Iz vlastitog liturgijskog kalendara Požeške biskupije
Utorak
Svagdan
Čitanja: Otk 14, 14-19; Ps 95, 10. 11-12. 13; Lk 21, 5-11.
Evanđelje dana (Lk 21, 5-11)
„Neće se ostaviti ni kamen na kamenu.“
U ono vrijeme: Dok su neki razgovarali o Hramu, kako ga resi divno kamenje i zavjetni darovi, reče Isus: »Doći će dani u kojima se od ovoga što motrite neće ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.«
Upitaše ga: »Učitelju, a kada će to biti? I na koji se znak to ima dogoditi?« A on reče: »Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam’ i: ‘Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima. A kad čujete za ratove i pobune, ne prestrašite se. Doista treba da se to prije dogodi, ali to još nije odmah svršetak.«
Tada im kaže: »Narod će ustati protiv naroda i kraljevstvo protiv kraljevstva. I bit će velikih potresa i po raznim mjestima gladi i pošasti; bit će strahota i velikih znakova s neba.«
Razmišljanje
A on reče: „Pazite, ne dajte se zavesti. Mnogi će doista doći u moje ime i govoriti: ‘Ja sam. Vrijeme se približilo!’ Ne idite za njima.“ (Lk 21,8) Isus nas danas u Evanđelju po sv. Luki upozorava da će se pojavljivati ljudi koji će navodno u Njegovo Ime prorokovati sudbine ljudi i sudbinu svijeta i time u nas unositi nemir. Isus nam govori da ih ne slijedimo. Kako se zaštititi od neistina u suvremenom svijetu, pogođenom što brojnim prirodnim katastrofama, što onima izazvanima zlonamjernim djelovanjem ljudi? Kako prepoznati tko nas upozorava, a tko samo plaši ili porobljava strahom? Isus nam daje upute. Neki od tih prevaranata predstavljat će se kao proroci ili će se izdavati za samog Isusa, drugi će najavljivati svršetak vremenitog svijeta, misleći pritom samo na vlastite interese. Možemo doista zaključiti da će se Isus Krist vratiti na ovaj svijet, i da će se to zbiti na drugačiji način od onih koje spominju prevaranti. Shvaćamo li da svatko od nas ima svoje vrijeme i svoj smak svijeta? Ono što je važno jest da trebamo biti spremni za njega. Da imamo unutarnju raspoloživost i spremnost stati pred milosrdnog, ali i pravednog, Boga. Lijepo nam to dočarava Pjesma o smaku svijeta, Czesława Miłosza: A toga dana, Pčela kruži nad cvijetom nasturcija, Ribar krpi sjajnu mrežu (…) Sve dok su sunce i mjesec gore (…) Sve dok se rađaju ružičaste bebe, Nitko ne vjeruje, da se već događa. Samo sjedokosi starac (…) vezujući rajčice govori: drugog kraja svijeta neće biti. Brate, sestro, kakav stav zauzimaš prema onima koji se usuđuju, u ime Boga, određivati datum smaka svijeta? Trudiš li se ustrajno ostati u milosti posvećujućoj kako bi te dan svršetka svijeta zatekao spremna/spremnu? M. S.
(preuzeto iz knjige Živa Riječ 2023. u izdanju Misionara Krvi Kristove)
