U predvečerje Dana obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji, 10. travnja 2025. biskup Ivo Martinović predvodio je spomen-slavlje u Staroj Gradiški za svećenike koji su bili utamničeni u ovdašnjem zatvoru, napose nakon II. svjetskog rata, kao i drugih nedužnih žrtava toga logora, među njima i onih koji su tamnovali tijekom Domovinskog rata.
Spomen slavlje je započelo na prostoru izvan crkve u Memorijalu utamničenim svećenicima gdje se nalazi i popis njihovih imena. Pozdravljajući okupljene svećenike Novogradiškog dekanata na čelu s dekanom Mladenom Štivinom i domaćim župnikom Matom Rukavinom, te starogradiške župljane i hodočasnike iz drugih župa, biskup je kazao da ovim molitvenim spomen-slavljem otvaramo Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena mučenika u Požeškoj biskupiji. Podsjetio je kako Bog praštanjem i milosrđem nadvisuje zlo, te je pozvao sudionike slavlja da i oni srcem koje 
prašta mole za svećenike i druge žrtve ovdašnjega logora. Istaknuo je kako je Kalvarija svećeničkih progona započela u Staroj Gradiški 1945. godine ubojstvom župnika Ferde Maretića, nastavila se tamnovanjem više od 250 katoličkih svećenika u tamošnjem zatvoru, koji su ponižavani među ostalim i na taj način da su bili prisiljeni 1948. godine rušiti starogradišku župnu crkvu. Potaknuo ih je da svima njima, kao i drugima koji su ovdje tamnovali radi svoje nacionalnosti ili vjere, iskažu svoju bratsku 
blizinu, poštovanje i zahvalnost za žrtvu koju su podnijeli i ugradili u naše dobro te dostojanstvo hrvatske domovine. Dodao je kako želimo moliti i za počinitelje zla da im se Bog smiluje i iskaže milosrđe, te zatražiti od njega oproštenje i za vlastite slabosti i grijehe. Uslijedio je Pokajnički čin, nakon kojega su sudionici slavlja uputili Isusu Kristu molitvu za utamničene svećenike. Zatim su u procesiji uz zvonjavu zvona u počast spomenutim zatvorenicima krenuli u crkvu, izgrađenu na spomen utamničenim svećenicima gdje je biskup Ivo predvodio euharistijsko slavlje.
U homiliji biskup je kazao kako nas ovo mjesto potiče da u molitvi i tišini promišljamo o ljudima koji su tijekom proteklog stoljeća ovdje svjedočili vjeru i ljubav prema Bogu i čovjeku. Podsjetio je nazočne kako je ovdje 1921. godine izgrađena kaznionica u kojoj su mnogi hrvati katolici podnijeli mučeništvo tijekom različitih ratova i političkih ideologije. Istaknuo je kako se uz njih, na poseban način spominjemo 250 svećenika koji su bili zatočeni u starogradiškom zatvoru podnijeli mučeništvo ili u njemu umrli. Dok molimo za sve žrtve i počinitelje zla, biskup je pozvao nazočne da o njima promišljaju u svjetlu Božje riječi. Kazao je kako sud ne pripada nama, nego našem spasitelju Isusu Kristu kojemu je to povjerio Otac nebeski. Osvrnuo se zatim na prvo 
čitanje iz Knjige postanka koje govori o Abrahamovoj vjeri i sklapanju saveza s Bogom. „Abrahamova vjera je temelj ne samo za njega i njegovu obitelj, nego i za cijeli izraelski narod. Ona je temelj i uzor vjere farizeja koji su osporavali Isusovu jednakost s Ocem, ali i Isusove vjere te svih vjernika i svećenika koji su ovdje podnijeli mučeništvo. I mi Abrahama spominjemo kao praoca naše vjere. On nam je doista uzor vjernika jer je povjerovao Božjem obećanju da će mu Bog dati potomstvo, ali i kad je s vjerom u Boga bio spreman žrtvovati i odreći se svoga sina. Njegova vjera je duboko utkana u našu povijest spasenja. Od njega se trebamo učiti kako Bogu biti vjeran i u životu prihvatiti ono što nam Bog daje. Bog često obećava ono što ne možemo doživjeti u sadašnjosti – Bog nam obećava ono što se odnosi na našu budućnost i vječnost“, poručio je biskup.
