Duhovne vježbe za svećenike Požeške biskupije održale su se od 23. do 26. veljače 2025. godine u Domu sv. Augustina u Velikoj. Vježbe pod geslom „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe…“ (Mt 16,24) vodio je Anto Pavlović, duhovnik u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu.
Voditelj duhovnih vježbi je kroz svakodnevna razmatranja, homilije i pobožnosti svećenike nastojao voditi po principu ignacijevske duhovnosti i načina razmatranja kako to predlaže sv. Ignacije Lojolski u svojim Duhovnim vježbama. U prvoj temi razmatranja o načelu i temelju voditelj Pavlović je potaknuo svećenike da preispitaju svoje raspoloženje i stavove s kojima su došli na duhovne vježbe te ih pozvao da iskoriste ovo vrijeme za produbljivanje osobnog odnosa s Bogom. Citirajući 
riječi sv. Ignacija kazao im je kako je čovjek “stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi čovjeka, da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren.“ U narednim danima razmatranja su pratila razdoblja koja se u Ignacijevim Duhovnim vježbama nazivaju „tjedni“, a obuhvaćaju sljedeće podteme: „Otkrivanje Božjega milosrđa“, „Tko je Isus Krist?“ i „Sloboda za ljubav“.
Svakog dana duhovnih vježbi svećenici su slavili svetu misu, a posljednjeg dana pridružio im se i požeški biskup Ivo Martinović koji je predvodio završno euharistijsko slavlje. Pozdravljajući voditelja duhovnih vježbi i svećenike, biskup je kazao da želi zajedno s njima u ovom euharistijskom slavlju zahvaliti Bogu za sve milosne darove koje im je udijelio minulih dana.
Prigodnu propovijed na temu zahvalnosti održao je voditelj duhovnih vježbi Anto Pavlović. Kazao je kako je promišljanje o toj važnoj temi već započeto u govoru o Examenu, a onda i u razmatranju o prispodobi o Milosrdnom Ocu. Istaknuo je kako je zahvalnost za sv. Ignacija temelj svakog dobra, a nasuprot tome nezahvalnost bi bila neprepoznavanje primljenih dobara, milosti i poklona od Boga i kao takva razlog, počelo i izvor svih zala i grijeha. Pojasnio je potom kako je sv. Ignacije do toga stava došao na temelju osobnog iskustva vjere i mističnim doživljajima po kojima je spoznao da je život u svojoj biti ljubav. „Ljubav je međusobno darivanje i primanje. Sam se Božji život u trojstvenoj ljubavi smatra vječnim darivanjem i primanjem Oca, Sina i Duha 
Svetoga. Na tom tragu nezahvalnost je naposljetku oklijevanje da primimo i darujemo. Ona je zatvorenost za strujanje ljubavi i darivanja. Ona je dakle odbijanje da sudjelujemo u životu Presvetoga Trojstva koje nam nudi Otac po Kristu u Duhu Svetom. Ona je zatvaranje u sebe, u svoj egoistični krug, odakle može niknuti i niče korov svake vrste samoljublja“, pojasnio je voditelj Pavlović. Izdvojio je potom tri stava koji se protive zahvalnosti: ponos, podrazumijevanje svega kao uobičajenog te izvrnuto stanje duha iz kojega se rađa stav da na sve imam pravo. Ustvrdio je zatim kako je nezahvalan čovjek siromašan i usamljen, dok je zahvalnost most od čovjeka čovjeku. „Zahvalan čovjek očituje svijest da je sve dar, da sve prima od Onoga koji je stvoritelj svega. Stoga je zahvalnost najljepši i najpouzdaniji način hoda ususret Bogu i držanja živim odnosa s Bogom. Bog nikada neće ostati nijem na ponizni čin zahvalnosti, nego uzvraća obilatom milošću, pokazujući da je to pravi put k njemu.“
Potaknuo je nazočne svećenike da svoj odnos s Bogom prožmu zahvalnošću koja je temelj najdublje radosti te je rekao da je zahvalnost povezana s poniznošću. „Osobe koje imaju poteškoću sa sebeljubljem teže će priznati drugome da je nešto dobro napravio, teže će se tome radovati i pokazati geste zahvalnosti. Ignacije je toga svjestan te svakome savjetuje da to svakodnevno osvijesti te odvoji malo vremena za vježbanje zahvalnosti“, poručio je voditelj Pavlović te predložio svećenicima da u Examenu vježbaju zahvaljivati Gospodinu za primljena dobročinstva. „Čineći to, uvijek ćemo naći mnoštvo razloga za radost i zahvalnost. Danju i noću toliko toga nam se svaki trenutak daruje, moramo to samo osvijestiti i onda će nas zahvalnost jednostavno preplaviti. Pod vodstvom svjetla Duha Svetoga pronađi svaki dan jednu novu stvar za koju želiš Bogu zahvaliti. Brzo ćeš uvidjeti da se nalaziš u neiscrpnom vrelu Božjih darova koji te potiču da se tvoj cjelokupni život polako pretvara u jednu veliku molitvu zahvale.“
Na svršetku propovijedi kazao je kako sv. Ignacije u jednom od posljednjih razmatranja Duhovnih vježbi navodi zahvalnost kao put do postizanja ljubavi. „Ignacije nas poziva da u svojoj nutrini sa zahvalnošću prihvatimo Božja dobročinstva, dar stvorenja, dar vlastite životne povijesti te da mislimo na to da su ovi darovi samo i u potpunosti izraz kako Bog, Gospodin želi samoga sebe dati meni koliko može po svojoj Božanskoj odluci. Kad se tako gleda na stvari nije teško uočiti da zahvalnost osposobljava čovjeka za ulaženje, stvaranje i održavanje zdravih odnosa s drugima. Čovjek tu postaje otvoren za drugoga. Naposljetku, sama zahvalnost postaje mu darom za koji zahvaljuje.“
Nakon popričesne molitve sudionici slavlja su uputili Bogu Molitvu Jubileja, a potom su otpjevali himan „Tebe Boga hvalimo“ zaključivši tako svoje duhovne vježbe. Biskup je na svršetku zahvalio svima za sudjelovanje, a napose voditelju Anti Pavloviću te je na sve zazvao Božji blagoslov.
