U Požegi je 15. ožujka 2025. održana korizmena duhovna obnova za vjeroučitelje laike i odgojiteljice u vjeri Požeške biskupije. Voditelj duhovne obnove bio je fra Milan Gelo, župni vikar u župi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Molvama.
Program je započeo u Dvorani sv. Terezije gdje je prisutne vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri pozdravio Marijan Pavelić, predstojnik Katehetskog ureda, predstavivši im voditelja duhovne obnove. Fra Milan Gelo je svoj nagovor na temu „Korizma kao vrijeme nade“ podijelio u tri tematske cjeline koje je obogatio citatima crkvenih velikana i osobnim primjerima, nudeći dubok uvid u korizmeno vrijeme i mogućnosti koje ono nudi za osobni 
rast putem molitve, posta i milostinje. Na početku je opisao korizmu kao hodočašće i putovanje prema Bogu, ističući da je nada sidro koje nas drži uspravnima usprkos životnim izazovima. Citirajući sv. Augustina, naglasio je da se snaga za odupiranje iskušenjima ne nalazi u nama samima, već u Onome u koga smo usidrili svoju nadu. Zatim je u prvom dijelu progovorio o molitvi kao školi i temelju nade. Pozivajući se na Benedikta XVI., istaknuo je da je Bog uvijek prisutan i spreman pomoći, čak i kada se osjećamo napušteno. Molitva je dijalog s Bogom, izvor snage i utjehe u trenucima beznađa. Potom je razložio povezanost između posta i nade. „Post kao tradicionalna korizmena praksa nije samo odricanje od hrane, već i podizanje pogleda prema Bogu.“ Fra Milan je citirao sv. Bonaventuru, naglašavajući da post potiče čovjeka da otvori srce za Božju ljubav i da prepozna sve dimenzije stvarnosti. U trećem dijelu nagovora fra Milan je istaknuo da 
su djela ljubavi konkretni znakovi nade. Pozivajući se na papu Franju, potaknuo je vjeroučitelje da budu „bogati nadom“ i da šire radost, ljubav i dobrotu. Svaki osmijeh, gesta prijateljstva i nesebično služenje mogu biti sjeme nade za druge. Pri svršetku voditelj je istaknuo kako je nada uvijek konkretna. „Nada nije pasivno iščekivanje, već aktivno djelovanje.“ Fra Milan je citirao vijetnamskog biskupa F. X. Nguyen Van Thuana, koji je proveo devet godina u samici, ističući da se nada sastoji u vjeri da Bog ima zadnju riječ i da će nagraditi one koji čine dobro. Da bi ostvarili nadu, vjernici trebaju širiti mir, ljubav i dobrotu te pomagati onima kojima je to potrebno. Nagovor je zaključio citatom iz Psalma 39,8: „A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi!“ Fra Milan je pozvao vjeroučitelje da se pouzdaju u Boga i da u korizmi nastoje obnoviti svoje oduševljenje za Boga i kršćansku nadu.
Program duhovne obnove nastavljen je u crkvi sv. Lovre pokorničkim bogoslužjem i sakramentom pomirenja. Središnji dio bilo je euharistijsko slavlje, koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović, a na kojem su uz vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri sudjelovali i učenici i studenti koji primaju stipendiju Zaklade Požeške biskupije. Pozdravljajući nazočne svećenike, vjeroučitelje, odgojiteljice u vjeri i stipendiste, biskup je izrazio radost što i ove korizme možemo učiniti jedan zajednički duhovni korak u požeškoj crkvi sv. Lovre. Naglasio je kako se u Jubilejskoj godini obilježava i 1800. obljetnica rođenja sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije te je podsjetio nazočne da se nalaze u crkvi koja je mjesto potpunog oprosta. „Ovom korizmenom duhovnom obnovom želimo obnoviti svijest da smo kao djeca Božja svi mi i hodočasnici. Potrebno je u svom životnom i vjerskom hodu neprestano se obnavljati u onome koji nas je stvorio, koji nas vodi prema vječnosti i koji želi biti prisutan u našem životu, radu i služenju njemu i ljudima.“ Osvrnuvši se na krepost nade o kojoj je voditelj fra Milan imao izlaganje, biskup je naglasio kako je Krist naša nada. „On je temelj vjere i ljubavi te želimo biti svjesni koliko je važno imati nadu u svom životu, nositi ju drugima i biti svjedok nade. Ovim zajedništvom svjedočimo da smo svjedoci Kristove nade svojim životom i služeći njemu.“ Sve prisutne pozvao je da u ovo misno slavlje i svoje molitve uključe posebno molitve za zdravlje Svetoga Oca, za mir u Ukrajini i cijelome svijetu te za žrtve rata i nasilja.
