Na svetkovinu Bogojavljenja i Dan Svetog Djetinjstva, 6. siječnja 2025. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je u požeškoj Katedrali središnje euharistijsko slavlje. Neposredno pred početak slavlja skupina vjeroučenika pod vodstvom učiteljice Ivane Mršić izvela je prigodni program kojim su nazočnim vjernicima, napose djeci predstavili otajstvo Bogojavljenja, podsjetili na Dan Svetog Djetinjstva, te ih pozvali da pomognu siromašnoj djeci u misijskim zemljama, i u ratom pogođenim područjima.
Biskup na početku homilije kazao kako nas naviještena Božja riječ poziva na promišljanje o svetkovini Bogojavljenja i otajstvu Božića koje nam otkriva Boga i njegovu prisutnost među nama. Osvrnuvši se potom na prvo čitanje u kojem prorok Izaija gleda u budućnost s nadom i vjerom u Boga, kazao je kako je Crkva kao novi Izrael nosi, naviješta i širi svijetlo Božića svim ljudima. Naglasio je kako i sv. Pavao u poslanici Efežanima govori o jedinstvu koje se ostvaruje u Isusu. „Isus ujedinjuje sve, i Židove i pogane. On objavljuje Božju ljubav koja spaja sve narode. Njegova ljubav prosvjetljuje 
naše živote i srca“, ustvrdio je biskup. Zatim je nastavio tumačiti evanđeoski izvještaj u kojem sv. Matej govori o mudracima s Istoka koji traže novorođenoga Kralja, Božje svjetlo i Božji put. „I mi smo danas u ovoj Svetoj godini poput njih hodočasnici koji tražimo i molimo još više Isusovog svjetla, nade i ljubavi za cijelu Crkvu, za svakog vjernika i nevjernika. Mudraci, a poslije kraljevi, su inovjerci koji nam u vjeri Crkve predstavljaju sve narode. Zvijezda koju su vidjeli govori nam o astronomiji i njihovom znanstvenom pristupu. Mi zvijezdu kao i mudrace promatramo u teološkom i duhovnom smislu tj. u smislu svega što se odnosi na traženje i upoznavanje Boga, o važnosti nalaženja zvijezde te kako je potrebno uputiti se i ići do Boga putem razuma, srca, mudrosti, znanja, molitve i riječi Božje. Osim toga, važno je naći Boga i pokloniti mu se“, poručio je biskup.
Govoreći nadalje kako je Bogojavljenje Isusova objava svemu svijetu, biskup je podsjetio nazočne kako se običaj da se za današnji dan u jaslice stave tri kralja. „To je jedan jednostavni znak koji nam govori da se pred Isusa stavljaju oni koji stižu posljednji i koji mu dolaze izdaleka. Oni koji su najudaljeniji nadilaze sve prepreke te dolaze ispred pastira koji su prvi došli vidjeti Isusa. Taj običaj nam poručuje i pomaže razumjeti da su svi stavljeni pod Isusovu zaštitu te kako nitko nije isključen iz njegove blizine. Njemu su svi dobrodošli.“ Pitajući se nadalje tko su kraljevi, odnosno mudraci koje spominje evanđelje, biskup je rekao kako oni kao znatiželjni astronomi predstavljaju sve koji slijede svoje želje, svoje intuicije i ono što im je u srcu. „Stavljaju se na put i slijede jednu zvijezdu i svoju znatiželju koja prosvjetljuje tame njihovog života i traženja. Dug i težak put je jedno hodočašće puno nepredvidivosti kao što je put i hodočašće svakog vjernika. Na kraju puta oni nalaze radost i puninu života, nalaze ono što nisu mogli niti zamisliti. Mislili su da će naći bogatoga kralja, a našli su siromašno dijete koje ispunja njihovo srce“, zaključio je biskup. Nasuprot spomenutim mudracima, biskup naglašava kako je kralj Herod usmjeren samo na sebe i sve odbacuje. „Herod sebe stavlja na mjesto Boga i ne boji Boga. Opsjednut je vlašću i moću. Želi samo slavu. Ispunjen je bolesnim strahom da bi ga netko mogao ugroziti i uzeti vlast, zato ubija nevinu dječicu. Usmjeren je samo na zemaljske stvari.“
U drugom dijelu homilije biskup je istaknuo trostruku pouku koju nam ostavlja primjer mudraca s Istoka. „Prva je poruka kako je potrebno ići, uputiti se. Ne trebamo stajati, biti na jednom mjestu kao Herod. Treba se stavit na put i ići sa srcem koje je ispunjeno duhom želje i tražiti zvijezde koje nas vode do Isusa. Treba susretati muškarce i žene, osobe koje drugima prosvjetljuju tame života i koje vode do punine života.“ Kao drugu poruku biskup je poručio da je u traženju Boga potrebno izići iz naših svakodnevnih okvira. „Treba znati gledati u onostrano, ono što nas nadilazi. Tri kralja su bili mala grupa. Svatko je gledao drugačije, ali gledali su u istom smjeru i s osjetljivošću za ono što se događa na nebu i u životu. Tražiti Boga znači zajedno s nekim nekoga tražiti, tražiti Boga. Bog se osobno i zajednički traži, ali najbolje se zajednički traži u obitelji.“ Na trećem mjestu mudraci nam poručuju da se ne bojimo ako pogriješimo. „Bolje je uputiti se, ići i pogriješiti, nego biti na jednom mjestu i misliti da sam pravedan. Kraljevi su tražeći dijete došli u pogrešni grad, u Jeruzalem, i ondje razgovaraju s Herodom. Kad su izgubili jasnoću pogleda i spoznali da su u krivu, imali su snage krenuti ispočetka, krenuti u drugom smjeru, dok nisu našli ono što su tražili i dok se nisu susreli s Isusom“, zaključio je biskup.
Na svršetku homilije biskup je zapazio kako smo svi tražitelji Boga te je ustvrdio kako svi slijedimo zvijezdu, odnosno osobu koja nas vodi Isusu. „Za susret s Isusom potrebna nam je vjera, ali potrebo je i zaustaviti se pred Zvijezdom – pred Njim te mu se radosno pokloniti. Boga može naći samo onaj tko ga iskreno traži. Zamislimo da smo mi danas umjesto mudraca pred Isusom koji je u jaslicama. Možda smo umorni od svog puta ili svoga traženja, ali budimo radosni što smo našli Zvijezdu – Boga. Možda smo obeshrabreni radi nekih poteškoća, ali budimo sigurni da smo voljeni od malog Isusa koji nas sve grli sa svojim raširenim rukama. Budimo svjesni da je najveći dar otkriti Božju prisutnost u svom životu. Bog traži one koji ga žele naći i nikog ne isključuje iz svoje sredine. Tražitelji Boga su uvijek tražitelji i nositelji Božjeg svjetla, ljubavi i punine života. Treba se učiti od mudraca poniznosti te da znanost ne smije biti izvor ponosa, položaja i slave, nego kako nam poručuje papa Benedikt XVI. da ona treba postati put mudrosti, poniznosti i spasenja. Mudraci nas poučavaju da u svome vremenu znamo tražiti, prepoznati i naći Boga te mu se iskreno pokloniti“, poručio je biskup.
