U Dvorani bl. Alojzija Stepinca, požeški biskup Ivo Martinović susreo se 14. travnja 2025. s djelatnicima medija i tom prigodom predstavio Uskrsnu poruku pod naslovom „Blagoslovljen Bog (…) koji nas (…) uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu…“ (usp. 1 Pt 1,3).
Na početku susreta povjerenik Požeške biskupije za medije Marijan Pavelić pozdravio je medijske djelatnike i zahvalio im za suradnju i medijsku potporu, a potom je biskup Ivo predstavio svoju Uskrsnu poruku u kojoj je kazao:
„U radosti uskrsnoga jutra, zore novoga stvaranja i pobjede života nad grijehom i smrću, zajedno s apostolom Petrom kličemo: »Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, koji nas po velikom svome milosrđu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas« (1 Pt 1,3-4). Ovaj Petrov usklik nije samo sjećanje na činjenični povijesni događaj, već istinska radost žive vjere što je u Isusovu uskrsnuću za svakoga od nas ranjenog grijehom i smrću obnovljena životna nada, baština neraspadljiva, otvorena mogućnost vječnosti.
Doista, i papa Franjo nas u buli proglašenja Redovnog jubileja podsjeća »Isus, umrli i uskrsli, središte je naše vjere. (…) Za nas je prošao kroz tamu smrti. Očeva ga je ljubav uskrsnula u sili Duha Svetoga i učinila njegovo čovještvo prvinom vječnosti za naše spasenje. Kršćanska se nada sastoji upravo u ovome: pred smrću, gdje se čini da sve završava, stječemo sigurnost da se, zahvaljujući Kristu, i njegovoj milosti koja nam je dana u krštenju, ‘život mijenja, a ne oduzima’ (Rimski misal, Pokojničko predslovlje I) i to jednom zasvagda. U krštenju smo, naime, pokopani zajedno s Kristom i primamo u njemu, Uskrslom, dar novog života, koji ruši zid smrti i čini je prijelazom u vječnost.« (Spes non confundit, br. 20).
Iako nas životne okolnosti sa svojim svakodnevnim izazovima, kao i patnje, neizvjesnosti te nemiri oko nas i u nama, mogu ponekad obeshrabriti i poljuljati našu vjeru i nadu, Redovni jubilej 2025. godine snažan je podsjetnik na trajnu Božju prisutnost na našem hodočasničkom životnom putu prema vječnosti. Bog nam je po svome Sinu Isusu Kristu posvjedočio koliko nas ljubi i koliko mu je stalo do našeg spasenja, a Jubilej želi naš pogled iznova usmjeriti prema njemu – Isusu Kristu, našoj jedinoj nadi (usp. 1 Tim 1,1). Papa Franjo nam u jednoj od svojih kateheza pojašnjava kako je nada krepost koja nas usmjerava prema budućnosti s povjerenjem u Božja obećanja. Ona nije puki optimizam, već duboko uvjerenje da Bog drži svoju riječ i da nas njegova ljubav nikada neće iznevjeriti. Jubilej je zato posebno vrijeme milosti, obraćenja i obnove nade, prilika da ponovno otkrijemo Božju vjernost i snagu uskrsnuća koja prožima našu ljudsku povijest.
U vremenu jubilejske korizme imali smo povlaštenu priliku vježbati se u odricanju od osobnih navezanosti na prolazno, sa strpljenjem i ljubavlju uzimati svoj križ i prihvaćati žrtve života suočavajući se sa svojim vlastitim slabostima i grijesima te molitvom, postom i djelima ljubavi učvršćivati svoju kršćansku nadu koja svoj izvor i smisao ima u Kristovoj uskrsnoj pobjedi. Upravo se vrijeme korizmenog vježbanja i učvršćivanja nade s pogledom uprtim u križ, iščekujući zoru uskrsnoga jutra, treba preliti i na ostatak naše kalendarske i liturgijske godine jer je svaki novi dan prilika da preko križeva i naših malih odricanja i trpljenja, ustrajnim odnosom s Bogom kroz osobnu molitvu, čitanje Svetoga pisma i sakramente, učvrstimo nadu koja pobjeđuje zlo i smrt i otvara nam vječnost.
Redovni jubilej 2025. godine kao i povijesne obljetnice kojih se spominjemo – 1100 godina Splitskih sabora i Hrvatskoga Kraljevstva te 1800 godina od rođenja svetog Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika naše Požeške biskupije – podsjećaju nas na spasenjski zahvat koji je Bog učinio u povijesti po Isusovu rođenju, a napose vazmenom otajstvu njegove muke, smrti i uskrsnuća. Krist je izvojevao pobjedu života nad smrću, svjetla nad tamom, nade nad očajem! Svjedočanstvo je to kako naš Bog nije odsutan nego prisutan, i još više od toga – on je Bog djelatan u našoj povijesti. Po Isusovu životu i djelovanju pokazao nam je kako mu nisu strane naše životne nevolje i teškoće, kako nije indiferentan na ljudsku patnju, besmisao, ranjenost grijehom i kako snažno stoji uz one koji se u njega pouzdaju, o čemu, među ostalim, razlaže papa Franjo u svojoj najnovijoj enciklici Dilexit nos. Osim toga, navedene povijesne obljetnice znak su Božje prisutnosti u povijesti Crkve i našega naroda koje su oblikovale naš kršćanski identitet i koje, ispravno vrednovane u sadašnjem hrvatskom trenutku, mogu graditi zdravu i uspješnu budućnost.
Konačno, život i djelo svetog mučenika Lovre, mladog rimskog đakona, jesu nam primjer i poticaj, ali i uvijek novo ohrabrenje na našem životnom putu. Uistinu, sveti Lovro je sjajan primjer kršćanske nade koja pobjeđuje svaki ljudski strah i nemoć. Njegova hrabra ispovijest vjere i mučenička smrt svjedoče o snazi uskrsnuća koje čovjeku vjerniku daju duhovnu snagu iznad svake fizičke snage da s radošću prihvati i najveću žrtvu iz ljubavi prema Kristu. Sveti Lovro nas tako svojim primjerom na najizvrsniji način uči da kršćanska nada nikada ne razočarava (usp. Rim 5,5) jer je utemeljena na Kristovoj pobjedi nad smrću. Isusova pobjeda, koje je dionik i sveti Lovro, temelj je naše nade jer nam jamči da nas ni smrt ni bilo koja druga sila ne mogu odvojiti od Božje ljubavi (usp. Rim 8,38-39).
Braćo i sestre! Uvijek iznova radostan i zahvalan zbog vjerničke spoznaje kako nas naš Bog ljubi do smrti na križu, od srca vam čestitam svetkovinu Uskrsa, uz iskrenu molitvu da vam Kristovo uskrsnuće bude svjetlo koje vas vodi kroz životne tmine, snaga koja vam pomaže nositi križeve svakodnevice s pouzdanjem u Božju pomoć i nada koja vas, unatoč ljudskim slabostima i ograničenjima, uvijek ispunja istinskom radošću i dubokim mirom koji samo Krist može dati (usp. Iv 14,27).
Uz izraze posebnog poštovanja i nepokolebljive kršćanske nade, bratski vas u Uskrslom Gospodinu pozdravljam i blagoslivljam!“
Nakon predstavljanja Uskrsne poruke, biskup je na molbu novinara uputio čestitku i Hrvatima izvan Domovine, a potom je uslijedio domjenak gdje se biskup zadržao s novinarima u razgovoru, zanimajući se za njihov rad i životne situacije. Na kraju susreta biskup je svima darovao knjige o crkvi sv. Lovre u Požegi.
