U okviru programa Redovnog jubileja 2025. godine i 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvog zaštitnika Požeške biskupije, u subotu 1. ožujka 2025. godine svećenici i vjernici Kaptolačkog dekanata Požeške biskupije hodočastili su u oprosne crkve – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre u Požegi.
Program hodočašća započeo je u Katedrali pozdravnom riječi dobrodošlice župnika Maria Večerića koji je potom predstavio hodočasnicima tijek programa i progovorio o uvjetima za stjecanje potpunog oprosta. Središnji čin hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre, koje je u zajedništvu sa svećenicima Kaptolačkog dekanata predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
Na početku homilije biskup je kazao kako naviještena čitanja govore o ljudskom životu. Podsjetio je kako prvo čitanje iz Knjige Sirahove govori o čovjeku koji je stvoren od Boga. „Bog stvara i sve drugo te povjerava čovjeku vlast da on bude gospodar nad svim stvorovima, ali ga poziva da mu u ime svih stvorenja zahvaljuje. Zahvaljivanje je čovjekova zadaća i poziv, da u ime svih stvorenja svoga Stvoritelja hvali. To često zaboravljamo.“ Spomenuo je potom Sirah koji navodi da je Bog stvorio svaki organ ljudskog tijela te je naglasio kako i mi u tome otkrivamo veličinu Boga Stvoritelja i svega što nam je dao. „Sirah ne poziva čovjeka samo da zahvaljuje za sve stvoreno u prirodi, nego da bude i svjestan Božje prisutnosti u osobnom životu i u životu Izraelskoga naroda. 
Poziva ga da budem svjestan onoga što je vidio i primio kroz objavu.“ Biskup je zatim podsjetio kako je u objavi na Sinaju Izraelski narod čuo, vidio i primio od Boga Savez, Zakon života koji ga poziva da se usmjeri na dobro te nađe i uđe u vječnost. O životu, o vječnosti i kraljevstvu Božjem, nastavio je biskup, govori i evanđeoski izvještaj u kojem Isusa naglašava da će u kraljevstvo Božje ući oni koji ga prime kao djeca. Govoreći o tome što znači primiti kraljevstvo Božje kao dijete biskup je rekao kako je Isus već ranije o tome govorio apostolima koji su radi toga sve ostavili i pošli za njim. Napominje Isusove riječi iz Matejeva evanđelja gdje nam one poručuju da „Biti kao dijete znači obratiti se, promijeniti stil i način života. Biti kao dijete znači imati potpuno povjerenje u drugoga, a nadasve u Boga. I mi smo pozvani poput djeteta imati potpuno povjerenje u Boga. Je li moguće da odrasla osoba ima djetinje povjerenje i srce? Ohola osoba to ne može ostvariti, ali ponizna može. Imati djetinje srce znači biti otvoren ne samo za Boga, nego i ljudima. Primiti kraljevstvo Božje kao dijete znači i primiti drugoga u svoju sredinu, u obitelj, u goste. Primiti drugoga znači vidjeti ga onako kako ga Isus gleda“, ustvrdio je biskup.
Tumačeći nadalje Isusov govor, biskup je naglasio kako primanje djeteta slikovito znači i primanje obećanja. „Pred djetetom je budućnost. Pred djetetom se treba ostvariti rast. Isus želi da, kao što dijete raste, da tako raste i kraljevstvo nebesko među nama. Djetetov rast se odvija tiho i neprimjetno. Tako i kraljevstvo Božje treba po nama rasti poput djeteta.“ Biskup je potom podsjetio na zgodu iz evanđelja u kojoj su apostoli raspravljali o tome tko je među njima najveći. Primijetio je kako i danas mnogi žele biti veliki te steći ugled na radnom mjestu, u obitelji, Crkvi i društvu. Isus je apostolima, ali i svima nama poručio „Tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima.“ (Mt 18,5) Istaknuo je kako se Isus i u ovoj zgodi poistovjećuje s djetetom. „Isus je želio da njegovi učenici i sljedbenici budu osjetljivi za one koji su nezaštićeni ili ugroženi. To su u prvom redu djeca, siromasi i nemoćni. Od njih se apostoli i mi trebamo učiti malenosti i poniznosti. Nositelji Božje prisutnosti u svijetu trebaju biti ponizni i maleni. To treba biti mjerilo onoga što će se ostvarivati u njihovom naviještanju evanđelja. Potom je biskup kazao kako nas i papa Franjo upozorava da su maleni i djeca i danas česte nezaštićena i žrtve nasilja. Podsjetio je na papinu katehezu upućenu 8. siječnja 2025. godine u kojoj on govori kako su brojna djeca žrtve nasilja, ekonomije, ratova, gladi, neimaštine i bijede, a sve zahvaljujući ljudskoj moći i nebrizi. „Mi smo svjedoci kako se o nasilju nad djecom govori na sve strane, kako se nažalost i u Crkvi zna događati takva zla i opaka stvarnost. Uz to moramo razmišljati o onome što Isus govori te biti svjesni da je dijete je uvijek mjerilo naše vjere, našeg života, našeg pristupa i ponašanja Bogu i čovjeku. Moramo gledati i slijediti Isusa Krista kao vjernici i djeca Božja, kao sv. Lovro.“ Biskup je potom podsjetio na primjer sv. Love čije se 1800. obljetnice rođenja spominjemo u ovoj godini Jubileja. „On je poput djeteta oduševljeno krenuo za Isusa Krista i za njega podnio mučeništvo. Njegova ljubav prema Bogu, njegovo oduševljenje, malenost i ljubav prema siromasima i nezaštićenima bila je svjedočanstvo vjere. U tome nam je svima uzor. Danas, 1800 godina nakon njegova rođenja, želimo moliti njegov zagovor kako bismo se mogli oduševiti za Isusa Krista i poput njega biti maleni. Malenost i poniznost ne obezvrjeđuju naše dostojanstvo. Biti malen biti poput djeteta je zapravo veličina koju Isus Krist stavlja kao mjerilo svakome tko želi iskreno slijediti i doći u kraljevstvo Božje. Djetinja malenost, spontanost, otvorenost i iskrenost treba postati duša naših obitelji. To stvara ljepotu koja daje snagu da se osjeti ljepota Božje prisutnosti za kojom čeznemo i koja je temelj kraljevstva Božjega.“
Biskup je poželio na kraju homilije svim sudionicima slavlja da im ovo hodočašće u godini Jubileja bude dar milosti koju će primiti po oprostu. Podsjetivši još jednom na život sv. Lovre, pozvao ih je da se ugledaju u njegov primjer. „Neka nam sv. Lovro bude poticaj da shvatimo koliko je njegovo služenje Isusu Kristu i siromasima i malenima bilo ono što nas treba nadahnjivati. Neka nam on bude uzor i snaga vjere u našim izazovima svjedočenja vjere i ljubavi kako bismo uistinu bili nositelji nade u našim obitelji i u našem narodu.
