U okviru programa Redovnog jubileja 2025. godine i 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvog zaštitnika Požeške biskupije, u subotu 22. ožujka 2025. godine svećenici i vjernici Našičkog dekanata Požeške biskupije hodočastili su u oprosne crkve – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre u Požegi.
Program hodočašća započeo je u Katedrali gdje je okupljene svećenike i vjernike pozdravio požeški biskup Ivo Martinović uputivši im srdačnu riječ dobrodošlice. Ukratko im je progovorio o značenju Jubileja u čijem je središtu oprost i Božje milosrđe te ih podsjetio na obilježavanje 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvoga zaštitnika Požeške biskupije. Zahvalio im je što su svojim hodočašćem posvjedočili zajedništvo Crkve koja se okuplja oko spasitelja Isusa Krista. „Želimo da Krist bude temelj naše vjere, da nam u ovoj godini Redovnog jubileja obnovi vjeru, učvrsti ljubav te da on bude naša nepokolebljiva nada.“ Pozvao ih je da se u svojim molitvama spomenu svih potreba Crkve moleći za duhovna zvanja, svećenike, biskupe, 
papu Franju i druge potrebe. Potom je upravitelj Župe sv. Terezije Avilske Mario Večerić predstavio hodočasnicima tijek programa i progovorio o uvjetima za stjecanje potpunog oprosta. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio kanonik pokorničar Josip Krpeljević nakon kojega je uslijedila prilika za sakrament pomirenja. Vjernici Našičkog dekanata potom su imali mogućnost posjetiti Dijecezanski muzej Požeške biskupije i uz stručno vodstvo razgledati sakralnu zbirku i zbirku moderne i suvremene umjetnosti te se upoznati sa višestoljetnom sakralnom kulturnom baštinom koja je izraz vjere Božjega naroda u zapadnoj i srednjoj Slavoniji. Zatim su se uputili u crkvu sv. Lovre gdje su u pripravi za svetu misu izmolili krunicu Blažene Djevice Marije.
Središnji čin hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre, koje je u zajedništvu sa svećenicima Našičkog dekanata predvodio rektor crkve Marijan Pavelić. Hodočasnicima su se ondje pridružile i sestre redovnice koje su toga dana imale svoju korizmenu duhovnu obnovu. Na početku svete mise predvoditelj Pavelić je pozdravio okupljene vjernike na čelu s njihovim župnicima i dekanom Antom Ivićem. Istaknuo je kako nas godina Jubileja i misna čitanja podsjećaju na Božje milosrđe i praštanje te nam poručuju kako Bog uvijek iznova pruža priliku za novi početak.
Prigodnu homiliju predvoditelj slavlja je započeo osvrtom na prispodobu o izgubljenom sinu u kojoj se, kako je istaknuo, svi možemo prepoznati. Govoreći o mlađem sinu, rektor Pavelić istaknuo je njegovu nezahvalnost i odlazak od Oca, što simbolizira udaljavanje od Boga. „Svaki put kada sagriješimo, mi smo napustili Boga i svoj ‘dom’“, poručio je ističući kako život u grijehu, iako privlačan, na kraju donosi prazninu i poniženje. Kazao je zatim kako je ključni trenutak u prispodobi povratak sina ocu, koji ga dočekuje s ljubavlju i milosrđem, ne obazirući se na njegovu prošlost. Rektor Pavelić usporedio je vjernike s mlađim sinom, ističući našu čestu nezahvalnost prema Bogu i sklonost da se prepustimo svjetovnim iskušenjima. Pozvao je sudionike slavlja na hrabrost da priznaju svoje grijehe i vrate se Bogu, ističući da ćemo tada doživjeti njegovu ljubav.
U drugom dijelu rektor se osvrnuo na starijeg sina, koji simbolizira one koji se smatraju pravednima, ali se osjećaju kao sluge, a ne kao djeca Božja. „Ogorčen i ljutit čovjek ne može biti dobar vjernik“, upozorio je predvoditelj slavlja, naglašavajući važnost zahvalnosti kao puta prema promjeni. Na kraju homilije istaknuo je Oca kao konačni primjer milosrđa, pozivajući vjernike da prestanu gledati sebe i usmjere se na druge. „Naš je konačni cilj da se poput oca u prispodobi potpuno usmjerimo na druge i gledamo što mi možemo drugima dati“.
Na svršetku slavlja vjernici su uputili Bogu Molitvu Jubileja, a zatim je rektor Pavelić zahvalio župnicima, sestrama redovnicama, pjevačima i svima okupljenima na ovom hodočašću. Kazao je kako su svojim dolaskom pokazali ljubav prema Bogu, a svjedočanstvom vjere obogatili grad Požegu. Pozvao je vjernike da mole za nova duhovna zvanja, za časne sestre, svećenike, biskupa, a osobito za papu Franju koji se nalazi u teškom zdravstvenom stanju. Ukratko ih je podsjetio na dugu povijest crkve sv. Lovre i njegov život te ih je potaknuo da njemu povjere svoje brige i nasljeduju njegov primjer.
