Prigodom 12. obljetnice izbora pape Franje u službu nasljednika sv. Petra, inicijativom Križarske organizacije, na zagrebačkom Kaptolu održana je 13. ožujka 2025. proslava „Papina dana“. Požeški biskup emeritus Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u bogoslužnom prostoru bl. Alojzija Stepinca a koncelebrirao je apostolski nuncij Giorgio Lingua, predstavnik Prvostolnog kaptola i poglavari Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa na čelu s rektorom Vladom Razumom. Nakon svete mise u dvorani „Vijenac“ križari su priredili akademiju, na kojoj je nastupio i nuncij Giorgio Lingua svojim svjedočenjem o papi Franji te s. Valerija Kovač sa zagrebačkog KBF-a o nadi kod pape Benedikta XVI. i pape Franje. Homiliju biskupa Škvorčevića donosimo u cijelosti:
“Preuzvišeni gospodine apostolski Nuncije,
braćo svećenici, dragi križari, poštovani i dragi vjernici!
- „Je li vam papa Franjo simpatičan?“ Ovo pitanje postavljali su mi pojedini novinari na ponešto provokativan način kad je papa Franjo odgodio proglasiti svetim bl. Alojzija Stepinca. Odgovarao sam im da sam ja vjernik Katoličke Crkve te svoj odnos prema papi ne gradim na emotivnom, političkom, nacionalnom ili nekom drugom polazištu. On je za mene rimski biskup, nasljednik sv. Petra, to vjerujem i ispovijedam, na taj ga način prihvaćam i poštujem, slušam i slijedim njegovo naučavanje. Protumačio sam im da upravo sa stanovišta vjere o papi kao nasljedniku sv. Petra nastojim prosuđivati njegovu ulogu i značenje u Crkvi i svijetu, a ne obrnutim putem. Kazao sam im kako je razumljivo da nisam ravnodušan prema činjenici odgode proglašenja svetim bl. Alojzija Stepinca, ali mi spomenuti vjernički pristup pomaže shvatiti da papa Franjo u odgovornosti za opću Crkvu može navedeno pitanje drugačije vidjeti nego li mi s naših hrvatskih polazišta i imati za njega razumijevanje.
Još uvijek razmišljam o primjedbi koju su mi u spomenuto doba uputili neki dobronamjerni stranci: „zašto bi se Stepinčeva kanonizacija, koja se odnosi na opću Crkvu trebala odvijati isključivo onako kako ste vi Hrvati to zamislili i poželjeli?“ Potaknulo me to da se kao vjernik prisjetim kako u konačnici Bog vodi ljudsku povijest te da u papinoj odluci nastojim prepoznati volju Božju, koja u svojevrsnoj daljnjoj Stepinčevoj žrtvi zacijelo na njegov način ostvaruje neko naše hrvatsko dobro i dobro opće Crkve. To me je uvjerilo da bismo se trebali više radovati što je on proglašen blaženim, nego žaliti što još nije kanoniziran, i nastojati ga štovati na njegov primjeren način. Pri tom imam na umu činjenicu da je Stepinac uzdignut na oltar blaženih i zbog svoje vjernosti i odanosti Petrovu nasljedniku, svojevrsni je mučenik papinstva te smatram da ga pravo štujemo kad ga kao takvog nasljedujmo. U tom je smislu iskazivanje odanosti i zahvalnosti papi Franji za njegovo služenje općoj Crkvi, za „predsjedanje zajedništva ljubavi“ sastavni dio štovanja bl. Alojzija Stepinca. Time ujedno očitujemo svoje jedinstvo s hrvatskim narodom tijekom naših 14. stoljeća, kojeg je resilo duboko poštovanje i vjernost rimskom biskupu i Apostolskoj stolici, te je on s pravom bio nazvan „narodom sv. Petra“. Usuđujem se reći da od nas to očekuje bl. Alojzije, mučenik vjernosti papinstvu, te zajedništva i jedinstva hrvatskog naroda s općom Crkvom.- Želio bih vama križarima posebno pripomenuti kako od nas to očekuje i bl. Ivan Merz, apostol mladih, koji se trudio oko izgradnje njihova vjerničkog odnosa prema Crkvi i papi. On je, naime, u papi vidio Kristova namjesnika, dapače „vidljivog živog Krista na zemlji“, kako je sam ustvrdio u pismu jednom bratu Orlu. Merz je između ostalog 1926. godine započeo s orlovima slaviti „Papin dan“, koji su potom nastavili križari. Raduje me što ste se u ovu lijepu tradiciju uključili i vi, te vam zahvaljujem za organiziranje i današnjeg slavlja. Navedena tvrdnja Ivana Merza može se nekome učiniti svojevrsnim poistovjećivanjem pape i Krista. No, radi se o naglascima koji su u okolnostima njegova doba bili uobičajeni. Uzevši cjelovit Merčev vjernički pristup i izražavanje o papinstvu, nije teško utvrditi da njegov govor ima svoje uporište u evanđelju i vjeri Katoličke Crkve o Petru i rimskom biskupu kao njegovu nasljedniku, kako je to svečano proglasio i Drugi vatikanski sabor.
