Prigodom druge obljetnice smrti dugogodišnjeg stražemanskog župnika apostolskog protonotara Josipa Devčića, u četvrtak 27. ožujka 2025. godine požeški biskup Ivo Martinović predvodio je euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Mihaela Arkanđela u Stražemanu te blagoslovio bistu bl. Alojzija Stepinca koju je dala izraditi Družba „Braća hrvatskoga zmaja“, čiji je član bio i protonotar Devčić.
Na početku misnog slavlja stražemanski župnik Robert Mokri pozdravio je sve sudionike među kojima i članove Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ na čelu s velikim meštrom Mislavom Grgićem i pročelnikom Zmajskog stola u Požegi Ivanom Vukojom, javne dužnosnike na čelu s požeško-slavonskom županicom Antonijom Jozić, zamjenikom požeškog gradonačelnika Borislavom Miličevićem i načelnikom Općine Velika Robertom Hofmanom, Anamariju Starčević Štambuk, kći autora biste akademskog kipara Antuna Starčevića, nazočne svećenike i druge vjernike. Posebnu riječ dobrodošlice uputio je predvoditelju slavlja biskupu Ivi, istaknuvši kako se u ovoj godini višestrukih obljetnica spominjemo i 65. godišnjice mučeničke smrti kardinala Stepinca. Zahvaljujući na srdačnoj dobrodošlici biskup je podsjetio kako je apostolski protonotar Devčić kao svećenik puno toga učinio ne samo za ovu Župu, nego i za Požešku biskupiju. Izrazio je radost zbog blagoslova biste bl. Alojzija Stepinca, mučenika i svjedoka vjere te zahvalio Družbi „Braće Hrvatskoga Zmaja“ čijom je inicijativom spomenuta bista postavljena. Istaknuo je zatim kako se ovo slavlje odvija u godini Redovitog jubileja u kojoj nas Krist okuplja i poziva da poput bl. Alojzija Stepinca gledamo u njega koji je naša nada, sigurnost, utjeha i put. „Spominjemo se 1100. obljetnica Splitskih sabora i Hrvatskoga Kraljevstva kao 1800. godišnjice rođenja sv. Lovre, zaštitnika naše biskupije. Sve su to milosni darovi koje nam Bog daje u povijesti Crkve i našega naroda. Neka nas sve zahvati njegova ljubav u ovom otajstvu presvete euharistije.“
U homiliji biskup je kazao kako naviještena čitanja govore o onome što Bog ostvaruje te kako očekuje od svojih vjernika da ga slijede slušajući njegove zapovijedi. Podsjetio je na riječi kojima završava odlomak iz Knjige proroka Jeremije: „Nestade istine, nestade je iz usta njihovih“ (Jr 7,28) te je ustvrdio kako je vjernost prema Bogu povezana s vjernošću i prema čovjeku te je ustvrdio kako i Jeremija i Isus poručuju da se istina svjedoči autentičnom ljubavlju prema Bogu i ljudima, riječima i djelima. Rekao je zatim kako u evanđeoskom ulomku Isus oslobađa nijemog čovjeka, a Židovi to ne prihvaćaju kao djelo Božje. „Štoviše, govore kako je Isus to djelo ostvario po đavlu. Isus stoga jasno poručuje: ‘Ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.’ (Lk 11,20) Izraz ‘prst Božji’ spominje se još u Starom zavjetu u Knjizi izlaska (usp. Izl 8,15). Ondje je Mojsije pobijedio egipatske čarobnjake. Isus je puno više nego Mojsije. Znamo da je prst dio ruke, zato promatramo Isusov govor o prstu Božjem u svjetlu njegovog djelovanja i svega onoga što je njegova ruka učinila kao znak Božje prisutnosti među ljudima. Isusova ruka je izliječila mnoge bolesti i bolesnike. Ona je oslobađala zatvorenike te davala i vraćala vid slijepima; podizala one koji su pali; pomagala siromašnima; doticala, liječila i blagoslivljala bolesnike i unesrećene, njihova izgubljena i nesretna srca vraćala Ocu. Ona je sve ljude privlačila Bogu, našem nebeskom Ocu.“
