Prigodom godišnjice smrti sluge Božjega kardinala Franje Kuharića, zagrebačkog nadbiskupa i počasnog građanina Grada Požege, biskup Ivo Martinović predvodio je 11. ožujka 2025. u požeškoj Katedrali misu zadušnicu.
Na početku homilije biskup je podsjetio vjernike na život kardinala Kuharića. „Bio je trinaesto dijete u obitelji Ivana Kuharića i Ane rođene Blažić u Pribiću pored Krašića. Biskup je postao 3. svibnja 1964., i vršio je do umirovljena 4. listopada 1997., a umro je na današnji dan 2002. godine.“ Istaknuo je kako naviještena čitanja govore o Božjoj riječi (prorok Izaija u prvom čitanju) i (Isus u evanđelju) o molitvi te je ustvrdio kako je sluga Božji kardinal Kuharić bio neumorni navjestitelj riječi Božje i učitelj molitve te je na tome gradio svoj život, služenje Bogu i pastirsko poslanje.
Nadalje je primijetio kako ljudi često znaju kršiti svoju riječ dajući lažna i prazna obećanja zbog čega im je ponekad teško vjerovati. Potom je naglasio kako prorok Izaija u prvom čitanju govori kakav je Bog. „Bog ispunjava ono što obećava, on ne laže jer on je istina. Njegove riječi nisu prazne, nakon njih slijede djela kojima potvrđuje svoju istinu. I u Isusu nam je to na najsavršeniji i potpun način potvrdio. Kardinal Kuharić neumorno je naviještao evanđelje. Za njega riječ Božja je bila mjesto Božje prisutnosti, govora, ljubavi i istine. Ona mu je bila putokaz života. Često je naglašavao važnost riječi Božje kao hrane za dušu i pozivao na svjedočenje vjere. Ona mu je bila izvor nade i utjehe. Naglašavao je da je riječ Božja odgojiteljica nade i ispitateljica naše savjesti“, kazao je biskup.
Naglasio je zatim kako molitva kardinalu Kuhariću bila temelj, a njegove homilije bile su molitveno-duhovna razmatranja koja su pozivala na intimno jedinstvo s Bogom u molitvi i riječi Božjoj. „U homilijama je naglašavao kako je molitva mjesto gdje se otkriva i prihvaća volja Božja. Molitva je mjesto susreta s Bogom, dijeljenje radosnih i žalosnih osjećaja, temelj vjere i duhovnog života. Uvijek je pozivao na molitvu jer je znao da je ona izvor snage, nade i utjehe na vjerničkom životnom putu. Ne možemo zaboraviti i zanemariti njegove molitvene vapaje u Domovinskom ratu koji su bili izraz iskrene ljubavi prema Bog i svakoj osobi.“
Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak biskup Ivo je istaknuo kako nas molitva Očenaš uvodi u more Božje prisutnosti i djelovanja. „Ona nam ne nudi uvijek rješenja za sve naše želje i traženja, nego nas poziva da svoj život, misli i osjećaje usmjerimo na Boga i s njim tražimo sve što nam je potrebno za život i spasenje. Očenaš nas poziva da u svom životu prihvatimo volju Božju, da u Bogu imamo sigurnost i nadu u ostvarenje njegovog kraljevstva u koje nas Isus uvodi.“
Iznio je zatim dio homilije od 21. svibnja 2001., u kojoj kardinal Kuharić tumači riječi Poslanice Rimljanima „A Bog nade napunio vas svakom radošću…“ (Rim 5,13) govoreći o savezu vjere, nade i ljubavi: „Na čvrstoći vjere stoji i čvrstoća nade. Ako je vjera slaba, slaba je i nada. Ako je vjera utrnula, utrnula je i nada. Ako se po vjeri ne živi, ona sve više slabi, dok se ne ugasi, a tada ni kršćanska nada nema svoga uporišta i izvorišta. Vjera pak živi od molitve, sakramenta, riječi Božje, svega što u duši stvara raspoloženje djelotvorne ljubavi. Zato smo kazali da vjera, nada i ljubav idu zajedno. To je jedinstveni život unutarnjeg čovjeka koji je obraćenjem postao novo stvorenje. To je jedinstvo života i jedinstvo čovjekova bića u njemu samome. Tako se ostvaruje skladan život s Bogom i to je onda suživot u Božjoj ljubavi. Taj se suživot ostvaruje u zemaljskom životu u vjeri, nadi i ljubavi, a u vječnom životu u gledanju neizrecivih Božjih stvarnosti i ljepota.“ Na kraju homilije biskup je kazao kako nas Crkva poziva da u korizmi produbimo svoju povezanost s Bogom. Potaknuo ih je da poput sluge Božjega Franje Kuharića svoj život utemelje na Božjoj riječi i molitvi te je sva njihova nastojanja preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije, majke i učiteljice molitve.
