Na drugu nedjelju došašća, 8. prosinca požeški biskup emeritus Antun Škvorčević predvodio je središnje euharistijsko slavlje na hodočasnički dan u svetištu Gospe Brze Pomoći u Slavonskom Brodu. Pozdravljajući voditelja svetišta, nazočne svećenike, časne sestre i druge vjernike, biskup Antun je izrazio radost što s njima može danas pred Gospodinom Isusom Kristom, pobjednikom nad smrću i pred njegovom Bezgrješnom Majkom biti dionik duhovnog događaja. Kazao je da se napose raduje licima onih koje od prije poznaje, i onih koja su se s vremenom ponešto izmijenila. Spomenuo je kako se mi mijenjamo na bolje kad se otvorenim i budnim srcem otvaramo Bogu, kad ono postane prostor u kojem se događa Božja blizina i djeluje njegova snaga, kao u Mariji. Izrazivši uvjerenje nazočnima da su takvim srcem došli na ovo slavlje. Pojasnio je zašto danas, premda je datumski svetkovina Bezgrješnog Začeća BDM, prednost ima slavlje nedjelje došašća. Ove nedjelje pripadaju „jakom“ liturgijskom vremenu, kad Crkva slavi Božju inicijativu kojom je u Isusu Kristu pristupio čovjeku da bi ga izdigao iz njegove ukopanosti u prolaznost i smrt, podigao u zajedništvo života u koje nas je Gospodin uključio svojom mukom, smrću i uskrsnućem, istaknuo je biskup. Ustvrdio je kako Marija ima sasvim posebnu ulogu u tom cjelovitom Božjem djelu. Pozvao je sudionike slavlja da provjere jesu li u svojoj savjesti daleko od Boga, a Bezgrješnu Bogorodicu je zamolio da im pomogne kako bi do onoga što je u njima grješno doprlo Božje milosrđe.
U homiliji biskup Antun je kazao kako mu je nedavno jedna Romkinja na njegov upit «Jesi li dobro?» odgovorila: «Kako ću biti dobro kad cijeli svijet nije dobro?!» Spomenuo je nazočnima kako smatra da oni imaju razloga za sebe reći da su i više od toga, polazeći od Božje riječi, za koju je izrazio uvjerenje da im nije stigla tek do uha, nego do srca. Pozvao se na proroka Baruha iz naviještenog prvog čitanja, koji podsjeća svoj narod da su izbavljeni iz teškog stanja sužanjstva u Babilonu, ne po nekim svojim ljudskim strategijama, ne po oružju, nego Božjim zauzimanjem. Tako su postali dionicima iste radosti kojom su bili obdareni njihovi predci, kad su Božjim čudesnim zahvatom bili izbavljeni iz egipatskog ropstva. Kao što je u svoje doba prorok pozvao svoje suvremenike da se pred tim Božjim djelom raduju, tako i nas danas poziva Crkva na radost pred veličanstvenim Božjim djelom kojem je ime Marija, Isusova Majka, ustvrdio je biskup. Rekao je da je na njoj Bog izvršio zahvat oslobođenja i slobode, koji je mnogo veći od oslobođenja izraelskog naroda iz egipatskog i babilonskog sužanjstva, a koji se zove oslobođenje od ranjenosti istočnoga ili iskonskog grijeha. Pojasnivši da je Bog to učinio ne po njezinim, nego po zaslugama Isusa Krista, biskup je istaknuo da nam je Stvoritelj na neki način dao jamstvo kako će se to ostvariti i na svima nama. Kazao je da čim pomislimo na veličanstveno djelo oslobođenja koje je Bog izveo ponajprije u Mariji a onda i u tolikim drugima, srce nam se razvedri i s pravom se raduje što nismo prepušteni samima sebi, svojim nemoćima i zloćama ljudi oko nas, napose u kontekstu aktualnog govora o korupciji u Hrvatskoj.
Biskup je zapitao sudionike slavlja jesu li i oni korumpirani? Protumačio je da „korupcija“ dolazi od latinske riječ „corrumpere“ koja u najširem smislu znači „razoriti“, „uništiti“, pokvariti. U aktualnom govoru u Hrvatskoj spomenuta se riječ uglavnom odnosi na krađu javnog novca ili drugih dobara, što se s pravom treba osuditi. No, u konačnici pokazuje se da ne uspijevamo korupciju iskorijeniti. Biskup je pojasnio da se pod korupcijom zapravo krije ono što nazivamo iskonskim ili istočnim grijehom, naša opća ranjenost zlom, osuđenost na prolaznost i konačno smrt. Zbog ranjenosti zlom našeg duha kao posljedica iskonskoga ili istočnoga grijeha, ne znamo dobro misliti, niti se u svojoj slobodi dobro opredjeljivati, nego slijedimo šapat zla te se opredjeljujemo za ono što je protiv čovjeka, njegova života i dostojanstva, ustvrdio je biskup. Podsjetio je sudionike slavlja da smo u svetom krštenju oslobođeni istočnog grijeha, ali smo i dalje izloženi njegovim razornim posljedicama. Svakodnevno patimo u ranjenosti svoje nemoćne duše, duha i srca, jer činimo ono što ne želimo, nemoćni činiti ono što bismo htjeli, jer je u nama nagnuće prema negativnom jače od pozitivnoga, kako je to sv. Pavao paradoksalno izrazio. Iz korupcije duha proizlazi i praktična korupcija s kojom se svakodnevno susrećemo kako na društvenoj, tako i na osobnoj razini, zaključio je biskup.
