Na blagdan sv. Ivana od Boga, 8. ožujka 2025. požeški biskup Ivo Martinović pohodio je Specijalnu bolnicu za psihijatriju i palijativnu skrb „Sveti Rafael“ Strmac te u bolničkoj crkvi sv. Rafaela predvodio euharistijsko slavlje prigodom blagdana sv. Ivana od Boga, utemeljitelja bolničkog reda Milosrdne braće.
Pozdravljajući na početku misnog slavlja priora Giovannija Giemulu, sestre redovnice na čelu s provincijalnom poglavaricom Samuelom Markanović, i sve druge sudionike, biskup je podsjetio da slavimo blagdan sv. Ivana od Boga, utemeljitelja Bolničkog reda naše Milosrdne braće, te je redovnicima, svim djelatnicima i korisnicima bolnice na čelu ravnateljicom Maristelom Šakić čestitao spomenuti blagdan. Pozvao ih je da u euharistijsko slavlju zahvale Bogu za sve milosti koje se primaju u ovoj Bolnici po djelima ljubavi i milosrđa. „Sva ta djela služenja i ljubavi koja se ovdje ostvaruju imaju svoj temelj u Isusu Kristu koji nas je okupio i uzor u sv. Ivanu od Boga koji je želio da Kristova ljubav bude prepoznatljiva kod bolesnika, kod onih kojima je najpotrebnija Božja i ljudska ljubav. Svi želimo da se Kristova ljubav još više ostvaruje u našim životima i po našim djelima. Danas nam se njegova ljubav daje na najsavršeniji način u svakoj svetoj misi kroz tajnu tijela i krvi. Molimo ga da nas obnovi, ojača i zahvalimo mu za sva djela ljubavi koje primamo od njega i od drugih ljudi.“
Na početku homilije biskup je podsjetio sudionike slavlja na život sv. Ivana od Boga koji je rođen na današnji dan prije 530 godina, a isto tako na današnji dan prije 495 godina je završio svoj zemaljski život. „On nam u ovoj Jubilarnoj godini nade svojim životom, djelom i svetošću puno toga poručuje. Osim po svom životu, to nam čini i po bolničkom redu Milosrdne braće. Veliko je djelo njihove ljubavi koje Crkva po njima prepoznaje i na koje nas poziva i današnja riječ Božja.“, ustvrdio je biskup.
Osvrnuo se zatim na prvo čitanje u kojem prorok Izaija govori o postu i djelima milosrđa koja povezuje sa svjetlošću i pripadnošću Bogu. Ona su i znak Božje prisutnosti. „Djela milosrđa i iskreni post čine oni u čijem se životu ostvaruje Božja prisutnost. Sv. Ivan nam u drugom čitanju govori još konkretnije. On, koji je slijedio Isusa na životnom putu i bio pod njegovim križem, želi istaknuti da se Krista slijedi iz promatranja njegova križ. Kristov križ je temelj i kriterij naše ljubavi prema svakom čovjeku, a posebno prema onima koji su u potrebi i nevolji. Iz Kristova križa naše srce treba imati autentičnu i iskrenu ljubav prema svim ljudima koja se prepoznaje u djelima.“
Podsjetio je zatim vjernike na evanđeoski ulomak u kojem jedan zakonoznanac prilazi k Isusu da ga iskuša. Pojasnio je kako je zakonoznanac čovjek koji savršeno poznaje Zakon i Toru. „On dobro zna što mu je činiti da baštini život vječni i koja je zapovijed najveća u Zakonu, ali cilj mu je iskušati Isusa i što će Isus reći. Isusu mu odgovara sa dva protupitanja: ‘ U Zakonu što piše? Kako čitaš?’ (Lk 10,26) Što je najvažnije za život vječni? Odgovor je: Ljubi Boga svim srcem. Zakonoznanac dalje pita: ‘ A tko je moj bližnji?’ (Lk 10,29) i to je pitanje na koje on zna odgovor. Isus mu odgovara prispodobom o milosrdnom Samarijancu.“ Biskup je potom podsjetio vjernike na sadržaj prispodobe te naglasio kako je unesrećenom čovjeku nije pomogao ni svećenik, ni levit, nego Samarijanac koji je za Židove bio poganin i nevjernik. Napominje Isusove riječi o Samarijancu „’Vidje ga i pristupi mu’. Kako je u našem životu i radu važno vidjeti drugoga i pristupiti mu. Pristupio je nevoljniku s iskrenim poštovanjem i sažaljenjem. Pristupio je s majčinskom ljubavlju i osjećajima srca. Učinio je sve što je mogao i što je bilo potrebno.“ Biskup je podsjetio kako evanđeoski ulomak završava Isusovim riječima upućenim zakonoznancu: „Idi pa i ti čini tako!“ (Lk 10,37).
