Na Prvu nedjelju došašća 1. prosinca 2024. godine požeški biskup Ivo Martinović predvodio je euharistijsko slavlje u požeškoj Katedrali u kojem se spomenuo 25. obljetnice utemeljenja Stolnog kaptola sv. Petra u Požegi. U zajedništvu s prepoštom Ivicom Žuljevićem, kanonicima i drugim svećenicima te vjernicima grada Požege biskup je tom prigodom zahvalio Gospodinu za sva primljena dobra i milosti u protekloj godini te se spomenuo pokojnih članova Kaptola.
U homiliji biskup je kazao kako naviještena čitanja govore o dolasku Isusa Krista te je podsjetio kako je došašće vrijeme iščekivanja susreta s Gospodinom. „Dok se pripremamo za proslavu Božića, razmišljamo o onome što se već dogodilo u povijesti spasenja, o Kristovom dolasku u ljudsku povijest i o svemu što je ostvario svojim rođenjem, životom, mukom i uskrsnućem. S druge strane u došašću se pripremamo i za Isusov konačni dolazak na kraju vremena, u potpunoj slavi, a o kojem smo čuli u Lukinu evanđelju. Isus nas poziva da budemo spremni za susret s njime. Prvi kršćani su se nadali da će se taj susret ubrzo ostvariti i da će Krist ubrzo doći. Zato ih kako smo čuli u drugom čitanju sv. Pavao podsjeća da ne zaborave svoj život u vjeri, da budu svjesni onoga u čemu su poučeni. Pavao hvali solunsku zajednicu zbog njihova svjedočanstva ljubavi i vjere. Njegova pohvala je poticaj i nama kao zajednici i vjernicima Požeške biskupije da živimo svoju vjeru u ovom vremenu te da budemo svjesni onoga što smo primili i o čemu smo poučeni. 
Poučeni smo o ljubavi Isus Krista i o onome što je Bog po njemu ostvario. Pavao nas poziva da ostanemo u ljubavi koju je Krist posvjedočio prema nama.“ Biskup je potom primijetio kako je danas zahtjevno živjeti vjeru i svjedočiti je djelima ljubavi, vjeru u kojoj smo poučeni od svojih roditelja, djedova i baka. „Mi često puta puno više govorimo o vjeri, nego što je djelima svjedočimo. Sv. Pavao naglašava vjeru i ljubav koje su djelotvorne i znak pripadnosti Isusu Kristu. Na početku nove liturgijske godine je važno biti svjestan da trebamo obnoviti svoju vjeru koju smo primili i u kojoj smo pučeni, a koja je znak ljubavi prema Isusu Kristu. To je važno jer vjera treba biti utkana u naš identitet i opredjeljenje za Božju ljubav“, poručio je biskup.
Tumačeći nadalje naviješteni evanđeoski ulomak biskup je kazao kako nas Isus potiče i ohrabruje da živimo vjeru u sadašnjem trenutku u budnosti i molitvi. „I prije je u povijesti bilo bezizlaznih situacija o kojima Isus govori u evanđelju. Bilo je i prije potresa, poplava i ratova, ali sve te stvarnosti još nisu znak dolaska Sina čovječjega. Zato Isus poziva na budnost i molitvu, na prepoznavanje njega u znakovima vremena koji se ostvaruju. Danas u svijetu Božju prisutnost možemo prepoznati po djelima ljubavi. Ljubav Božja je znak njegove prisutnosti u svakom vremenu i prostoru“, ustvrdio je biskup. Pozvao je potom vjernike da u vremenu došašća budu svjedoci ljubavi Božje u svijetu i na taj način posvjedoče kako vjeruju i žive za Kristov drugi dolazak. Naglasio je zatim kako je došašće vrijeme nade. „Kršćanin je onaj koji drugome donosi nadu u teškim i naizgled bezizlaznim situacijama, u problemima, bolestima i patnjama. Nada je znak naše ljubavi, ali i znak da je Bog po nama prisutan u svijetu, da je Bog na djelu, da Bog pokazuje svoju blizinu.“ Nadalje, biskup je naglasio kako nas Isus poziva i na budnost i molitvu. „Budnost je osjetljivost za Boga i čovjeka. Budnost je znak da želimo radosno susresti Gospodina, ne samo u ovogodišnjoj proslavi Božića, nego da živimo za njega i da ga radosno želimo susresti licem u lice nakon zemaljskog života. Neka nam ovo vrijeme došašća, priprave za Božić, vrijeme iščekivanja dolaska Gospodina našega Isusa Krista, bude prožeto ljubavlju koja je djelotvorna. Neka bude prožeto nadom koju ćemo svjedočiti ljudima u potrebi. Neka to bude vrijeme ljubavi za Boga. Žrtvujmo svoje vrijeme za Gospodina. Posvjedočimo da uistinu iščekujemo njega, da nam je važan njegov dolazak, da nam je važan nauk u kojem smo poučeni i ono što smo primili od roditelja, da je važan naš hod u ljubavi s Bogom i za Boga. Posvjedočimo da naš put u vjeri ima svoj duboki smisao i ljepotu jer nas on vodi ne samo do Božića, nego od Božića do vječnosti.“