Nastavljajući promišljanje o „prstu Božjem“ biskup je citirao Katekizam Katoličke Crkve koji govori: „Ako je Božji zakon napisan na kamenim pločama ‘prstom Božjim’, ‘Kristovo pismo’ predano apostolima ‘nije napisano tintom, nego Duhom Boga živoga; ne na pločama od kamena, nego na pločama od mesa srce’ (…)“ (KKC, 700). Ustvrdio je nadalje kako se bez poznavanja Isusova srca ne može shvatiti njegov govor o prstu Božjem. „Židovima i ljudima koji su Isusa prezirali, možda je najteže bilo prihvatiti što se zauzimao za čovjeka, što je imao osjećaja za ljude na periferiji i prema njima pokazivao osjećaje srca, ljubavi, poštovanja, razumijevanja, prihvaćanja i zajedništva. Njegova je nutrina bila prepoznatljiva i u njegovoj vanjštini. Isusova ljubav je ista u nutrini i vanjštini njegovog bića i srca. Ona je bila ista kad je ljudima činio dobro, ali i kad je bio izrugivan i u muci bičevan i raspet. Njegova ljubav je uvijek istinita i trpi kad se ono što je dobro izvrće u laž: ‘Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!’ (Lk 11,15) Najbitnije je shvatiti kako Isusova muka, žrtva, patnja te ljudske laži i osude ne stavljaju u pitanje njegovu ljubav prema Bogu i ljudima.“
Biskup je potom istaknuo kako se u evanđeoskom ulomku osim Isusova govora o prstu Božjem i svjedočenju ljubavi prema ljudima spominje kako je njemak progovorio. „Potrebno je razmišljati i o moći ljudskog govora i riječi. Neki misle da im je sva moć u govoru, pa čak i u lažnom govoru. Nije isto govoriti istinu ili laž. Ipak nam je svima jasno i znamo da su ogovaranja, i klevetanja djela zloduha. Sotona je uvijek širitelj laži i neprijatelj Boga i čovjeka koji nas želi udaljiti od Boga i njegova puta.“ Potkrijepio je svoje razmišljanje homilijom pape Franje: „Isus kaže: ‘Tko nije sa mnom, protiv mene je’. Nema ‘kompromisnog puta’ – malo tu, malo tamo. Ili si na putu ljubavi ili si na putu licemjerja. Ili dopuštaš da te Božje milosrđe uzljubi ili činiš što što ti se prohtije. Nema trećega puta kompromisa. Ili si svet ili ideš drugim putem. Tko sa mnom ne sabire, ostavlja… – ne, još gore: rasipa, uništava. Pokvarenjak je koji kvari.“
U drugom dijelu homilije biskup se spomenuo bl. Alojzija Stepinca koji je svojom vjerom, životom i mučeništvom posvjedočio da nema kompromisnog puta. „Bio je neumorni svjedok i mučenik koji je položio svoj život za istinu, pravednost i vjernost Bogu. On je trajno govorio i upozoravao na istinu o Bogu i čovjeku. Postao je mučenik onih koji nisu prihvaćali istinu, koji su ga krivo optužili, kojima su laži bile temelj za sve oblike zla i nasilja. Otac laži, neprijatelj Boga i čovjeka i danas djeluje i pokušava ostvarivati svoje zlo u obitelji, društvu, Crkvi i svijetu. Svjedoci i ljubitelji istine uvijek su prepoznatljivi po djelima Božjim, nepokolebljivoj vjeri i čvrstoj nadi u njega“, upozorio je biskup. Podsjetio je zatim na riječi sv. pape Ivana Pavla II. koji je prigodom svoga pohoda Hrvatskoj 1994., citirajući geslo bl. Alojzija Stepinca „U tebe se, Gospodine, uzdam!“, poručio: „Na toj stijeni čvrste nade stajao je kardinal Stepinac u svim svojim kušnjama! Na tu nas vjeru i nadu on poziva i danas u ovim nevoljama! Nada raste iz korijena vjere, zalijeva se ljubavlju i živi iz molitve! Nada je vjera u Božju pobjedu nad zlom; nada vjeruje u prolazak mraka i u dolazak svjetla pravednog mira. Naša nada je u Bogu! Tu nadu ne mogu slomiti ni strah, ni mržnja, ni nasilje!“