Blaženi Ivan Merz potiče nas da se na Papin dan ukratko prisjetimo osnovnih crta Petrova lika u evanđeoskim prikazima. Ponajprije, unatoč njegovim slabostima Isus ga je izabrao među Dvanestoricu svojih najbližih učenika, stavio im ga na čelo, te je u njihovu nabrajanju uvijek naveden na prvom mjestu. On nastupa kao svojevrsni glasnogovornik Dvanaestorice, napose u najvažnijem pitanju: „tko je Isus Krist?“. U ime svih on je ispovjedio vjeru: „Ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga!“ (Mt 16,16). Isus će pripomenuti kako to nije ljudski smišljen podatak, nego objava Oca nebeskog. Petar se ovdje pojavljuje kao osoba kojoj Otac objavljuje istinu vjere o svome Sinu Isusu Kristu, i koji mu je u toj prigodi povjerio zadaću da „učvršćuje braću u vjeri“ (usp. Lk 22,32). Na svoj način Petar je to očitovao i u trenutku kad je Isus stavio učenike pred teški izbor: prihvatiti ga u svoj zahtjevnosti njegove osobe ili ga se odreći. Zapitao ih je: „Da možda i vi ne kanite otići?“ (Iv 6,67). Na to je apostolski prvak odgovorio: „Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji“ (Iv 6,68-69). Pored toga podsjetio bih još kako je Petar jedne noći kad učenici nisu ništa ulovili, na Isusov poziv bacio mrežu u more i postao očevidac čudesnog ulova ribe, snažno potvrđujući da je opredijeljen djelovati po Isusovoj riječi, na što mu Gospodin obećava: „Od sada ćeš loviti ljude!“ (Lk 5,10). U navedenom među ostalim otkrivamo Isusovu namjeru da Petra postavi za jamca pologa vjere, koji Dvanestorica na čelu s njime trebaju živjeti, čuvati i naviještati.- No, Isusov odnos prema Petru i Petra prema Isusu dobio je svoje puno značenje nakon što je apostolski prvak uzvratio Gospodinu na još jedno prevažno pitanje: „Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?“ U svom odgovoru: „Da, Gospodine, ti znaš da te volim!“ (Iv 21,15) Petar je očitovao najdublji vez koji je uspostavio s Isusom: vjeru utemeljenu u ljubavi, posvjedočenu predanjem za njega sve do prolijevanja krvi. Takvog Petra Isus je postavio za temelj svoje Crkve: „Ti si Petar-Stijena, i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima, a štogod odriješiš na zemlji bit će odriješeno na nebesima“ (Mt 16,19). Sve ovo valja povezati s Pedesetnicom kada je Isus na svoju Dvanestoricu, predvođenu Petrom izlio Duha Svetoga da oživotvoruje njegovo djelo i po njima izgrađuje Crkvu kao živi organizam, tijelo kojem je on glava a mi udovi.
Isus je obećao da će njegova Crkva trajati sve do kraja svijeta i da je „vrata paklena neće nadvladati“ (Mt 16,18). Međutim, Petar je bio smrtan čovjek te je Crkva na samim svojim početcima u svjetlu Duha Svetoga spoznala da Petrova služba ne može završiti njegovom smrću, nego se na svoj način nastavlja u njegovim nasljednicima, rimskim biskupima, kako bi mogla izvršiti poslanje koje joj je njezin utemeljitelj povjerio. Od davnine vjernici su u nasljedniku sv. Petra vidjeli samoga apostolskog prvaka. To su posvjedočili i oci na kalcendonskom saboru 451. godine kad su nakon pročitane Poslanice pape Leona ustvrdili da je na njegova usta progovorio sam Petar.
