Svećenici i vjernici Valpovačkog dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije hodočastili su 22. ožujka 2025. godine u biskupijsko svetište Gospe od Suza u Pleternici. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Nikole Biskupa predvodio je požeški biskup Ivo Martinović u zajedništvu sa svećenicima Valpovačkog dekanata na čelu s dekanom Zvonkom Mrakom, rektorom svetišta Antunom Ćorkovićem i mnoštvom vjernika.
Na početku misnog slavlja biskup je pozdravio svećenike i vjernike te izrazio radost zbog zajedništva koje svjedoče kao dekanat i živa Crkva. Prisjetivši se svoje kapelanske službe u Župi sv. Josipa Radnika u Belišću koja pripada Valpovačkom dekanatu, uz svoje uspomene iz mladih svećeničkih dana u njihovom kraju, nazočnim vjernicima izrazio je i svoju molitvenu potporu. „Bog po svojoj Majci Blaženoj Djevici Mariji – Gospi od Suza i po njezinu sinu Isusu Kristu i ovdje neprestano ostvaruje otajstvo svoje ljubavi, blizine, milosti i svetosti. Kao hodočasnici nade želimo i kao Crkva danas posvjedočiti kako nam je potrebna Božja blizina, blizina njegove ljubavi, dobrote i milosrđa.“ Podsjetio je potom hodočasnike na Redovni jubilej 2025. godine te im kazao kako će danas posjetiti oprosne crkve u Požegi – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre. Istaknuvši kako se u Jubilejskoj godini obilježava i 1800. obljetnica rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije, potaknuo ih je da se u svojim molitvama spomenu i svojih bližnjih koji nisu mogli hodočastiti, napose bolesnih, starih i nemoćnih. Pozvao ih je na kraju da se spomenu i pape Franje te da mole za mir u Ukrajini i drugim mjestima koja su ugrožena ratovima i nasiljem.
U homiliji biskup je podsjetio kako nas korizmeno vrijeme i današnja čitanja pozivaju na obraćenje. Pojasnio je kako je biblijski pojam obraćenja uvijek poziv da zastanemo pred svojim životom i zapitamo se što je moguće i potrebno popraviti u našem vjerničkom životu i hodu s Bogom. „Ovo je hodočašće prilika da još više zastanemo i uvidimo što je potrebno promijeniti kako bismo bili još bolji kršćani ne samo riječima, nego i djelima. Naviještena čitanja nas podsjećaju d je Bog uvijek prisutan i djelatan u ljudskom životu.“ Biskup se zatim osvrnuo na prvo čitanje iz Knjige proroka Miheja koji je živio u osmom stoljeću prije Krista. „Mihej se spominje onoga što je Bog učinio. Sjeća se onih lijepih dana u životu izraelskog naroda, ali i progonstva, života u sužanjstvu. Prorok napominje da je ropstvo posljedica ne samo asirske moći, nego i ljudske grešnosti i udaljavanja od Boga. Zato prorok podsjeća da je Bog ostao vjerna i u trenucima kada je narod bio grešan i nevjeran. Bog svoju vjernost uvijek potvrđuje, samo što ljudi, kako nekada, tako i danas, teško prepoznaju ili imaju krivi pristup Bogu.“
Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak u kojem sv. Luka donosi Isusovu prispodobu o milosrdnom ocu, biskup je kazao kako se u njoj otkriva ljudski način ponašanja. Osvrnuvši se na primjer mlađega sina koji napušta očev dom, biskup je kazao kako smo i sami svjedoci da mladi često žele napustiti obiteljski dom kako bi imali svoju samostalnost i slobodu te u tome traže ljepotu života. „Napuštanjem obiteljskog doma mladi kao da se žele osloboditi pritiska oca i majke, žele imati svoj slobodni svijet u kojem misle da će doživjeti neku posebnu sreću. Mlađi sin tek kad je otišao iz očevog doma počinje razmišljati o onome što je imao i tek tada mu se vraćaju uspomene i sjećanja na sve što je imao u očevu domu. Spoznaja grijeha je izvor pomirenja i početak obraćenja“, ustvrdio je biskup. Rekao je kako je sjećanje na očev dom početak obraćenja mlađega sina 
koji spoznaje i priznaje svoje grijehe te se vraća ocu. Biskup se zatim osvrnuo na starijeg sina u prispodobi te primijetio kako se on ne sjeća ničega. „Stariji sin ne primjećuje ništa što mu je otac dao i što ima u svojoj obitelji. Obojica sinova su slika svakoga od nas. Nekih se trenutaka i uspomena sjećamo iz svoga života i obiteljskog doma, a katkada se nečega i ne želimo sjećati. Često se u našim obiteljima događaju razne nevolje, razdori i mržnje zato što se ne želimo sjetiti onoga što nam je Bog dao ili zato što želimo, poput mlađeg sina, imati ono što mislimo da nam pripada, da nam je najvažnije. Koliki su obiteljski odnosi razoreni zbog podjele imovine – imanja. Kolike su ostavinske rasprave radi djelića zemlje zavadile braću i sestre. Često puta se zaboravlja ono što se ima, ono što smo primili, zaboravlja se na najveći i najljepši dar, dar života, ali i na druge darove koje je Bog dao“, rekao je biskup. Upozorio je potom kako ljudska pohlepa nema granica i da je ona često uzrok takovog ponašanja. Evanđelje nam otkriva kako se uz nezasitne želje za imanjem i posjedovanjem rađa zavist i ljubomora. Zaključio je kako ljudsko srce neće biti zadovoljno dokle god ne nađe u Bogu temelj svoga života.
