Na spomendan sv. Leopolda Mandića, u ponedjeljak 12. svibnja 2025. godine, zadarski nadbiskup u miru Želimir Puljić pohodio je Župu sv. Leopolda Mandića u Požegi te predvodio središnje euharistijsko slavlje prigodom svetkovine zaštitnika Župe. Koncelebrirali su domaći župnik Jozo Jurić i svećenici Požeškog dekanata na čelu s dekanom Brankom Šipurom, a sudjelovali su brojni župljani i vjernici grada Požege.
U prigodnoj homiliji nadbiskup Želimir je podsjetio kako se ove godine obilježava 159. obljetnica rođenja sv. Leopolda Mandića. Kazao je kako je Bogdan Leopold Mandić rođen u zaljevu hrvatskih svetaca, u Herceg-Novom, u obitelji Petra i Karoline, rođene Carević, kao jedanaesto od dvanaestero djece. „Obitelj je dakle bila puna života i kršćanskih kreposti pa će širina srca biti njegova dragocjena baština. Leopold je posjedovao dar mudrosti i savjeta, pa je za svakoga imao prikladnu riječ, a njegova ‘zlatna ruka’ više od pola stoljeća blagoslivljala je ljude i odriješivala ih od grijeha. Zato je u prigodi njegove beatifikacije (2. svibnja 1976.) Papa Pavao VI. istakao da je Leopold uzdignut na čast oltara, jer je bio zauzeti službenik sakramenta svete ispovijedi“, rekao je nadbiskup Puljić, prisjećajući se i svog vlastitog boravka u Rimu tijekom beatifikacije svetog Leopolda 1976., na kojoj je sudjelovao kao mladi svećenik.
Govoreći o svecima kao nebeskim zaštitnicima i duhovnim osloncima naroda, nadbiskup je istaknuo posebno mjesto koje Leopold zauzima u životima mnogih, uključujući i sportaše, poput olimpijke Sandre Perković koja se, kako je naveo, uoči svakog natjecanja molila upravo ovom svecu. „Njegovo je borilište bilo u ispovjedaonici gdje je odriješivao ljude od zla i grijeha i liječio duševne rane penitenata“, naglasio je predvoditelj slavlja.
U središnjem dijelu homilije nadbiskup se osvrnuo na duhovnu dimenziju borbe koju svaki čovjek vodi protiv grijeha, slabosti i rana što proizlaze iz narušene ljudske naravi. „Čovjek je ranjen – razumom, voljom, srcem i savješću. A te rane, koje često prerastu u suze i nutarnje drame, traže liječnika i utjehu. Sv. Leopold bio je upravo to – liječnik duša, nositelj Božje milosti“, poručio je.
Nadbiskup je nadalje istaknuo važnost sakramenta ispovijedi ne samo kao vjerskog čina, nego i kao istinskog duhovnog i psihološkog oslobođenja. Pozvao se i na riječi poznatih psihologa, poput G. Junga i H. Schultza, koji su priznali iscjeliteljsku snagu duhovnosti. „Religija nije bijeg od problema, već put prema nutarnjoj ravnoteži i snazi da se s njima suočimo“, rekao je nadbiskup Puljić, potičući vjernike da se ne boje suočiti sa sobom i da traže oprost i milost.
Na kraju homilije, nadbiskup je pozvao sve prisutne da nasljeduju kreposti koje je sv. Pavao nabrojao u poslanici Galaćanima – ljubav, mir, strpljivost, blagost i vjernost – a koje je sv. Leopold, kako je rekao, doslovno utjelovio. „Neka nam on, ‘prijatelj zlatne ruke i zlatnog jezika’, izmoli potrebne milosti i pomogne u životnim borbama“, zaključio je nadbiskup Puljić i sve preporučio zagovoru sv. Leopolda.
Poslije popričesne molitve župnik Jurić je zahvalio svim sudionicima slavlja, napose predvoditelju nadbiskupu Puljiću. Podsjetio je kako nadbiskup Želimir predvodio i sinoćnje slavlje kojim je zaključena devetodnevna priprava za proslavu zaštitnika Župe. Zahvalio je nadbiskupu što im je tom prigodom uručio relikvije sv. Leopolda Mandića te blagoslovio relikvijar u koji su one položene. Relikvijar je zahvaljujući donacijama vjernika izradio akademski kipar Tomislav Kršnjavi.
