Neposredno pred svetkovinu Isusova rođenja – Božića, u subotu 21. prosinca 2024. u Požegi je održana adventska duhovna obnova za članove molitvene zajednice „S Marijom za život“ i biblijsko-molitvene zajednice „Cenakul“ koje se okupljaju na tjednu molitvu u crkvi sv. Lovre i Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi. Sudionicima na čelu s voditeljicama Kristinom Markanjević i Antonijom Mršić pridružili su se i njihovi duhovnici Marijan Pavelić i Robert Kupčak. Središnji dio programa duhovne obnove bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
Tumačeći naviješteni evanđeoski ulomak u kojem sv. Luka izvještava o susretu Marije i Elizabete, biskup je istaknuo Marijinu radost. „Nakon što joj je anđeo navijestio da će po Duhu Svetom začeti i roditi Sina i nakon što je izrekla svoj ‘Fiat – Neka mi bude’, Marija žurno ide ususret Elizabeti. Odlazi joj u pohode kako bi podijelila stvarnost svoga života. Njezina radost je nutarnja i nevidljiva, onoga što je doživjela u svom srcu, duši i biću“, kazao je biskup te naglasio kako dubine te radosti najbolje mogu razumjeti majke koje su donijele život na ovaj svijet. Nastavljajući razmišljanje o radosti, biskup je ustvrdio da je naša unutarnja radost puno veća od izvanjske jer je plod zajedništva s Bogom te naglasio „Marijina radost je neodjeljiva od njezine vjere, od njezine povezanosti s Bogom i predanja Bogu.“ Kazao je potom kako Marija svoju radost ne zadržava samo za sebe nego ju dijeli s Elizabetom i širi tijekom dvadeset stoljeća po cijelom svijetu. „Mi ubiremo plodove Marijine radosti. Radost se ostvaruje tamo gdje se čovjek otvara Bogu i dopušta mu da djeluje u njegovu životu i srcu. Kad ne dopuštamo Bogu da djeluje u našem srcu, onda ne doživljavamo radost. Možemo biti veseli, ali nutarnju radost je puno više od toga, jer radost bića i srca ne može se doživjeti bez otvorenosti i predanja Gospodinu. Marija nam je ostavila primjer otvorenosti prema Bogu, jedinstva s Bogom i služenja Bogu. Biti jedno s Bogom u vjeri i vjerom mu služiti bez zapreke, daje potpunu i cjelovitu radost“ poručio je biskup.
Potom se osvrnuo na važnost vjere koju Elizabeta prepoznaje i hvali kod Marije riječima: „Blažena ti što povjerova“ (Lk 1,45). Uspoređujući ove dvije žene, biskup je primijetio kako je Elizabetina vjera drugačija. „Ona je postala majka u starosti i možemo reći da joj je vjera već bila suha jer je gotovo izgubila pouzdanje da će imati djece, a Bog je ipak učinio nemoguće. Ona iz svoga iskustva vjere hvali Mariju i njezinu vjeru, vjeru koja je ostavila u srcu prostor za Boga“, zaključio je biskup te poručio kako je važno da i mi u ovom vremenu priprave za Božić u srcu stvorimo prostor za Boga. „Pripravimo prostor kako bi se Bog nastanio u našem srcu, ali i kako bi nas promijenio da možemo iskusiti njegovu prisutnost i djelovanje. Kad dopustiti Bogu da nas pohodi i da u našem srcu djeluje, tad se u našoj vjeri ostvaruje nemoguće, u srcu i u vjeri doživljavamo radost. To su iskusile Marija i Elizabeta, zato su obje radosne“, rekao je biskup podsjećajući kako je i današnjem čovjeku prijeko potrebna unutarnja radost. Pojasnio je kako to nije radost u materijalnim stvarima i ljudskom ugledu, nego Božja radost koja se ostvaruje u nutrini, a ostvaruje se vrednovanjem i prihvaćanjem drugoga. „Prepoznati drugoga kao Božji dar i kao Božji znak u našem životu i našem vremenu sve je teže jer smo zatvorili svoje srca na sebe i usmjerili se na ono što je površno. S Bogom smo, ali ne gledamo i ne prihvaćamo drugoga po Božjim kriterijima, ne dopuštamo da Bog po drugome na nas djeluje i da se Isus još više nastani u našim srcima. Prepoznati drugoga, 
vrednovati njegovo dostojanstvo i njegovu osobnost znači primiti ga, ugostiti i voljeti te slijediti njegove riječi i osjećaje u duhu i ljubavi Isusovoj.“ Biskup je potom izrazio uvjerenje kako postoji još mnogo prostora u našim osobnim i svakodnevnim obiteljskim stvarnostima gdje je potrebno da se Isus još više nastani kako bismo mogli doživjeti ljepotu njegovog djelovanja i Božića. Podsjetio je potom nazočne članove molitvenih zajednica kako Isus uvijek dolazi neprimjetno, po malim ljudima i neočekivano. „Najčešće nam dolazi po onima koji su prezreni i odbačeni. ‘Blagoslovljena ti što povjerova’. (Lk 1,45) Samo onaj tko vjeruje poput Marije sposoban je Krista ljubiti i Krista drugome nositi. Biti otvoren Kristu i ljudima osposobljava nas za puninu radosti i otvara nas još većoj Božjoj ljubavi. To vidimo u Marijinu primjeru. Ona je Isusova majka, ona je Majka Crkve i ona nam u ovom vremenu donosi svoga Sina. Prihvatimo ga ne samo površnim osjećajima, površnom radošću i izvanjskim slavljem ovih dana, nego srcem koje će biti otvoreno i spremno da se po njegovu rođenju ostvaruju promjene u našem životu, pristupu ljudima, cijelome svijetu i svjedočimo ljubav koju je on donio svojim utjelovljenjem, svojim rođenjem, križem i uskrsnućem.“
