U Župi Uznesenja BDM u Končanici od 13. do 16. ožujka 2025. godine održavaju se korizmene pučke misije koje predvode franjevci Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu na čelu sa fra Matijom Marijićem. Četverodnevni program započeo je euharistijskim slavljem u župnoj crkvi koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu s domaćim upraviteljem župe Tomislavom Sanićem, voditeljima misija i tajnikom Matejem Silukovićem, a među brojnim vjernicima sudjelovali su i neki javni dužnosnici među kojima saborski zastupnik za češku i slovačku nacionalnu manjinu Vladimir Bilek, zamjenica župana Bjelovarsko-bilogorske županije iz redova češke nacionalne manjine Tanja Novotni Golubić te načelnik Općine Končanica Zlatko Bakunić.
Na početku homilije biskup je istaknuo kako oba naviještena čitanja govore o molitvi. Osvrnuo se zatim na prvo čitanje o kraljici Esteri koja se zajedno s izraelskim narodom nalazila u teškoj situaciji. „Svjesna je onoga što je okružuje, ali je svjesna i onoga što je primila u svom djetinjstvu. U svom obiteljskom domu je naučila moliti. Od roditelja je upila dar molitve i vjere u Boga. Ono što je primila u djetinjstvu, što je naučila od svojih roditelja, to sad i kao kraljica upućuje pred svoga Boga.
Ona ga podsjeća na ono što je učinio u povijesti izraelskog naroda, na njegovu vjernost i moli ga za pomoć u samoći, u napuštenosti od svih, da ju ne zaboravi.“ Biskup je zatim ustvrdio kako se i danas neki vjernici mogu poistovjetiti s Esterom iako je ona živjela u 5. stoljeću prije Krista. „I mi možda nekad proživljavamo iskustvo napuštenosti od svojih članova obitelji i od svojih bližnjih ili od Boga, ako se ne ostvari ono što želimo ili ako nas ne usliši u našim molitvama. Osamljenost se javlja kad u našem životu nedostaje zajedništva, više susreta, topline, ljubavi, međusobnog poštovanja i prijateljstva. Iskustva samoće nas još više usmjeravaju na Boga. Trebamo biti svjestan, bez obzira u kakvoj se životnoj stvarnosti nalazili, bilo osobnoj, obiteljskoj ili materijalnoj, da nas Bog nikada ne napušta. Da poput Estere trebamo uvijek biti povezani s njim“, poručio je biskup.
U drugom dijelu homilije protumačio je naviješteni tekst iz Matejeva evanđelja u kojem Isus poručuje svojim učenicima da trebaju biti ustrajni u molitvi. „Potrebna je i nam ustrajnost u molitvi. Trebamo moliti za različite potrebe. Ne molimo Boga za to da mu poručimo što nam treba, jer on to zna i što je za nas najbolje. Ne molimo ga zato da mu pokažemo kako smo dobri, nego mu se molimo zato da mu iskažemo zahvalnost za naš život i za njegovu dobrotu. Bog za našu zahvalnost i molitve nagrađuje svojom dobrotom. Mi nikada ne možemo izmoliti od Boga ono što nam već nije darovao. Često zaboravljamo što nam je sve darovao“, poručio je biskup te potaknuo vjernike da u svojim molitvama zahvaljuju Bogu za sve što su primili. Napomenuo je kako smo koji puta nezahvalni i ne primjećujemo što nam Bog daje jer su usmjereni samo na ovo zemaljsko i prolazno. „Život je puno više od svega materijalnog. U nedjeljnom evanđelju smo slušali kako je sotona kroz tri kušnje pokušao zavesti Isusa i udaljiti ga od Boga. Želio ga je udaljiti od vjernosti Ocu nudeći mu zemaljsku moć i vlast. To se događa i s nama, zato je važno biti povezan s Bogom. Ako nas on udalji od Boga prestat ćemo moliti, a onda ćemo u duši osjećati prazninu, nezadovoljstvo i napuštenost od Boga. Bit ćemo razočarani jer ćemo gledati sebe i svoj život samo kroz ovozemaljsko, materijalno i prolazno. Naš život je zemaljski, ali treba biti usmjeren i prema nebu, on je i nebeski jer ga je Gospodin predodredio za nebo.“
Tumačeći nadalje Isusov savjet učenicima da ustraju u molitvi, biskup Ivo se potom osvrnuo na zlatno pravilo koje prati molitva: „Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima.“ (Mt 7,12) Kazao je kako se od nas očekuje da to primijenimo u svojim obiteljima i međusobnim odnosima s najbližima. „Ove Isusove riječi su nam uvijek ispit savjesti i poziv da budemo sretni. Nećemo biti manje vrijedni niti obezvrijeđeni ako se budemo ponašali po ovim Isusovim riječima. S druge strane, ako ih ne budemo prihvatili, ostat ćemo u duši zarobljeni, nikad slobodni, a uvijek opterećeni. Isus i njegov križ nas pozivaju da se ugledamo u njega, u njegovu ljubav.“
