Na svetkovinu sv. Josipa 19. ožujka 2025. požeški biskup Ivo Martinović predvodio je euharistijsko slavlje u Župi Svete Obitelji i Samostanu sv. Josipa na splitskom Sukoišanu.
Na početku misnog slavlja župnik fra Kristijan Kovačević je pozdravio nazočne i uputio srdačnu riječ dobrodošlice biskupu Ivi. Zahvaljujući na pozivu biskup je rekao kako se lijepo osjeća i rado obnavlja uspomene koje je stekao u ovoj Župi kao župni vikar i župnik. Podsjetio ih je kako su franjevci od svojega dolaska ovdje već preko 80 godina uvijek poticali vjernike na pobožnost i štovanje sv. Josipa. Ističući kako se Crkva nalazi u Godini jubileja istaknuo je vjernicima da su ovdje sabrani kao hodočasnici nade koju je svojim životom kao hodočasnik nade svjedočio i sv. Josip. „Ove se godine spominjemo i 1100. obljetnice 
Splitskih sabora i početka Hrvatskog Kraljevstva. Na taj smo način ušli u povijest svih koji su od samih početka Crkve i naše povijesti štovali sv. Josipa u svojim obiteljima i osobnom životu. Kao živa Crkva, hodočasnici nade i štovatelji sv. Josipa, po njegovu zagovoru uputimo Gospodinu večeras svoje molitve i nakane za našu domovinu Hrvatsku, Crkvu i očeve“, poručio je biskup te pozvao sudionike da posebno mole za očeve, obitelji te za sve bolesne, stare i nemoćne. Potaknuo ih je da svojim nakanama pridruže i molitvu za papu Franju koji se nalazi u teškom zdravstvenom stanju kao i za mir u Ukrajini i svim mjestima koja su ugrožena nasiljem i ratom.
U homiliji biskup je kazao kako nas naviještena čitanja pozivaju da se zaustavimo pred likom i značenje sv. Josipa za naše vrijeme i naš osobni i obiteljski život. Osvrnuo se potom na prvo čitanje iz Druge knjige o Samuelu koje govori o Davidovu potomku. „Bog u povijesti spasenja i u našem životu djeluje neobično i, ljudski gledano, nelogično. Bog ne djeluje po našim željama, pravilima i zakonima, ali uvijek za naše dobro. Bog po proroku Natanu poručuje Davidu: da će on sam pobrinuti za svoga potomka i da će mu on sam podići dom, a ne David. Ovdje je riječ o rođenju obećanog Mesije, a ne o političkoj stvari, o rođenju Sina Božjega i zato Bog bira drugačiji put. To je put koji se neće ostvariti po Davidu planu nego po Natanovu obećanju, po Josipu. Josipu će biti zadnji njegov potomak kojemu je povjerena briga da po Mariji brine za Isusa, Božji dom, da službeno uvede Sina jedinorođenca u Davidovo potomstvo.“
Biskup se potom osvrnuo na evanđeoski ulomak koji govori o Josipu, Marijinu zaručniku, „Josip je svjestan svoje uloge kao zaručnika i supruga, ali Bog mu daje i nešto drugo, nešto neočekivano i otajstveno. Pred tom stvarnošću Josip je zbunjen. Ne govori Gospodin Josipu bez razloga: ‘Ne boj se’ (Mt 1,20). Te Božje riječi ne odnose se samo na Josipa, nego i na svakoga od nas. Kad smo u određenoj životnoj situaciji pred stvarnošću koja nam je nejasna i teška, Božja riječ nas ohrabruje da budemo svjesni da je Bog uz nas, ali i da puno toga u životu nećemo moći dokučiti i riješiti. Puno puta nećemo razumjeti ono što se događa, ali Bog nam u ovim riječima potvrđuje svoju prisutnost i podršku.