Osvrnuo se zatim na evanđeoski izvještaj o razgovoru između farizeja i Isusa. „Isus Židovima poručuje da je on prije Abrahama. On ne govori o svojoj povezanosti samo s Abrahamom, nego s nebeskim Ocem i vječnošću. Isus ne povezuje samo vrijeme povijesti spasenja i cijeloga čovječanstva od početka do današnjeg dana, nego s vječnošću, od vremena kad je on bio s Ocem. On nas povezuje i sa braćom i sestrama koji su ovdje podnijeli mučeništvo, s onima koji su u svojim mukama i patnjama ostali nepokolebljivi i vjerni Bogu kroz patnje i smrt.“ 
Razmišljajući o tragedijama koje su se događale u starogradiškom zatvoru biskup je kazao kako se takvo nasilje može dogoditi samo kad čovjek oslijepi i izgubi osjećaj za Boga i čovjeka. „Dok se spominjemo nedužnih mučenika, molimo Gospodina da nas ojača kako bismo unatoč raznim nevoljama i teškoćama ostali povezani s nebeskim Ocem i jaki u vjeri. Ovdje su nam naši mučenici primjer i uzor kako se ljubi Boga, Crkvu i čovjeka. Zahvaljujemo Bogu za njihovo divno svjedočanstvo vjere i ljubavi, vjernosti krsnom i svećeničkom savezu. Danas u duhu i ljubavi Isusovoj molimo i za one koji su im činili zlo, neka im Gospodin u svom milosrđu udijeli oproštenje i život u vječnosti.“ Biskup je zatim rekao kako je važno, dok se spominjemo života naših mučenika i prošlosti, da ne zaboravimo i vlastitu prošlost i sve ono što se događalo u našem životu. Kazao je kako je papa Franjo u homiliji o naviještenom evanđeoskom ulomku govorio o toj temi u jednom homiliji izrečenoj 2017. godine te je svoje razmišljanje i homiliju zaključio papinim riječima: „Učinimo današnji dan danom sjećanja kako bismo shvatili kako u ovoj velikoj povijesti, u slici Bog Isusa je mala povijest svakoga od nas. Stoga vas pozivam da 
danas posvetite pet, deset minuta sjedeći bez radija i televizije. Sjednite i razmislite o svojoj osobnoj povijesti: o blagoslovima i nevoljama, o svemu. O milostima i grijesima, o svemu. Svatko će u tom sjećanju moći susresti vjernost Boga koji je ostao vjeran svojemu savezu i obećanju koje je dao Abrahamu, koji je ostao vjeran spasenju i obećanju koje je dao u svojemu Sinu Isusu. Neka nam ovaj dan i sutrašnji dan te svi ovi dani do Uskrsa budu dani koji će nas vraćati na one dane koje nam je Gospodin darovao. Neka nam oni budu snaga za budućnost kako bismo bili oni, koji će imati snagu vjere, ljubavi i nepokolebljive nade, vjerujući u Krista uskrsloga i vječnu slavu.“
Na svršetku misnog slavlja sudionici su predvođeni biskupom Ivom uputili Molitvu Jubileja. Potom je biskup zahvalio svećenicima Novogradiškog dekanata, kolegijašima iz Požege, župljanima starogradiške župe na čelu sa župnikom i načelnikom Općine, napose pjevačicama iz Orubice i svima koji su sudjelovali u ovom slavlju. Naglasivši kako je Krist onaj koji nas sve ujedinjuje u molitvi, ljubavi, vjeri i nadi te je podsjetio nazočne kako nas Dan obnove čišćenja pamćenja i spomena naših mučenika poziva na obraćenje. „Usmjerimo svoj pogled na Isusa Krista i njegov križ. Neka nam njegova ljubav objavljena i darovana na križu bude izvor snage za praštanje, pomirenje i darivanje.“ Biskup je istaknuo kako je potrebno da se češće spominjemo naših nedužnih žrtava. „Ovo bi trebalo biti mjesto susreta i hodočašća. Na ovakvim bi mjestima vjernici i naš narod trebali češće dolaziti iskazivati zahvalnost, ljubav i poštovanje prema svim žrtvama i mučeništvu koje se ovdje događalo. Ovo ne smije ostati samo mjesto sjećanja, nego izvorna snaga života naroda koji vrednuje ono što je Bog dao po onima koji su za njega živjeli i to posvjedočili savršenom ljubavlju, mučeništvom i darivanjem vlastitog života. Neka nam njihov primjer bude nadahnuće i uzor u našem nasljedovanju Krista“, poručio je biskup te na sve zazvao Božji blagoslov.
