Hodočašće vjernika Pakračkog dekanata u požešku Katedralu i crkvu sv. Lovre

U okviru programa Redovnog jubileja 2025. godine i 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvog zaštitnika Požeške biskupije, u subotu 12. travnja 2025. godine svećenici i vjernici Pakračkog dekanata Požeške biskupije hodočastili su u oprosne crkve – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre u Požegi.

Program hodočašća započeo je u Katedrali pozdravnom riječi dobrodošlice župnika Maria Večerića koji je potom predstavio hodočasnicima tijek programa. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio kanonik pokorničar Josip Krpeljević nakon kojega je uslijedila prilika za sakrament pomirenja. Vjernici Pakračkog dekanata potom su posjetili Dijecezanski muzej Požeške biskupije i uz stručno vodstvo razgledali sakralnu zbirku i zbirku moderne i suvremene umjetnosti te se upoznali sa višestoljetnom sakralnom kulturnom baštinom koja je izraz vjere Božjega naroda u zapadnoj i srednjoj Slavoniji. Zatim su se uputili u crkvu sv. Lovre gdje su  u pripravi za svetu misu izmolili krunicu Blažene Djevice Marije.

Središnji čin hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre, koje je u zajedništvu sa svećenicima Pakračkog dekanata predvodio požeški biskup Ivo Martinović. Na početku svete mise biskup je pozdravio okupljene hodočasnike, na čelu s njihovim župnicima i dekanom Jozom Zorićem. Istaknuo je kako je ovo hodočašće svojevrsni uvod u otajstva Isusove muke, smrti i uskrsnuća koje na osobit način proživljavamo u obredima Velikog tjedna. „Pred nama je najsvetiji tjedan naše vjere koji nas uvodi u dubine Božje ljubavi i svetosti koje ne možemo dokučiti razumom i srcem, nego samo vjerom. Ovim se hodočašćem nade želimo još više povezati i učvrstiti u ljubavi prema Isusu Kristu“, poručio je biskup. Podsjetio je zatim vjernike kako su okupljeni u crkvi sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije, naglasivši kako se Crkva spominje 1800. obljetnice njegova rođenja. „Sv. Lovro je kao mladić u dobi od trideset i tri godine položio život za Isusa Krista, a snaga njegova svjedočanstva i danas je prisutna u životu Crkve. Sv. Lovro je uzor i snaga vjere svakome od nas u nasljedovanju Isusa Krista“, zaključio je biskup te pozvao nazočne da po zagovoru sv. Lovre mole Gospodina da im obnovi i učvrsti vjeru, ojača nadu te udijeli snagu ljubavi.

U homiliji biskup se osvrnuo na naviještena svetopisamska čitanja primijetivši kako su ona uvijek važna za ljudski i vjernički život. Protumačio je zatim prvo čitanje iz Knjige proroka Ezekiela koji izraelskom narodu govori o jedinstvu koje će Bog ostvariti. „Jedinstvo će se ostvariti tako da će narod biti u jednoj zemlji, svi će imati jednoga kralja i jedno svetište, iste Božje zapovijedi i propise. Prorok obećava da će Bog s njima sklopiti savez koji će biti vječan. Bog će ostvariti svoju vječnu prisutnost i svetost u narodu.“ Biskup je zatim ustvrdio kako je i danas potrebno jedinstvo na svim raznim i područjima, u obitelji, Crkvi i narodu. Poručio je kako nam je kao vjernicima važno imati osjećaj za jedinstvo i aktivno sudjelovati i izgradnji jedinstva.

