U nedjelju 2. ožujka 2025. godine požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Župu Duha Svetoga u Đulovcu te u župnoj crkvi predvodio euharistijsko slavlje i krstio Lukasa, šesto dijete roditelja Pavla i Marine Jozić i Nikol, drugo dijete roditelja Ante i Marine Tomić.
U homiliji biskup se osvrnuo na naviještena čitanja te kazao kako sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima 
upozorava na temelj naše vjere i života: „Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.“ (1Kor 15,53) Kazao je kako je tijelo smrtno i prolazno te da sv. Pavao podsjeća da ono smrtno ima u sebi i nešto besmrtno i neprolazno, što pripada životu vječnom. „Krist nam je u svom uskrsnuću posvjedočio za to neprolazno i besmrtno koje bi trebalo biti temelj i razlog našeg ponašanja uvjeri. Mi želimo biti u onom besmrtnom, želimo biti u vječnom, želimo biti zajedno s Bogom u vječnosti. Upravo sakrament krštenja i ove djece potvrđuje, kao i ova euharistija, da vjerujemo u to besmrtno, da želimo da se to besmrtno ostvari po našem smrtnom tijelu.“ Kazao je zatim kako o toj temi na svoj način govori i prvo čitanje iz Knjige Sirahove i Isus u evanđeoskom ulomku govoreći o stablu koje rađa dobrim plodom. „Potrebno nam je biti stablo koje donosi plodove, ne samo za zemlju, nego za vječnost. Plodovi se ostvaruju ne samo po našim riječima, nego još više po djelima ljubavi.“ Upozorio je potom kako Isus naglašava da ljubav nije samo riječ, nije samo pogled 
usmjeren na drugoga. „Naš pogled, naša riječ i naša djela često su pokazatelji da ne mislimo na vječnost. Koliko puta smo gledali trun kod drugoga kao grešnost, slabost i problematični stil života, a svoje puno veće zanemarili. Isus nas vraća k nama samima. ‘Što gledaš trun u oku brata svojega, a brvna u oku svome ne opažaš?’ (Lk 6,41) Među članovima svojih obitelji zapažamo sitnice i nebitne stvari koje nam smetaju, a sebi opravdavamo i dopuštamo velike propuste i grijehe jer mislimo da smo važniji i bolji od drugih. Spremni smo ići u beskonačnost svojim egoističkim ponašanjem i tako znamo u sebi zanijekati Isusovu ljubav. To nijekanje je naša sljepoća“, ustvrdio je biskup. Rekao je potom kako nas zaslijepljenost onesposobljava da činimo dobro. Zbog nje gledamo tuđe slabosti, grijehe i mane, a ne usmjeravamo se na sebe i ne popravljamo se. Sve to proizlazi iz našega srca, ustvrdio je biskup. „Važno je što je u našem srcu, a ne što je u srcu drugoga. Ako je u mom srcu ljubav i dobrota, onda ću ja sijati ljubav i dobrotu. Pa i onda kad je drugi ne prepoznaje, odbacuje ili prezire, Bog je prepoznaje i ja je sijem jer želim s Bogom biti u vječnosti. On koji me je stvorio, poziva me na vječnost i besmrtnost. Tako postajemo dobro stablo koje treba donositi dobre plodove“, kazao je biskup.
Obratio se potom roditeljima Nikol i Lukasa koji su na početku života. Kazao je kako su oni poput mladice koja treba izrasti u veliko stablo. „Po sakramentu krštenja oni će primiti Božji život, koji treba zalijevati ne samo ljudskim i materijalnim, nego još više onim duhovnim što je vječno i neprolazno, a to je riječ Božja, to su sveti sakramenti, to je molitva i vjera. Potrebno je ovoj djeci pomoći da rastu u milosti i ljubavi Duha Svetoga. Potrebno im je pomoći da njihovi životi u zajedništvu svojih roditelja i obitelji nauče primati i donositi plodove ljubavi. Važno je sve učiniti da zasijano sjeme Božjeg života u njima uzraste, da se mladica razvije u pravo stablo koji će donositi dobre plodove u ovom životu, ali koji će im biti i put u vječnost. Neka nam Gospodin pomogne da uistinu budemo svjesni kako u svom životu možemo i trebamo još više živjeti Isusovu ljubav, da možemo biti dobro stablo koje rađa dobre plodove, da ne budemo samo oni koji gledaju tuđi trun, nego svoje brvno i činimo ono što je dobro.“ Biskup je na kraju podsjetio kako nijedan grijeh i ljudska slabost nisu važniji od ljudskog života. „Potrebno je stoga da se u duhu riječi Božje zaustavimo, pogledamo i priznamo da smo koji puta učinili ono što nije bilo dobro. Isusova ljubav nas prosvjetljuje i liječi. Neka nam ona bude snaga srca da s njim i u njemu rastemo u ovom životu te ostvarimo ono što nam je u krštenju darovao i na što nas poziva – vječnosti.“