Istaknuti bih želio kako Petrovu službu u Crkvi nije moguće razumjeti bez Krista, niti Krista bez Crkve. Stoga načelo „ubi Petrus, ibi ecclesia“ – „gdje je Petar, ondje je i Crkva“, treba povezati s načelom „ubi Christus, ibi ecclesia“ – „gdje je Krist, ondje je i Crkva“, kako bi izbjegli nesporazume do kojih mogu dovesti pojednostavljena tumačenja katoličke vjere o papinstvu. Uvijek me duboko dirne kad u pojedinim prigodama na Trgu sv. Petra u Rimu začujem poklik brojnih vjernika: „Živio papa“! U njem se, naime, na svoj način čuje odjek svih osjećaja vjere koje pripadnici Katoličke Crkve nose u srcu za nasljednika sv. Petra, ne bez pomoći Duha Svetoga, prepoznajući kako apostolski prvak po rimskom biskupu i danas ispovijeda vjeru u Isusa Krista: „Ti si Krist, Sin Boga živoga“, i obznanjuje „Ti znaš da te volim“, te se s njime u tom činu sjedinjuju.
- No, smatram važnim podsjetiti na još jedno. Kako sam već spomenuo, sv. Petar pojavljuje se u zboru Dvanestorice kao njihova glava, te rimskog biskupa kao nasljednika sv. Petra treba promatrati na čelu biskupskog zbora, koji je nasljednik zbora Dvanaestorice. I kao što je apostolski zbor s Petrom na čelu donosio odluke uvjeren da se njime u vođenju Crkve služi Duh Sveti te na prvom jeruzalemskom saboru utvrđuju: „Zaključismo Duh Sveti i mi“ (Dj 15,28), tako i biskupi zbor predvođen papom djeluju u istoj svijesti. To ništa ne oduzima nasljedniku sv. Petra u njegovim osobnim prerogativima, utemeljenima na Isusovu obećanju apostolskom prvaku: „Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga…“ (Mt 16,19).
- Po navedenim naznakama razvidno je kako je Crkva otajstvena stvarnost, utemeljena na Isusovu poslanju Dvanestorice predvođenih sv. Petrom, čije poslanje nastavlja zbor apostolskih nasljednika na čelu s nasljednikom sv. Petra, svjedočeći ga u cijelom svijetu i naviještajući kraljevstvo nebesko. On je, naime, druga božanska osobu, čovjekom postala da bi svojom moćnom ljubavlju na križu pobijedio smrt, izbavio nas od ranjenosti zlom i smrću, uveo u zajedništvo punog Božjeg života, koje se u snazi Duha Svetoga ostvaruje u Crkvi i imat će svoje konačno ispunjenje na koncu vremenâ. Petrova vjera i ljubav za Isusa Krista, polazište su i temelj našeg pristupa papi i njegovu služenju u Crkvi. Ostaje stoga pitanje koje traži i naš odgovor: „kako bi netko mogao voljeti papu, nasljednika sv. Petra ako ne voli Isusa Krista, ili voljeti Isusa Krista a da ne voli Petra i njegova nasljednika?“
- Na ovom svetom slavlju pokraj groba bl. Alojzija Stepinca želimo danas u navedenom raspoloženju vjere obnoviti svoj odnos prema sadašnjem nasljedniku sv. Petra, papi Franji o 12. obljetnici njegova izbora u službu rimskog biskupa. Sjedinjujemo se duhovno s njime na bolesničkoj postelji, zahvaljujući mu za sve što nastoji činiti, napose za zauzimanje da u suvremenom svijetu evanđeosko svjetlo obasja brojna teška pitanja čovječanstva, te pokrene svjetske vođe na ona opredjeljenja koja služe istinskom dostojanstvu svakog čovjeka, poštivanju prava pojedinaca i naroda, promicanju pravde i na taj način služe miru. Usrdnošću kraljice Estere iz današnjeg prvog čitanja molimo da Svemogući Bog po zagovoru Isusove Majke daruje zdravlje papi Franji, kako bi do njegove svete volje mogao vršiti svoje dragocjeno poslanje u Crkvi i svijetu. Neka na tu plemenitu nakanu moli s nama i bl. Alojzije Stepinac i bl. Ivan Merz i neka oni prate djelovanje križara i svih drugih vjernika, da uzmognu što vjerodostojnije svjedočiti navedenu svijest vjere u našem društvu i biti nositelji zdravog evanđeoskog odnosa prema nasljedniku sv. Petra.”