Kazao je da nam pred činjenicom korupcije valja poslušati riječi kojima Ivan Krstitelj u naviještenom evanđelju poziva ljude na obraćenje, a vanjski i vidljivi znak čovjekova nutarnjeg obraćenja bilo je polijevanje vodom ili krštenje u rijeci Jordanu. Biskup je podsjetio kako je u našu svijest upisan Božji govor da mi možemo biti drugačiji, da se možemo odvratiti od onoga što je u nama i oko nas grješno, koruptivno i općenito loše, i okrenuti se prema onome što je dobro, odnosno prema živome Bogu koji je izvor svakog dobra. On je jedini moćan osloboditi nas od grijeha, korupcije u nama, što ne može nikakav represivni i pravni postupak ostvariti, upozorio je biskup. Istaknuo je kako je Bog tu svoju moć objavio u Isusu Kristu, kako nas uvjerava apostol Pavao u drugom današnjem čitanja iz Poslanice Filipljanima. On koji je u Isusu Kristu otpočeo u nama dobro djelo vazmenim otajstvom njegove muke, smrti i uskrsnuća, on će ga i dovršiti. Kao što pokvareni aparat, automobil ili neko drugo ljudsko ostvarenje može popraviti samo dobar majstor, tako našu nutarnju pokvarenost, grijeh ili korupciju može ozdraviti Isus Krist, Sin Božji odvijeka, rođen u vremenu od Djevice Marije kao najmoćniji i najbolji „stručnjak“ za popravljanje onoga što je u našim životima pokvareno i ranjeno zlom i negativnošću. U njemu je, naime, sve stvoreno, on je svojim utjelovljenjem ušao u stanje naše ranjenosti, i svojom moći ljubavi jačom od smrti pobijedio našu osuđenost na smrt. I ta veličanstvena činjenica razlog je za našu radost i u trenutnim situacijama zla i negativnosti. Žaljenje, naime, i kukanje nad zlom ne pomaže, ustvrdio je biskup. Podsjetio je kako nas Crkva uči da je Blažena Djevica Marija unaprijed bila zahvaćena tom Isusovom osloboditeljskom ljubavlju na križu, jer je trebala biti od grijeha čista i slobodna majka onoga koji će spasiti ljude od njihove osuđenosti na smrt. Slaveći je i časteći, mi zapravo slavimo i častimo Božje djelo spasenja za nas u Isusu Kristu kojemu je ona poslužila.
Osvrnuvši se na nedavni postupak izbora desetorice sudaca u Ustavni sud Republike Hrvatske, biskup je podsjetio na činjenicu da je za tako važnu i časnu službu potrebno imati određene ljudske kvalitete i stručne kompetencije, koje su se utvrđivale posebnim ispitivanjem šezdesetak kandidata koji su se natjecali na spomenutu službu. Gospodin Bog je među mnogim mogućnostima u nazaretskoj djevici Mariji pronašao najbolju i najkompetentniju kandidaticu za njegovo djelo spasenja čovječanstva po Sinu svome Isusu Kristu, i svojom milošću je oslobodio ljage istočnoga grijeha, kako bi mogla izvršiti poslanje koje joj je namijenio. Biskup je kazao kako smo se na neki način i svi mi drugi Božjom Providnošću pojavili na ovome svijetu kao njegovi kandidati, ne za propast, nego da u Isusu Kristu budemo pobjednici i dospijemo u puninu života. Rekao je još da tu Božja kandidaturu i mi poput Marije trebamo opravdati našim kvalitetama od kojih je prva i najvažnija vjera i pouzdanje u Boga, te žeđ za Božjom riječju, pa da se i na sve nas može primijeniti blaženstvo koje je Elizabeta uputila svojoj rođakinji Mariji: „Blažena ti što povjerova“. Pozvao je sudionike slavlja da Gospi Brze Pomoći povjere neka moli s njima i za njih, da se Isusovo djelo pobjede nad korupcijom našega duha, nad našom osuđenošću na smrt svakodnevno očituje u našem životu, po našem odnosu prema ukućanima, u obitelji, na radnom mjestu u društvu općenito. «Lako je doći ovamo Gospi Brze Pomoći, pa biti kraj nje i njezinog kipa. Ali biti kraj nje i s njom u svakodnevnom životu, te vršiti i činiti ono što Božja riječ od nas traži, to je pravi put i način biti s Marijom», poručio je biskup hodočasnicima. Poželio je da ih Marija ispuni onim osjećajima, opredjeljenjima slobode, onom snagom Duha Svetoga koju je ona živjela i nastojala biti cjelovito Božja, lijepa, sveta i bezgrješna. Homiliju je zaključio zazivom: „Gospo brze pomoći, pohiti da nam pomogneš, da tako bude!»
Nakon popričesne molitve župnik i voditelj svetišta Anđelko Cindori zahvalio je biskupu Antunu za predvođenje današnjeg slavlja u svetištu Gospe brze pomoći te ga je pozvao da uskoro ponovno bude hodočasnik u Sl. Brod, gdje je u mlađim godinama dao značajan doprinos čašćenju Isusove majke pod spomenutim nazivom. Biskup Antun je potom izmolio čin predanja hodočasnika Isusovoj Majci te zaključio slavlje, uputivši vjernicima ohrabrenje, da po svojoj vjernosti Bogu budu poput Marije njegovi dragi suradnici u hrvatskoj domovini.