Biskup je nadalje rekao kako osim proroka Ezekiela i Isus u evanđeoskom ulomku govori o jedinstvu. Predstavio je vjernicima kontekst naviještenog ulomka istaknuvši kako se Isusov susret s farizejima događa nakon što je uskrisio Lazara. „Čuli smo završetak onoga što se dogodilo u Lazarovoj kući: mnogi povjerovaše u njega, a neki odoše i javiše farizejima, vjerskim vođama u narodu što je Isus učinio (usp. Iv 11,45-46). Farizeji potom vode razgovor o Isusu koji nije dobronamjeran niti prijateljski. Zadnjih nekoliko dana slušali smo u misnim čitanjima kako Židovi neprestano žele uhvatiti Isusa, osuditi i kamenvati. Kajfa kao veliki svećenik iz političkih razloga govori: ‘Bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!’ (Iv 11,50). Iznoseći tu tvrdnju nije znao da govori proroštvo o tome kako će Isus umrijeti ne samo za židovski narod, nego za sve narode, da sakupi sve ljude u jedan narod Božji. Isus će prije svoje muke u Getsemanskom vrtu moliti Oca da svi budu jedno“, poručio je biskup te kaza kako nas taj Isusov poziv i jedinstvo treba i danas povezivati i jačati. Ustvrdio je kako je i ovo hodočašće znak jedinstva koje se ostvaruje zahvaljujući Isusu, njegovoj muci i smrti na križu i uskrsnuću. Naglasio je zatim kako se jedinstvo treba graditi i za njega žrtvovati. „Ono ne dolazi samo od sebe. Ovo hodočašće govori o jedinstvu mjesne Crkve, dekanata i o jedinstvu u župi kroz različite zajednice i vaše žrtve. Potrebno je to jedinstvo izgrađivati i jačati. Potrebno je da mnogi izgrađuju i grade jedinstvo, da se za njega žrtvuju jer uvijek će biti onih kojima se to neće svidjeti, koji to neće razumjeti niti prihvatiti, što zapažamo i iz današnjeg evanđelja. U svojim nastojanjima ugledajmo se na Isusa Krista i učimo tome od njega i njegove  ljubavi koja je žrtva radi nas. Isus je do kraja ustrajao da se ostvari volja Očeva i da posvjedoči i svoje jedinstvo s Ocem. “ Govoreći nadalje o ustrajnosti u služenju Bogu, biskup je istaknuo primjer sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije. „Sv. Lovro je podnio mučeništvo u trideset i trećoj godini života. Kao đakon koji je služio siromasima, udovicama i Crkvi on nas poziva da svojom ljubavlju, žrtvom i srcem služimo jedinstvu i izgrađujemo jedinstvo u župi, Crkvi, narodu, ali iznad svega u svojim obiteljima. Mnogi i danas žele razoriti jedinstvo naših  obitelji. Zlo nikad ne miruje i sotona nikad ne prestaje djelovati. On na različite načine razara naše jedinstvo. Potrebno je stoga žrtvovati se za svoju obitelj i Crkvu, za narod i Boga. To je ono što nam Krist poručuje i na što nas poziva ne samo danas, nego svojim vazmenim otajstvom, da svakodnevno i ustrajno svjedočimo vjernost prema Bogu. Neka nam on pomogne da budemo nositelji nade i ljubavi koja nas vodi ne samo radosnoj proslavi Uskrsa, nego u vječnost i slavu uskrsnuća“, poručio je biskup. Sve nakane i potrebe sudionika slavlja biskup je preporučio zagovoru sv. Lovre i Blažene Djevice Marije. „Neka nam ona svojim majčinskim primjerom bude snaga u životnim kušnjama. Ona nam je posvjedočila majčinsku ljubav i jedinstvo vjernosti nebeskom Ocu i svome Sinom sve do njegove smrti na križu. Ostajući podno Isusova križa, kao Majka poučava nas kako se prihvaća volju Božju i ono što je potrebno da se ostvaruje Božje jedinstvo između nas koji slijedimo Isusa i koje on želi sabrati u jedno. Neka nas u tom jedinstvu sa Isusom i nebeskim Ocem prati i pomaže njezin majčinski zagovor i pomoć.“

Na svršetku slavlja hodočasnici su uputili Bogu Molitvu Jubileja, a zatim je biskup zahvalio župnicima, ministrantima, pjevačima i svima okupljenima na ovom hodočašću. Podsjetivši ih kako hodočastili u oprosne crkve u godini Redovnog jubileja biskup je pojasnio vjernicima uvjete za stjecanje potpunog oprosta. „Budimo zahvalni Bogu za sve što nam daje po svojim svetim otajstvima i po svojoj prisutnosti i blizini u njima. Ovo je hodočašće znak ljubavi i nade koju smo posvjedočili Gospodinu, ali i znak ljubavi i zajedništva svih nas kao požeške mjesne Crkve i Pakračkog dekanata. Potrebno je da još više rastemo u tom znaku.“ Biskup je zatim sve nakane okupljenih hodočasnika preporučio zagovoru sv. Lovre, zaštitnika Požeške biskupije. Pozvao je vjernike da se u molitvama spomenu svojih obitelji i onih koji nisu mogli hodočastiti u Požegu te je njihovim nakanama preporučio zdravlje Svetoga Oca i molitvu za duhovna zvanja. „Svećenička i redovnička zvanja su bogatstvo Crkve koje je potrebno našim župama. Molite za svećenike jer je njihovo poslanje zahtjevno, žrtva koju čine za Boga i Crkvu često ostaje skrivena način očima. Neka Gospodin blagoslovi i nagradi vas i sve ono što vi činite za svoje obitelji i župne zajednice. Isus neka nas prati svojom milošću da s njim provedemo ove svete dane i dočekamo radost, ne samo svetkovine njegovog uskrsnuća, nego i radost vječnoga Uskrsa.“