“ Biskup je zatim pojasnio kako nam sv. Josip svojom reakcijom ostavlja primjer kako se trebamo nositi s poteškoćama i izazovima u životu. „Sv. Josip je poput Abrahama koji i dalje nastavlja vjerovati u Boga. To je iskrena i prava vjera, ‘u nadi protiv svake nade’ vjerovati Bogu (Rim 4,18). Kada ljudski sve izgleda beznadno, Abraham prihvaća Božje obećanje, vjeruje i nada se onome što mu Bog obećava i daje, potomstvo i blagoslov. Tako je poput njega i sv. Josip u svemu onom što je bilo nerazumljivo i nedokučivo bio oslonjen na Boga i vjerovao mu“, poručio je biskup. Naglasio je kako je i za nas važno poput Abrahama i sv. Josipa i u današnjem izazovnom svijeta imati nepokolebljivu vjeru. „Često nam nedostaje povjerenja u Boga, ali mi često puta nemamo ni povjerenja prema članovima svojih obitelji. Sv. Josip nije posvjedočio samo ljubav samo prema Bogu, nego i prema Isusu i Blaženoj Djevici Mariji. Nije pobjegao od nje je kad je shvatio da je trudna. Nije se udaljio od Boga niti je prestao vjerovati kad mu je bilo najteže. Nije Mariju izvrgao zakonu pa da ju kamenuju, nego je u svojoj predanosti nastavio svoj hod s Marijom, 
Isusom i Bogom.“ Tumačeći nadalje riječ Božju i Josipovu reakciju, biskup je naglasio kako ga sveto pismo naziva pravednikom., odnosno onim koji nastoji iskreno ljubiti Boga i čovjeka prema Božjem zakonu. „Možda nam danas nedostaje ovakve pravednosti. Previše je naše subjektivne pravednosti po kojoj lako osuđujemo druge, a ne vidimo sebe. Pravednost sv. Josipa temeljila se na poslušnosti Bogu i prihvaćanju njegovih zapovijedi i njegove volje, što se ostvaruje u otvorenosti srca“, kazao je biskup te poručio vjernicima kako su i oni svojim dolaskom na ovo slavlje posvjedočili da vole Boge i slušaju njegovu riječ. „Mi želimo da nam Bog pomogne, da pogleda nas i naše obitelji, naše srce, stvarnosti i naše križeve, sve ono što nosimo u osobnom i obiteljskom životu. Dok želimo da nas Bog čuje, važno je da i mi znamo čuti one s kojima se susrećemo i s kojima živimo. Nije li problem u našim obiteljima često puta međusobna komunikacija i slušanje? Čuti člana svoje obitelji znači prepoznati njegov identitet i dostojanstvo, biti svjestan da drugi vrijedi jednako kao i ja, a možda i više od mene. Za to je potrebna ljudska ljubav, ali i Božja“, ustvrdio je biskup te pozvao nazočne da se ugledaju u primjer sv. Josipa.
Pojasnio je kako za sreću i blagoslov obiteljskog života nije dovoljno skrbiti samo za materijalno bogatstvo, nego još više za duhovna koje izvire jedino iz Boga. „Život je tako kratak, prolazan, lijep i blagoslovljen, ali se ostvaruje u uzajamnoj ljubavi i darivanju. Ova godina Redovnog jubileja i 1100. obljetnica Splitskih sabora i Hrvatskog Kraljevstva nas pozivaju da se obnovimo u Gospodinu i budemo svjesni kako je Krist temelj naše vjere, nade i života u sadašnjosti i vječnosti. To je isti Krist kojega je sv. Josip primio, odgajao i za koga je posvjedočio kako se poštuje, voli i za njega živi.“
Biskup je zaključio homiliju riječima sv. Terezije Avilske o štovanju i pobožnosti prema sv. Josipu: „Budite uvjereni da se nećete uzalud moliti sv. Josipu. Moje mnogostruko iskustvo s obzirom na velike milosti, koje je isprosio sv. Josip, potiče me na želju da bi sav svijet ganula na pobožnost prema sv. Josipu. Ja ne poznam nikoga koji ne bi iza pobožnosti prema njemu znatno napredovao u kreposti i svetosti. Neka nam pomogne zagovor sv. Josipa u rastu svetosti i putu prema vječnosti.“
Nakon popričesne molitve župnik fra Kristijan je zahvalio svim sudionicima slavlja, tajniku Mateju Silukoviću koji je predvodio trodnevnu pripravu za slavlje svetkovine sv. Josipa, a na osobit način biskupu Ivi. Prisjetivši se svojih službi u župi i samostanu, biskup Ivo je kazao kako je ovdje primio brojne milosti koje će ga pratiti cijeli život i kako je s njima trajno povezan svakodnevnim molitvama i preporučio se u njihove molitve.
