Hodočašće vjernika Pleterničkog dekanata u požešku Katedralu i crkvu sv. Lovre

U okviru programa Redovnog jubileja 2025. godine i 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvog zaštitnika Požeške biskupije, u subotu 17. svibnja 2025. godine svećenici i vjernici Pleterničkog dekanata Požeške biskupije hodočastili su u oprosne crkve – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre u Požegi.

Program hodočašća započeo je u Katedrali gdje je okupljene svećenike i vjernike pozdravio požeški biskup Ivo Martinović uputivši im srdačnu riječ dobrodošlice. Ukratko im je progovorio o značenju Jubileja te ih podsjetio na obilježavanje 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvoga zaštitnika Požeške biskupije. „Ovo hodočašće činimo u znaku vjere i ljubavi prema Bogu, ali i prema sebi i svojim duhovnom potrebama koje su važne za naše spasenje. Svojim dolaskom i žrtvom, napose vi koji ste pješačili iz Župe Kuzmica iskazali ste svijest kako nam je svima potreban rast u vjeri. Pozvani smo neprestano otkrivati Boga i darove koje nam daje“, poručio je biskup te zahvalio vjernicima što su na ovaj način posvjedočili zajedništvo Crkve koja se okuplja oko spasitelja Isusa Krista.

Potom je upravitelj Župe sv. Terezije Avilske Mario Večerić predstavio hodočasnicima tijek programa i progovorio o uvjetima za stjecanje potpunog oprosta. Uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio kanonik pokorničar Josip Krpeljević nakon kojega je uslijedila prilika za sakrament pomirenja. Vjernici Pleterničkog dekanata potom su se uputili u crkvu sv. Lovre gdje su u pripravi za svetu misu izmolili krunicu i litanije Blažene Djevice Marije.

Središnji čin hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre, koje je u zajedništvu sa svećenicima Pleterničkog dekanata predvodio rektor crkve Marijan Pavelić. Na početku svete mise pozdravio je okupljene vjernike na čelu s njihovim župnicima i dekanom Antunom Ćorkovićem. Istaknuo je kako nas godina Jubileja i misna čitanja podsjećaju na Božje milosrđe i ljubav prema čovjeku. „Otac nam objavljuje sebe u Isusu Kristu te nam po njemu u svakom euharistijskom slavlju očituje svoju blizinu i ljubav.“

U prigodnoj homiliji predvoditelj slavlja se osvrnuo na evanđeoski ulomak koji donosi Isusov oproštajni govor s posljednje večere. Kazao je kako su Isusove riječi učenicima kao životne smjernice namijene svima nama te nas pozivaju na vjeru, zajedništvo i nasljedovanje. Tumačeći razgovor između apostola Filipa i Isusa, istaknuo je da se prava spoznaja Boga događa srcem, a ne samo znanjem ili tjelesnim iskustvom. „Apostoli, koji su tri godine bili s Isusom, još uvijek ga nisu istinski upoznali. Bog ne izgleda kao što ga zamišljamo – on hoda među nama, u jednostavnosti i poniznom služenju. Bogu nije problem biti malen“, rekao je rektor Pavelić, dodavši kako čovjek često želi Boga doživjeti, ali zaboravlja da se On ne objavljuje u senzaciji, nego u poniznosti.

Osvrnuo se potom na Isusovu izjavu da će oni koji vjeruju činiti i veća djela nego što je on činio. Pojasnio je kako Isus nije činio znamenja kako bi zadivio ljude, nego radi obraćenja ljudskog srca. „Crkva, po Duhu Svetome, već dvije tisuće godina nastavlja Kristovo djelo: kroz sakramente, služenje, evangelizaciju, obrazovanje i skrb za siromašne. Isus je danas po Crkvi i Duhu Svetom prisutan u svim krajevima svijeta i to je doista veliko djelo koje nam je obećao da ćemo činiti.“ Na svršetku homilije rektor Pavelić je kao primjer vjernosti i poniznosti istaknuo sv. Lovru, koji je Boga prepoznavao u siromasima i služio im. „U njemu se proslavio Bog. I mi smo pozvani biti njegovi znakovi u svijetu – ne tražeći svoju slavu, nego da Bog po nama bude vidljiv.“

Na svršetku slavlja vjernici su uputili Bogu Molitvu Jubileja, a zatim je dekan Ćorković zahvalio biskupu Ivi, kancelaru Kupčaku i rektoru Paveliću na prijemu te župnicima, pjevačima i svima okupljenima za sudjelovanje na hodočašću. Predvoditelj slavlja je poručio sudionicima kako su svojim dolaskom pokazali ljubav prema Bogu, a svjedočanstvom vjere obogatili grad Požegu. Ukratko ih je podsjetio na dugu povijest crkve sv. Lovre i njegov život te ih je potaknuo da njemu povjere svoje brige i nasljeduju njegov primjer.