slugo, Znao si da sam čovjek strog, da uzimam što nisam pohranio i žanjem što nisam posijao? Zašto onda nisi uložio moj novac u novčarnicu? Ja bih ga po povratku podigao s dobitkom.’ Nato reče nazočnima: ‘Uzmite od njega mnu i dajte onomu koji ih ima deset.’ Rekoše mu: ‘Gospodaru, ta već ima deset mna!’ ‘Kažem vam: svakomu koji ima još će se dati, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima. A moje neprijatelje — one koji me ne htjedoše za kralja — dovedite ovamo i smaknite ih pred mojim očima!’«
Rekavši to, nastavi put uzlazeći u Jeruzalem.
Razmišljanje
Današnjim riječima Isus nas podsjeća na odgovornost za naš život, darove, talente, vrijeme, sve što imamo. Naš život nije slučajnost, nismo se sami odlučili roditi, nismo izabrali mjesto, vrijeme i obitelj u kojoj ćemo doći na svijet. Bog nam je taj život darovao i svatko od nas je jedinstven, svatko od nas je unikatno djelo Božje milosti. Iako živimo na ovome svijetu, naš konačan cilj je negdje drugdje – u Vječnosti, a ovaj svijet je samo nešto prolazno. Kao što je ovaj gospodar povjerio svojim slugama određenu količinu novca, pozvao ih da taj novac dobro iskoriste, a onda nakon nekog vremena zatražio od njih račun, tako će biti i s nama na kraju ovozemaljskog života: položit ćemo račun za upravljanje onim što nam je povjereno. Bog od nas ne očekuje nemoguće, ne očekuje nekakva čuda, već vjernost. Osim povjerenog nam života, ostavio nam je i Svoj Zakon, Svoju Riječ, sakramente i sve druge milosti kojima nam želi pomagati da dobro iskoristimo povjereno, čak nam je i On sam na raspolaganju te možemo surađujući s Njime ići kroz život. Bogu je silno stalo da uspijemo i da dobiveno dobro iskoristimo i to ne zato što bi On imao nekakve koristi od toga, nego iz čiste ljubavi prema nama. Radi toga i danas razmišljajmo o tome: i ovaj današnji dan povjeren ti je kao Njegov dar – daj sve od sebe da ga što bolje iskoristiš – Bogu na slavu, a sebi na spasenje. S. H.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2022. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