Biskup je potom podsjetio kako je vrijeme korizme poziv na obraćenje, da sebe još više nađemo u Bogu. „Važno je materijalno, ali ono ne može ispuniti našu dušu i srce. Materijalni svijet i stvari ne čini uvijek obiteljski život lijepim i sretnim. Mnoge obitelji imaju sve, a nemaju ljepotu zajedničkog života, međusobnog razumijevanja, poštovanja i prihvaćanja. Zavirimo u ovoj korizmi u svoja srce i provjerimo što bi trebali ostaviti ili promijeniti. Što je grešno u nama? Što razara mene i moju obitelj? Tek kad to otkrijemo moći ćemo osjetiti ljepotu mira u duši i savjesti te radost života koju nam Bog daje i na koju nas poziva.“ Pozivajući se na primjer i riječi mlađega sina iz prispodobe, biskup je poručio kako se ljepota Božje ljubavi i milosrđa može iskusiti u sakramentu ispovijedi i euharistije. „Bog nas u svakoj ispovijedi i euharistiji prihvaća i prima ovakve kakvi jesmo. Potrebno nam je da, poput mlađeg sina i proroka Miheja, obnavljamo uspomene i sjećamo se mnogih darova koje nam je Bog dao u našem životu, ali i zato što ta sjećanja bude nadu, daju nam snagu, sigurnost i povjerenje, da je Bog kao milosrdni Otac uvijek uz nas.“
Na kraju je naglasio kako se u Godini jubileja obilježava i 1100. obljetnica Splitskih sabora i Hrvatskog Kraljevstva. Naglasio je kako je to prigoda da se sjetimo svojih predaka, da obnovimo uspomene iz povijesti našeg naroda i Crkve, da se sjetimo naših predaka koji su u teškim vremenima imali snagu vjere i sačuvali nepokolebljivu nadu u Boga s kojom su živjeli i oblikovali svoj odnos s Bogom. „Neka nam Gospodin udijeli milost da se učimo od Blažene Djevice Marije koja nas majčinski prati i pomaže na našem životnom putu. Neka nam njezin zagovor pomogne da slijedimo Gospodinom Isusom Kristom našega Bog i Spasitelj, koji je uvijek naša snaga, naša nada, sada i u vijeke.“
Nakon popričesne molitve vjernici su, predvođeni biskupom Ivom, uputili Bogu Molitvu Jubileja. Potom je valpovački dekan Zvonko Mrak u ime nazočnih vjernika i svećenika zahvalio rektoru Ćorkoviću na srdačnom prijemu, a napose biskupu Ivi koji je predvodio euharistijsko slavlje. U znak zahvale predstavnici vjernika su biskupu uručili prigodni dar. Biskup je zahvalio župniku, hodočasnicima i svim svećenicima za sve ono što dobro čine u povjerenim im službama. Podsjetio je kako je korizma vrijeme pokore i obraćenja te poručio vjernicima kako je Bog dobar, milosrdan i blag, prašta nam, ali nas poziva i na obraćenje. „Na putu obraćenja ponekad je najteže pobijediti sebe i svoju oholost. Da bismo bili sposobni praštati drugima, potrebno je znati oprostiti i samome sebi. U Svetoj godini pozvani smo biti nositelji nade Isusa Krista. Kada dijelimo oproštenje, svjedočimo kako je Isus Krista naša nada, prisutna u našim životima i našoj vjeri. Neka Gospodin blagoslovi vas i vaše hodočašće kako biste, učeći se od nebeske Majke Marije i poput nje, bili nositelji i svjedoci nade“, zaključio je biskup.
Nakon misnog slavlja hodočasnici su se uputili prema Požegi – sjedištu Požeške biskupije, gdje su imali priliku upoznavati se s kulturnom i vjerskom baštinom ovog kraja. Obilazak su započeli u srednjovjekovnoj crkvi sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije. Posjetili su potom Katedralu sv. Terezije Avilske, barokno zdanje koje svjedoči o bogatoj povijesti i duhovnom životu grada Požege. Na kraju su se uputili u Dijecezanski muzej gdje su im predstavljeni vrijedni artefakti i eksponati sakralne zbirke te zbirke moderne i suvremene umjetnosti koji svjedoče o povijesti Biskupije i vjerskom životu ovog područja.
