U pripravi za svetkovinu Uskrsa, u subotu 5. travnja 2025. u požeškoj Katedrali su se na svoj korizmeni susret okupile osobe s invaliditetom s područja Katedralnog arhiđakonata. Na početku je pozdrav okupljenima uputila biskupijska povjerenica za pastoral osoba s invaliditetom Katarina Paulić. Izrazivši sudionicima susreta zahvalnost za odvojeno vrijeme kako bi u ozračju korizmenog vremena zajedno proživjeli trenutke molitve, pomirenja i zajedništva, poseban pozdrav uputila je predsjednici Udruge osoba s invaliditetom grada Požege i Županije Požeško-slavonske Jelosavki Jakovljević, predsjednici Udruge gluhih i nagluhih osoba Požeško-slavonske županije Jadranki Vukoja te predsjednici Udruge za pomoć djeci s posebnim potrebama i poteškoćama u učenju „Osmijeh“ Dariji Starčević. „U ovogodišnji Pastoralni kalendar, potaknuti pozitivnim iskustvom adventskog okupljanja, uvrstili smo i ovaj Korizmeni susret, svjesni važnosti 
brige za najranjivije članove našega društva“, istaknula je povjerenica Katarina Paulić. Kazala se kako smo se ovdje okupili ne samo da bismo produbili svoju vjeru kroz razmatranje, pokorničko bogoslužje i svetu ispovijed, nego i da bismo, sudjelujući u euharistijskom slavlju, osnažili svoju duhovnu povezanost i zajedništvo. Posebno je istaknula važnost inkluzivnosti, rekavši: „Ovaj susret također obogaćujemo prijevodom na znakovni jezik, kako bismo osigurali da poruka ljubavi i nade dopre do svih.“ Zahvalila je svima koji su pridonijeli organizaciji ovog događaja, svećenicima, voditeljima udruga i volonterima, čiji je trud omogućio da se svi prisutni osjete kao braća i sestre u Kristu. „Neka ovaj korizmeni susret bude trenutak milosti i blagoslova za sve nas. S vjerom, nadom i ljubavlju nastavimo zajedno hoditi putem dobrote i zajedništva“, zaključila je povjerenica Paulić.
Uslijedilo je razmatranje franjevca trećoredca glagoljaša Ivana Širokog, župnika Župe sv. Benedikta i Žalosne Gospe u Kloštru Podravskom. Na početku je dotaknuo duboka pitanja o našem odnosu prema osobama s invaliditetom i o Božjoj ljubavi koja nas sve obuhvaća. Potaknuo je prisutne na promišljanje o tome kako doživljavamo osobe s invaliditetom u svakodnevnom životu. „Što vidimo i koga vidimo kada na ulici susretnemo osobu s invaliditetom?“, upitao je fra Ivan, pozivajući na preispitivanje naših predrasuda i otvaranje srca za susret s osobom, a ne samo s njezinim invaliditetom. Osvrnuo se potom na iskustvo roditelja djece s poteškoćama. Istaknuo je njihovu bezuvjetnu ljubav i požrtvovnost, naglašavajući da je ta ljubav odraz Božje ljubavi prema svakom čovjeku. „Po dobroti naših roditelja i onih koji nas ljube, mi upoznajemo ljubav i dobrotu Boga.“ Fra Ivan je zatim naglasio da odgovore na naša pitanja i utjehu u našim patnjama možemo pronaći u Božjoj riječi koja je svjetlo. Podsjetio je kako Sveto pismo Boga poistovjećuje s ljubavlju, a Isus nam pokazuje da nas Bog neprestano prati i bezuvjetno voli.
Središnja tema razmatranja bio je osvrt na Isusov život i djelovanje prema čovjeku u potrebi. Voditelj je podsjetio kako je Isus uvijek bio na strani slabih i odbačenih, te da nas uči da ne zaobilazimo čovjeka u potrebi te da je naše poslanje svakoga privoditi Bogu. Ohrabrio je prisutne da u svojim mukama ustraju, podsjećajući da nakon patnje dolazi uskrsnuće. „Isus nas hrabri da u našim mukama idemo dalje, da ustrajemo jer znamo da na kraju dolazi uskrsnuće“. Na kraju razmatranja spomenuo je brojne svece koji su svojim životom svjedočili Božju ljubav prema malenima i potrebnima te nas pozivaju da i mi budemo svjedoci Božje ljubavi u svom svakodnevnom životu.
Nakon slavlja sakramenta pomirenja uslijedila je sveta misa koju je predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Pozdravljajući sudionike slavlja biskup Ivo je zahvalio svima koji su omogućili da se održi susret osoba s invaliditetom, na poseban način povjerenici Katarini Paulić, voditelju fra Ivanu Širokom i upravitelju biskupijskog Pastoralnog centra Robertu Kupčaku. Istaknuo je kako je korizmeno vrijeme označeno Isusovom mukom, križem i patnjom, ali nas pripravlja i vodi prema proslavi Isusova uskrsnuća. Poželio je svima da ih Krist u ovom euharistijskom slavlju obnovi snagom svoje božanske žrtve i ljubavi.
