Na svetkovinu Bogojavljenja, pučki nazvanu sv. Tri Kralja, zaštitnika Župe Lomnica nedaleko Velike Gorice, 6. siječnja 2025. požeški biskup emeritus Antun Škvorčević predvodio je u istoimenoj župnoj crkvi svečano euharistijsko slavlje u koncelebraciji sa svećenicima Velikogoričko-odranskog dekanata na čelu s dekanom Norbertom Koprivcem. Na početku slavlja pozdravio ga je župnik Ivan Torbar, podsjetivši kako je prigodom osnutka Požeške biskupije bio župnik u Župi Sladojevci nedaleko Virovitice te mu je ostala u dragom sjećanju suradnja s biskupom Antunom, zahvalivši mu za povezanost koju je očitovao i svojim odazivom na predvođenje ovog svetog slavlja. U uvodnoj riječi biskup Antun je čestitao nazočnim svećenicima, đakonima i vjernicima Božić i novu godinu te svetkovinu zaštitnika Župe. Istaknuo je kako nas ovo sveto slavlje na svoj način povezuje s otajstvom Božje objave svim narodima, koje predstavljaju mudraci s Istoka, te da nam je nastojati poput njih imati pozorno srce koje otkriva njegovu prisutnost u zvijezdama i drugim njegovim stvorenjima, napose u osobi Isusa Krista, pobjednika nad smrću, kojem nam valja povjeriti svoje živote kao jedinom smislu našeg postojanja. Osvrnuvši se na ulaznu pjesmu koja kazuje da su mudraci novorođenom Kralju prinijeli tri dara, biskup Antun je spomenuo kako nebeski zaštitnici ove župe prinose na dar Isusu Kristu sve župljane, da ih on u ovoj svetoj misi ispuni svojom ljubavlju pobjednicom na križu i prikaže Ocu, te se na taj način danas u Lomnici ostvari velika otajstvena razmjena darova.
U homiliji biskup je upozorio kako nas naviještena čitanja snažno podsjećaju da nam je život svojevrsno putovanje, da smo nekamo krenuli i da je pitanje kamo ćemo i s kime stići. Spomenuo je kako prorok Izaija u prvom čitanju promatra povratak svoga naroda iz babilonskog sužanjstva kao povorku svjetla koja iz tame stiže u slavu Jeruzalema gdje se okupljaju narodi sa svih strana svijeta. Sv. pak Matej u evanđelju prikazuje mudrace s Istoka u potrazi za novorođenim Kraljem, pronalazeći u njem smisao svoga životnog hoda. Biskup Antun je upitao sudionike slavlja u kakvu su se oni povorku svrstali i jesu li stigli do željenog životnog cilja? Podsjetio je kako su se mnogi Hrvati naselili iz drugih krajeva u Zagreb i okolicu a drugi otišli u daleki svijet za potragom za boljim životom, te se postavlja pitanje jesu li stigli onamo gdje će otkriti punu istinu o sebi, ostvarenje čežnji koje jedan naš pisac naziva „nemirima od iskona“, pronaći smisao svoga postojanja? Propovjednik je istaknuo kako se suvremena svrstavanja najvećim dijelom zbivaju s obzirom na naše gospodarsko stanje, koje ni u najboljem slučaju ne može zadovoljiti ono o čem nam srce govori i kamo nas žele povesti čežnje upisane u dubinu našega bića kao Božja prisutnost u nama. Kazao je kako postoje razlozi srca da svoju pozornost usmjerimo na sv. Pavla koji u današnjem drugom čitanju iz Poslanice Efežanima tumači kako postoji Božja ekonomija, ekonomija njegove ljubavi ostvarene u predanju Isusa Krista za nas na križu, i kako ispunjeni njegovom milosnom snagom postajemo bića ostvarena u punini nauma koji Bog ima o nama. Biskup je spomenuo kako je hrvatski čovjek tijekom svojih četrnaest stoljeća očitovao veliku osjetljivost za spomenutu Božju ekonomiju i da je to duhovna baština koje se u ime osobnog i narodnog dobra ne smijemo odreći, nego je oživjeti u okolnostima suvremenog društva. Naglasio je od kolike je važnosti služenje Katoličke Crkve Božjoj ekonomiji milosti koja nas je krštenjem uključila u zajedništvo kojem je na čelu Isus Krist i koje putuje prema cilju u vječnosti. Stoga i danas poput mudraca želimo u ovom slavlju Isusa Krista prepoznati kao svoju zvijezdu vodilju, pasti na koljena pred njim i živom mu vjerom povjeriti vlastite živote, kazao je biskup. Dodao je kako navedeno putničko zajedništvo ima svoje središte u euharistijskom slavlju, napose nedjeljnom, gdje nas Isus Krist po svetoj pričesti ispunja darom svoje pobjedničke ljubavi nad smrću, jedino moćne uvesti nas u puninu postojanja na koju smo pozvani i za kojom čeznemo. Biskup Antun je potaknuo sudionike slavlja neka se ispitaju koliko vremena i snaga ulažu u pojedine sustave ekonomije ostvarivane iz ljudskih mogućnosti, a koliko ozbiljno računaju i surađuju s Bogom na njegovoj ekonomiji, na ostvarenjima onoga što dolazi iz njegovih mogućnosti. Spomenuo je kako se nalazimo u jubilejskoj godini kada bi svatko od nas trebao poput mudraca s istoka biti žarkiji bogotražitelj, zauzetiji nego li su voditelji ekonomija koje omogućuju naš zemaljski napredak. Podsjetio je kako je veliki talijanski pisac Dante Alighieri prigodom prve jubiljeske godine proglašene 1300. promatrao hodočasnike u bazilici sv. Petra u Rimu dok se izlagala relikvija Veronikina rupca, i prepoznao hrvatske hodočasnike kao primjer tragatelje za Božjim licem te u svojoj „Božanstvenoj komediji“ piše:
„Poput onoga koji možda iz Hrvatske
Dođe da vidi našu Veroniku,
Pa svojom vjekovječnom čežnjom nezasićen
Kaže u misli, dok se pokazuje (rubac),
‘O Gospode, moj, Isuse Kriste, pravi Bože.
Tako li je, dakle, izgledalo lice tvoje?!’“
Biskup Antun je poželio da Hrvati u vlastitoj domovini i po svijetu tijekom jubilejske godine posvjedoče svoju povijesnu bogotražiteljsku čežnju većom zauzetošću oko vjernosti Božjoj ekonomiji, i da ih ne postanu žrtve ljudske ekonomije u njezinim ograničenostima.
Na svršetku svetog slavlja župnik Torbar uputio je riječi zahvale svima nazočnima, napose biskupu Antunu. Prije završnog blagoslova biskup je spomenuo kako je svećenik Torbar bio osam godina župnik u spomenutoj Župi Sladojevci od kojih je godinu dana proveo u Požeškoj biskupiji nakon njezina osnutka, zahvalivši mu na dobru koje je ugradio u tamošnje vjernike svojim požrtvovnim služenjem. Podsjetivši na svoje mladomisničko poslanje u susjednoj župi Odra i na tadašnje posjete lomničkoj župi, kazao je vjernicima da će ih obnovljenom povezanošću nositi u svom molitvenom srcu, zamolivši da i oni to učine s obzirom na njega.
