U Požegi je 26. ožujka 2025. održana korizmena duhovna obnova djelatnika katoličkih odgojno-obrazovnih ustanova: Dječjeg vrtića sv. Leopolda Mandića, Katoličke osnovne škole i Katoličke gimnazije u Požegi. Program je započeo u Dvorani sv. Terezije uvodnim riječima Ivice Žuljević, predstojnika Ureda za katoličke škole u Požeškoj biskupiji. On je zahvalio ravnateljima i djelatnicima vrtića i škola za dolazak i uključivanje u osobni korizmeni hod, kojim žele učvrstiti svoju vjeru u Jubilejskoj godini i tako se osnažiti za evangelizacijsko poslanje u katoličkim odgojno-obrazovnim ustanovama. Jednako tako pozdravio je i požeškog biskupa emeritusa Antuna Škvorčevića, osnivača katoličkih odgojno-obrazovnih ustanova u Požegi koji se rado odazvao uputiti djelatnicima korizmene duhovne poticaje, zahvalivši mu što i nadalje sa zanimanjem prati rad katoličkih škola.
Potom je biskup Antun pozdravio prisutne djelatnike, izrazivši nadu kako nisu došli na duhovnu obnovu zato što su morali, nego jer shvaćaju kako čovjek nije dovršena stvarnost nego jedinstvena i neponovljiva osoba, biće u nastajanju te mu je potrebna trajna duhovna izgradnja u hodu prema dovršenju i punini. Upozorio je kako u našem duhu postoji upisan izazovan podatak da mi možemo biti drugačiji, novi, puniji i savršeniji ljudi, te da nam Isusov poziv na obraćenje i njegov model ostvarivanja čovjeka, njegova pobjeda nad smrću dozivaju u svijest do kojeg se životnog uzrasta čovjek može uspeti kad s njime u snazi njegova Duha izgrađuje svoje postojanje. Kazao je kako je korizma vrijeme u kojem se pročišćavamo od svoje ravnodušnosti, površnosti, nemara za vlastitu ljudskost putem dublje i zauzetije povezanosti s Bogom da bismo cjelovitije bili ljudi za druge. Protumačio je kako Isus redovito nije sebe nazivao učiteljem, nego su to činili drugi, pozivajući učenike da ni oni nikoga među sobom ne nazivaju Rabijem, jer postoji je samo jedan njihov učitelj. Nakon što je na posljednjoj večeri učenicima oprao noge, Isus je ustvrdio kako ga učenici zovu učiteljem i da on to jest, te ako im je on oprao noge to i oni trebaju jedni drugima činiti. Biskup je naglasio kako nam je Isus ovdje poručio da nije učitelj onaj koji samo prenosi učenicima određena znanja, nego onaj koji posvema živi za učenike, te poput njega predaje sebe za njih. Podsjetio je kako je papa Pavao VI. u svom Apostolskom nagovoru „Evangelii nuntiandi“ ustvrdio da „suvremeni čovjek radije sluša svjedoke negoli učitelje“. To napose vrijedi za katoličke škole gdje učitelji primivši poslanje evangelizacije postaju na svoj način dionici Isusova obećanja: „Primit ćete Duha Svetoga i bit ćete mi svjedoci“ i „nećete govoriti vi, nego Duh Oca vašega“.
U tom sklopu biskup Antun je spomenuo važnost šutnje koja osluškuje Boga da bi ga čula, u čemu nam je sv. Josip veliki učitelj. Upozorio je kako postoji više vrsta šutnje: šutnja zbog ljutnje, zbog svađe, šutnja u kojoj se osluškuje da bi se drugoga čulo, napose važna s obzirom na Boga. Pozvao je učitelje u katoličkim odgojno-obrazovnim ustanovama da sami budu ljudi takve šutnje i da pomognu mladima da oni na taj način budu učenici jedinog učitelja, Krista Gospodina, te da im školska kapela bude prostor u koji će zbog toga rado svraćati. Zatim je biskup progovorio o sv. Josipu kao zaštitniku Hrvatske i zaštitniku Katoličke osnovne škole u Požegi. Istaknuo je da u nastojanju oko odgojne dimenzije u katoličkim školama uz bogoljublje i čovjekoljublje ima važno mjesto i domoljublje. No, upozorio je da hrvatstvo nije automatski pozitivna stvarnost, jer ono može biti isključivo prema drugima i drugačijima, ispražnjeno od evanđeoskih vrijednosti, kojima je ono ispunjeno tijekom naših 14 hrvatskih stoljeća. Spomenuo je da u Isusovu rodoslovlju po zapisu evanđelista Mateja susrećemo Josipa kao izdanka Davidova roda po kojem Isus ulazi među one ljudi u povijesti izabranog naroda koji su čuli Božji poziv, s njime surađivali te ona nije zbroj onih koji su se zatvorili u isključivost i samodostatnost tla i krvi, nego omogućili da njihova narodna povijest bude povijest spasenja u kojoj se ostvaruje Božji naum o čovjeku. Biskup je poželio učiteljima da u tom Josipovu, evanđeoskom duhu s učenicima promatraju i povijest vlastitog naroda, napose u jubilejskoj godini u kojoj se spominjemo i 1100. obljetnice hrvatskog kraljevstva. Na koncu je biskup Antun zahvalio svima koji nisu ni fizički ni duhovno prespavali provedene trenutke u programu duhovne obnove, nego nastojali nutarnjom šutnjom biti budni za Božju prisutnost, te se ispuni Pslamistina riječ: „O da danas glas mu čujete“!
Drugi dio duhovne obnove nastavljen je u požeškoj Katedrali gdje su djelatnici imali priliku za svetu ispovijed, pobožnost krunice a potom su sudjelovali na misnom slavlju koje je predvodio Marijan Pavelić, predstojnik Katehetskog ureda u zajedništvu sa župnikom Marijom Večerićem te duhovnikom i vjeroučiteljem u katoličkim školama Matejom Filipovićem.
