Na Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu, 13. travnja 2025. biskup Ivo Martinović u zajedništvu sa svećenicima iz središnjih biskupijskih ustanova i Župe sv. Terezije te drugim vjernicima grada Požege predvodio je procesiju ulaska Gospodnjega u Jeruzalem i euharistijsko slavlje u Katedrali. Među brojnim sudionicima slavlja bili su učenici Katoličke osnovne škole i Katoličke Gimnazije u Požegi te ovogodišnji krizmanici i prvopričesnici Župe sv. Terezije.
U kratkoj homiliji biskup je istaknuo kako naviještena čitanja govore o Kristovoj žrtvi predanja do smrti na križu. Poručio je kako je Isusova patnja očitovanje božanske Očeve ljubavi prema čovjeku. „Današnjom Nedjeljom Muke Gospodnje započinjemo Veliki tjedan koji svoj vrhunac ima u vazmenom trodnevlju. Tih dana se spominjemo otajstva jednog događaja i stvarnosti koju je Isus proživio i posvjedočio. Osim što smo sudjelovali u procesije i klicali Gospodinu, važno je biti svjestan da smo duboko utkani u križ i snagu Božje ljubavi, koju promatramo u svjetlu uskrsnuća.“
Biskup je nadalje podsjetio kako mi vjernici po svakom misnom slavlju i sakramentima postajemo dionici Isusove ljubavi na koju nas on poziva. „Biti kršćanin znači slijediti Isusa Krista u njegovoj ljubavi koja se očituje u služenju Bogu i ljudima do smrti na križu. To je ljubav koja sve prihvaća kao što ju je Isus prihvatio i u koju je utkana osuda svjetine te prezir Pilata i Heroda, ali i suosjećajna ljubav Šimuna Cirenca, Veronike i žena. To je svijest satnika da je Isus uistinu Sin Božji i da je potrebno poput „svega svijeta“ udarati se u prsa, kajati se i moliti Boga da nam oprosti grijehe“, poručio je biskup 
te pozvao nazočne da čvrstom vjerom u životu slijede Isusa. Naglasio je potom kako svatko od nas nosi svoj križ koji je često drugima nepoznat te je ohrabrio vjernike govoreći kako nam Kristov križ i uskrsnuće daju nam sigurnost i nadu da ćemo i mi s Bogom baštiniti pobjedu uskrsnuća. „U Kristovom križu i patnji nije samo naša snaga ili temelj naše ljubavi, nego sigurnost da ćemo i mi uskrsnuti i biti dionici njegove vječne slave. Neka nam zato njegov križ pomogne da uvijek budemo svjesni onoga što je Krist na svom tijelu pretrpio i doživio. Njegova muka nije bila nikakva gluma, nego stvarnost koju je proživio u svom ljudskom tijelu. Neka nas ona obnovi i pomogne da ga i najvećim kušnjama slijedimo i s ljubavlju služimo njemu i ljudima. Neka se njegova muka utisne i u naša srca kako bi ona bila znak potpunog darivanja prema vječnome Ocu.“