U homiliji biskup je istaknuo kako je Božja riječ temelj našeg duhovnog zajedništva s Bogom te kako nas njegova riječ uvijek poziva na promišljanje o vlastitom životu. Osvrnuo se potom na prvo čitanje iz Knjige proroka Jeremije koje donosi izvještaj o njegovu progonu. Primijetio je kako postoje sličnosti u odbacivanju proroka Jeremije od strane njegovih sunarodnjaka i rodbine sa odbacivanjem koje proživljava Isus o čemu govori evanđeoski izvještaj. „Ipak je velika razlika između njih dvojice. Dok Jeremija moli za osvetu, Isus na križu oprašta i moli milosrđe Božje za svoje progonitelje. Isus je oprostio onima koji su ga razapinjali.“
Tumačeći nadalje evanđeoski ulomak, biskup je istaknuo problem podjela na temelju različitih ljudskih stavova i mišljenja. „Različita mišljenja i danas su česti uzrok podjela i razdora u našim međusobnim odnosima. Današnje evanđelje nam govori o onome što je Židovima bilo neprihvatljivo i neshvatljivo. Nama je neobično da oni nisu prihvatili Isusa kao Mesiju. Odbacuju ga jer se ne uklapa u njihovu logiku. Iako, sigurno kao i stražari primjećuju, kako nitko nije govorio kao on. Oni znaju da nitko nije činio djela kao što ih je on činio, nitko nije opraštao i ljubio kao što je on ljubio svaku osobu, ali i nitko nije podnio patnju, kao on.“ Biskup se potom zaustavio na riječima Nikodema: „Zar naš Zakon sudi čovjeku ako ga prije ne sasluša i ne dozna što čini?“ (Iv 7,51) Kazao je kako nam ove riječi ističu važnost slušanja drugoga. „Čuti drugoga, saslušati, razumjeti i prihvatiti je važno i u naše vrijeme, za naš život, za naše obitelji i odnose. Svjedoci smo i znamo kako se i danas odbacuju osobe i razaraju obitelji zato što 
ih se ne želi čuti, saslušati, a kamoli prihvatiti njihov drugačiji stav ili mišljenje. I danas postoji oni koji jednostavno poput Židova odbacuju druge. Potrebno nam je ova Nikodemova pouka – da znamo čuti, saslušati i prihvatiti drugoga“, poručio je biskup. Potom je kao drugu važnu pouku naglasio primjer stražara koji primjećuju snagu i ljepotu Isusove riječi i nauka: „Nikada nitko nije ovako govorio.“ (Iv 7,46) Biskup je rekao kako stražari, možda i neuki, imaju osjećaja za ljepotu i dobrotu koju Bog daje. „To je poziv i nama da i imamo osjećaja za ono što je lijepo i dobro. Ima li što ljepše od 
ljudskoga života? Današnja duhovna obnova poziva nas i usmjerava da tražimo Boga koji obnavlja ljepotu naše duše i života. Važno je u ovom korizmenom vremenu tražiti Boga. Važno je prepoznati ga u svom životu, u svakoj osobi, u njegovoj riječi i u otajstvu svetih sakramenata. Molimo ga da nas ovom euharistijom ojača kako bi smo uvijek imali snage tražiti ga, pa i kad nam se možda čini da to nema smisla. Molimo ga da nas ojača za ljubav prema svakoj osobi, za slušanje drugih i njegove riječi, a posebno za ono što nam daruje u otajstvu svoga križa. Nitko nema ljubavi prema čovjeku kao što ima Bog. Neka nas on uvijek vodi i prosvjetljuje otajstvom svoga križa i ove euharistije kako bismo mogli nositi svoje križeve i radosno dočekati Uskrs“, zaključio je biskup.
Pri svršetku slavlja biskup je zahvalio svim sudionicima, napose osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima. Podsjetio ih je kako je današnja prva subota u Crkvi na poseban način posvećenja štovanju Blažene Djevice Marije i molitvi za duhovna zvanja te ih je pozvao da mole za svećenike, a na poseban način za zdravlje Svetoga Oca. Svima je poželio da ih Gospodin snagom svoga križa obnavlja, jača, prosvjetljuje, pomaže i konačno vodi k slavi uskrsnuća. Nakon euharistijskog slavlja svi sudionici susreta nastavili su bratsko zajedništvo druženjem u sportskoj dvorani obližnjeg Odgojno-obrazovnog centra Požeške biskupije.