Podsjetio je zatim i na papine riječi na Hipodromu u Zagrebu 11. rujna 1994. kada je tijekom Anđeoskog pozdravljenja i obraćanja mladima poručio: „Predragi, Isus Krist je istina koja može dati smisao vašem životu i nadu vašoj budućnosti… Da bismo primili dar, potrebno je promijeniti srce, dopustiti da Bog u našem životu bude uvijek na prvom mjestu. Kad čovjek odbacuje ili zapostavlja Boga, skoro se neizbježno počinje klanjati idolima… Samo je Bog siguran temelj života i nepovredivog dostojanstva čovjeka.“
Na kraju homilije biskup je nazočne vjernike preporučio zagovoru Blažene Djevice Marije i bl. Alojzija Stepinca kako bi svi mogli biti nositelji nade i svjedoci istine te vjere i ljubavi prema Bogu i svakom čovjeku.
Nakon popričesne molitve nazočnima se u ime članove Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ obratio veliki meštar Mislav Grgić. Istaknuo je važnost Družbe u očuvanju hrvatske kulturne i povijesne baštine, kao i njezinu ulogu u obilježavanju važnih obljetnica hrvatske povijesti. Zahvalio je članovima Družbe iz Zmajskog stola u Požegi, predvođenima Ivanom Vukojom, na organizaciji i postavljanju biste u jubilarnoj godini u kojoj se obilježava 1100. obljetnica Hrvatskog Kraljevstva i 65. godišnjica mučeničke smrti kardinala Stepinca. Također je zahvalio Župi sv. Mihaela Arkanđela, Požeškoj biskupiji, obitelji umjetnika Starčevića, provincijalu franjevačke 
hercegovačke provincije fra Jozi Grbešu i fra Anti Mariću, Ljevaonici umjetnina Ujević, kao i donatorima: načelniku općine Velika Robertu Hofmanu, zatim Ivici Kusetiću, Đuri Asančaiću i Daliboru Adžagi te svima koji su pomogli u realizaciji projekta. Napomenuo je kako postavljena bista, djelo akademskog kipara Antuna Starčevića, podsjeća na Stepinčevu nepokolebljivu vjeru i hrabrost. Grgić je naglasio da postavljanje biste simbolizira kontinuitet borbe za očuvanje vjere i domovine kroz stoljeća, te da Stepinčeva žrtva nadahnjuje sve koji se zalažu za istinu, pravdu i slobodu.
Vjernici su se zatim u procesiji, predvođeni biskupom Ivom, svećenicima i ministrantima uputili na prostor ispred crkve gdje je postavljena bista bl. Alojzija Stepinca te je ondje uslijedio obred blagoslova. Biskup je istaknuo kako Crkva vjernicima na javno čašćenje izlaže likove svetaca i blaženika sa željom da imamo pred očima one koji su Krista vjerno slijedili i životom proslavili. „Slijedimo njihov primjer i stupajmo putem kojim ćemo najsigurnije doći do savršena jedinstva s Kristom jer sveci i blaženici su prijatelji i subaštinici Isusa Krista koji nas kod Boga zagovaraju. Oni su naša braća i sestre, oni su izvanredni dobročinitelji koji nas ljube, stoje uz nas, brižno za nas posreduju i na čudesan su način u zajedništvu s nama.“ Nakon molitve biskup je poškropio blagoslovljenom vodom i okadio postavljenu bistu te na svršetku slavlja na sve zazvao Božji blagoslov.