Biskup je naglasio kako se u sva tri naviještena čitanja ističe važnost djela milosrđa koja su utemeljena u vjerničkom odnosu Bogu. „Nije li sv. Ivan od Boga danas onaj koji nas poziva da zastanemo i promatramo u njegovom životu i djelu znak koji je poziv za naše vrijeme? Poznato je kako je u svojoj mladosti bio nestašan, tražitelj sebe i svoga životnog puta. Tražio je svoj identitet dok nije susreo Isusa Krista. Kad ga je susreo, onda je počeo otkrivati kakvi su ljudi, ali i kakav je on sam. Dok je bio u bolnicu zapazio je kako se pristupa bolesnicima sa nedostatkom poštovanja i bez ljubavi koja izlazi iz srca. I zato je želio svoj život posvetiti ljubavi prema bolesnima. Posvjedočio je kako je u radu i životu potrebno imati srca. Potrebno je u svemu što se radi pa i u djelima milosrđa imati srce koje ljubi. Nije li to potrebno u ovom našem vremenu i za nas, za naše živote, za naše obiteljske i društvene stvarnosti? To nije samo potrebno za bolnice, staračke domove, škole, vrtiće, nego na svakom koraku je potrebna iskrena ljubav koja pokazuje koliko se zalaže za dostojanstvo osobe i ljudskog života. Naša ljubav je upravo ono na što nas Isus svojim životom i križem poziva – da se od njega učimo ljubiti i da svakome posvjedočimo važnost njegovog dostojanstvo. Svjedočeći Isusovu ljubav pokazujemo kakvo nam je srce, kakva nam je nutrina. To je ono na što Isus gleda. Isus ne gleda na našu vanjštinu nego na nutrinu, a djela milosrđa i ljubavi su uvijek odraz naše nutrine i srca koji je ljubi i koje se iskreno dariva. Stoga nas u ovoj Svetoj godini sv. Ivan od Boga poziva da prepoznamo onu ljubav koju je on imao u svom srcu i koju je svjedočio bolesnicima i siromasima, i ostvario Isusove riječi „Idi, pa i ti čini tako“. Poziva nas da prepoznamo kako je on bio ne samo svjedok ljubavi prema bolesnicima i ljudima u potrebi, nego kako je bio nositelji nade u njihovom životu. Ova Sveta godina nas poziva da razmišljamo kako je važno imati i sačuvati nadu u svome životu i drugome je nositi.“
Prigodnu homiliju biskup je zaključio riječima pape Franje upućenima za ovogodišnji Dan bolesnika u kojima Sveti Otac upozorava i potiče na veličinu kršćanskog služenja bolesnicima. Važno je u živote bolesnika unositi nadu: „Mjesta patnje često su mjesta dijeljenja i uzajamnog obogaćivanja. Koliko često uz bolesničku postelju čovjek nauči nadati se! Koliko često, svojom blizinom onima koji pate, naučimo vjerovati! Koliko često, priginjući se nad one koji su u potrebi, otkrivamo ljubav! Postajemo svjesni da smo ‘anđeli’ nade i glasnici Božji jedni za druge, svi zajedno: bolesnici, liječnici, medicinske sestre i tehničari, članovi obitelji, prijatelji, svećenici, redovnici i redovnice, bez obzira na to gdje se nalazili: u obiteljima, u ambulantama, staračkim domovima, bolnicama ili klinikama. I važno je znati dokučiti ljepotu i važnost tih milosnih susreta i naučiti ih upisivati u svoju dušu da ih se ne zaboravi: čuvati u srcu ljubazni osmijeh zdravstvenog djelatnika, zahvalan i povjerljiv pogled bolesnika, brižno i suosjećajno lice liječnika ili volontera, lice puno očekivanja i zebnje supružnika, djeteta, unuka ili dragog prijatelja. Sve su to zrake svjetla koje treba cijeniti i koje, čak i u tami kušnje, ne samo da daju snagu, nego uče istinskoj ljepoti života, u ljubavi i blizini (usp. Lk 10, 25-37). Dragi bolesnici, draga braćo i sestre koji se skrbite za one koji pate, vi u ovom Jubileju imate posebno važnu ulogu. Vaš zajednički hod je, naime, znak za sve, ‘hvalospjev ljudskom dostojanstvu, pjesma nade’ (bula Spes non confundit, 11), koja se razliježe mnogo dalje od soba i kreveta ustanova za skrb u kojima se nalazite.“ Završivši citat iz papine poruke, biskup je sve preporučio zagovoru i zaštiti nebeske majke Marije, Zdravlja bolesnih i Utočišta grešnika.
Pri koncu svete pričesti vjernici su predvođeni biskupom Ivom uputili Bogu Molitvu Jubileja. Biskup je zatim zahvalio članovima Milosrdne braće koji svojim djelima pokazuju koliku snagu ima ono što je sv. Ivan od Boga započeo prije gotovo 500 godina. „Vaša prisutnost je za našu Biskupiju, Crkvu i narod nemjerljiva. Mnogi još nisu prepoznali važnost i ulogu svega onoga što se u ovoj Bolnici ostvaruje snagom ljubavi, darivanja i žrtve po svima vama koji radite u ovoj Bolnici, ali isto tako i po svakom bolesniku kojem služite. Bog je na svoj način prisutan u svakome od nas jer je u svakoga utisnuo svoj pečat. Ovo zajedništvo govori o toj Božjoj prisutnosti. Neka se njegovo milosrđe i ljubav ostvaruje po našim životima i djelima. Neka nam Bog udijeli snagu svoga srca kako bismo ustrajali na njegovu putu i bili svjedoci njegove ljubavi i nade prema svakom stvorenju.“ Potom je prior Giovanni Giemula zahvalio biskupu za dolazak istaknuvši kako se Milosrdna braća osjećaju kao dio Požeške biskupije te je obećao biskupu daljnju molitvenu podršku. Zatim je ravnateljica Maristela Šakić izrazila radost zbog okupljene zajednice. Zahvalila je svim djelatnicima, volonterima i prijateljima Bolnice što pomažu bolesnicima kako bi na ovom mjestu pronašli nešto dobro za sebe, prišli bliže k sebi te otišli iz bolnice sretniji i blagoslovljeni. Na kraju je uslijedila svečanost proglašenja najboljih djelatnika Specijalne bolnice u protekloj 2024. godini i dodjela priznanja.
