U organizaciji Povjerenstva Požeške biskupije za pastoral mladih, 29. i 30. ožujka održan je dvadeset i šesti Križni put mladih Požeške biskupije pod geslom Redovnog jubileja 2025. „Hodočasnici nade“, tijekom kojeg su sudionici od Slavonskog Kobaša preko Nove Kapele do Požege prošli gotovo pedeset kilometara. Po dolasku u Požegu sudionici Križnog puta uputili su se u požešku Katedralu u koju su unijeli biskupijski križ mladih, izmolili posljednju postaju nakon čega je uslijedio središnji događaj – euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović, koji je i sam dijelom sudjelovao u hodu križnoga puta kako prvoga tako i drugoga dana.
U homiliji biskup se osvrnuo na evanđeoski izvještaj koji donosi prispodobu o milosrdnom ocu. Ističući kako su pismoznanci i farizeji prigovarali Isusu što se druži s carinicima i grešnicima, biskup je spomenuo kako i mi današnji vjernici često prigovaramo i mrmljamo jedni na druge. Naglasio je kako se Isus druži sa svima zato što Bog želi svoju ljubav otkriti i darovati svakom čovjeku. Podsjetio ih je potom na sadržaj Isusove o milosrdnom ocu ili o rasipnom sinu. Kazao je kako u njoj u liku mlađeg ili starijeg sina možemo prepoznati sebe. „Dragi mladi, sigurno je u vašem odrastanju bilo situacija u obitelji kada ste pomislili da vas vaši roditelji ne razumiju. Situacija u kojima ste zaželjeli biti potpuno slobodni i otići od njih u nekakvi svijet koji je daleko od obitelji. Svijet u kojem nećete čuti njihove kritike, prigovore ili savjete. Svijet u kojem biste mogli imati određeni mir, ljepotu i slobodu života. Tako je i mlađi sin želio imati u svom svijetu slobodu. Želio je uz to i ono što mu je pripadalo i u materijalnom smislu. U njegovu primjeru vidimo kako se uz slobodu može biti slijep i kako sloboda može biti slijepa. On je razmišljao o slobodi, a nije shvaćao da je zapravo slobodan i kod svoga oca, u svojoj obitelji. Sloboda nije uvijek u onome što čovjek posjeduje, nego u onome što mu 
Bog daje“, ustvrdio je biskup. Kazao je nadalje kako je i stariji sin bio zarobljen i zaslijepljen. „Stariji sin je, kao i mlađi, imao sve u vlastitoj obitelji, ali mu je zavist zaslijepila pogled i prema ocu i prema bratu. Poznato nam je kako zavist često razara naše živote i obitelji. Sljepoća starijeg sina je bila i u neprihvaćanju očeve dobrote i milosrđa. Obojica sinova su bili slijepi jer nisu bili svjesni onoga što posjeduju“, zaključio je biskup te kazao kako i mi sami često zaboravljamo sve što nam Bog daje u i po našim obiteljima. „Bog nam puno toga daje po daru života, po daru oca i majke, braće i sestara. Pruža nam različite darove, a mi ih često ne vidimo jer se usmjerimo na neku nebitnu stvar koja nas zna zarobiti, optereti i uništi ljepotu života koju Bog daje.“ Kazao je nadalje kako zavist i pohlepa za materijalnim mogu i znaju uništiti one najsvetije i najvažnije odnose unutar obitelji te je pozvao mlade da se čuvaju takvih zaslijepljenosti. „Nije sve u materijalnim stvarima, u slobodi i posjedovanju. Budimo uvijek sretni s onim što imamo. Često puta oni koji sve imaju znaju biti veoma nesretni, a oni koji oskudijevaju svjedoče o ljepoti života i koliko su radosni, sretni i zadovoljni u svojem životu.“
Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak, biskup je poručio kako je središnja osoba u prispodobi otac. „U slici oca Isus nam poručuje kakav je Bog. Bog je onaj koji nas uvijek ljubi. U prispodobi milosrdni otac se raduje povratku svoga sina, kao što se Bog raduje povratku grešnika. Božja ljubav i radost temelj su današnjeg evanđelja. Isus nam želi poručiti da to u svom životu prepoznamo, da budemo svjesni kako se Bog raduje našem životu, da prepoznamo ono što On čini za nas i koliko mu je važno da budemo u zajedništvu s njim. Nema takvog grešnog stanja u kojem nas Bog ne gleda i iz kojeg nas ne želi izvući. Njegova ljubav silazi u sve stvarnosti našega života“, poručio je biskup. Rekao je zatim da je Božja ljubav prema čovjeku neizmjerna i nedokučiva. To je potkrijepio činjenicom da je dobri Bog i naš nebeski Otac poslao svoga Sina Isusa koji je svojom mukom, smrću i uskrsnućem potvrdio i objavio nam Božju ljubav. Kazao je potom kako nam i ovo euharistijsko zajedništvo svjedoče o Isusovoj i Očevoj ljubavi koja djeluju i danas. Potaknuo je mlade da zahvale Bogu što ih prima u zajedništvo svoje Božanske ljubavi i milosrđa. „Bog nas prima u zajedništvo euharistije kojom nas krijepi i hrani. Neka nam križni put i ova euharistija, osim što su znak zajedništva i zahvalnosti, budu i izvor radosti u Bogu jer nas sve i uvijek prihvaća i što možemo svjedočiti svoju ljubav prema njemu i bližnjima. Neka nam Gospodin udijeli svoju milost da uvijek znamo hoditi u nadi i biti u zajedništvu s njim. On nas prihvaća i prati svojom ljubavlju. Oslonimo se uvijek na njega svojom vjerom i ljubavlju, svojim srcem i životom. Svjedočimo da ne ljubimo samo njega, nego da ljubimo sve svoje bližnje: oca i majku, brata i sestru i prijatelje“, poručio je biskup te sve nakane mladih preporučio zagovoru Isusove i naše Majke Marije.