U homiliji biskup je ustvrdio kako nas naviještena čitanja usmjeravaju na Boga. Božja riječ nas uvijek usmjerava na njega, ali u korizmenom vremenu pozvani smo se još usmjeriti na njega i njegovu riječ te živjeti u još većem zajedništvu s njim. „Prigoda je da se zapitamo kakav je naš odnos prema Bogu kao odgojitelja u vjeri, vjeroučitelja, vjeroučenika, stipendista, svećenika i biskupa. Često govorimo o Bogu, a da istovremeno zanemarimo naš osobni pristup prema njemu“, ustvrdio je biskup. Osvrnuo se zatim na prvo čitanje iz Ponovljenog zakona u kojem Mojsije iznosi završni dio govora nakon sklapanja saveza izraelskog naroda s Bogom. „Mojsije poziva da se vrši ono što je utemeljeno u savezu s Bogom. Mi dobro znamo da je naš savez s Bogom sklopljen u sakramentu krštenja i obnavlja se u svakom sakramentu. Kao što je Savez bio obvezujući za izabrani narod, jednako tako i naš krsni savez je temelj za naš odnos prema Bogu, obvezuje nas na ljubav prema njemu, njegovim zapovijedima, riječima i svemu onome što nam odaje i na što nas poziva.“ Nadovezujući se na ovo razmišljanje, biskup je ustvrdio kako u evanđelju u Isusovim riječima upućenim učenicima nalazimo odgovor na što nas Bog poziva: „Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!“ (Mt 5,48). Kazao je kako Isus ne ostaje samo na riječi, nego nam sebe stavlja kao uzor i put savršenog odnosa prema Bogu i ljudima. „Isus nam je taj put najjasnije pokazao i posvjedočio u otajstvu svoga križa. Na križu je posvjedočio ljubav prema neprijateljima, prema onima koji su ga razapinjali. U otajstvu križa posvjedočio je ljubav koja je savršena i s kako se ljubi Oca nebeskoga.“
Rekao je potom kako nas Crkva u korizmi poziva da se zaustavimo pred otajstvom križa i preispitamo može li naša ljubav prema Bogu i drugima biti savršenija i bolja. Napomenuo je kako nas na to poziva i Koncil, te je pročitao ulomak iz dogmatske konstitucije o Crkvi Drugog vatikanskog sabora: „Gospodin Isus, božanski učitelj i uzor svake savršenosti, svim je svojim učenicima i svakome pojedinome bilo kojega životnog stanja propovijedao svetost života, čiji je on sam početnik i dovršitelj: ‘Budite, dakle, savršeni kao što je savršen i Otac vaš nebeski’ (Mt 5,48). Svima je stoga razvidno da su svi Kristovi vjernici, kojega god staleža ili reda, pozvani na puninu kršćanskoga života i na savršenstvo ljubavi; tom se svetošću i u zemaljskom društvu promiče čovječniji način života.” (Lumen gentium, 40) Podsjetio je i na riječi sv. Ivana Pavla II. koji u završnom dokumentu Sinode 1985. poručuje kao se nam potrebni glasnici Božji i glasnicima evanđelja: „Trebaju nam glasnici evanđelja, stručnjaci za ljudskost, kojima su poznate dubine srca današnjega čovjeka, koji dijele njegove radosti i nade, njegovu tjeskobu i tugu, i koji su istodobno kontemplativni i zaljubljeni u Boga. Trebaju nam novi sveci. Trebali bismo usrdno moliti Gospodina neka poveća duh svetosti u Crkvi i pošalje nam svece za evangelizaciju današnjega svijeta.“ Podsjetio je nazočne vjeroučitelje i odgojiteljice u vjeri kako se ove riječi odnose posebno na njih i da svojim poslanjem budu glasnici evanđelja, glasnici radosti i nade te svjedoci Božje ljubavi.
Na kraju homilije biskup je posvijestio sudionicima slavlja kako se nalaze u crkvi sv. Lovre te ponovio kako se ove godine obilježava 1800. obljetnica njegova rođenja. „Sv. Lovro je bio jasni i zauzeti glasnik i svjedok evanđelja. Svojim životom i ljubavlju posvjedočio je koliko ljubi Boga, čovjeka i neprijatelja. Neka nam njegov primjer i zagovor Blažene Djevice Marije pomognu da se još više otvoriti Bogu, njegovom djelovanju i prisutnosti u našem životu kako bismo bili istinski svjedoci riječi Božje u današnjem svijetu i nositelji nade i ljubavi prema svakom stvorenju.“
Nakon popričesne molitve sudionici slavlja zajedno su izmolili Molitvu Jubileja. Na svršetku biskup je zahvalio vjeroučiteljima za sve što čine u školi i u sredini u kojoj djeluju. Zahvalio je predstojniku Katehetskog ureda Marijanu Paveliću i suradnici Patriciji Brdar, voditelju obnove fra Milanu Geli, suradnicima u biskupiji i svećenicima koji su ispovijedali kao i voditeljici Zaklade za pomoć učenicima i studentima Katarini Paulić sa suradnicima. „Različiti smo u svojim poslanjima, a Bog svoje djelo ostvaruje po našim životima i srcima. Neka se naša srca, iako slaba, još više obnove u ovoj korizmi kako bismo bili ohrabreni i ojačani Duhom Svetim za ljubav prema Bogu i svakom čovjeku.“
