Zdravstveni djelatnici s područja Požeške biskupije hodočastili su 30. svibnja 2025. u Voćin. Na njem su sudjelovali članovi podružnica Hrvatskoga katoličkog liječničkog društva u Požeškoj biskupiji i Hrvatske katoličke udruge medicinskih sestara i tehničara u Požeškoj biskupiji te djelatnici Specijalne bolnice za psihijatriju i palijativnu skrb Sv. Rafael na Strmcu kao i drugi zdravstveni djelatnici i zaposlenici u zdravstvu. Središte hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio požeški biskup Ivo Martinović.
Prigodnu homiliju biskup je započeo ustvrdivši kako naviještena evanđeoska riječ Božja jasno i konkretno govori o radosti i žalosti. Ustvrdio je kako pastoralna konstitucija Drugog vatikanskog koncila o Crkvi u suvremenom svijetu „Gaudium et spes“ također započinje riječima: „Radost i nada, žalost i tjeskoba ljudi našeg vremena…“. Kazao je kako su to ljudske stvarnosti prisutne u svim vremenima. „Isus ove riječi upućuje učenicima prije svoje smrti najavljujući kako će doživjeti žalost zbog njegova odlaska. Isus svojim riječima apostolima daje ohrabrenje, poticaj za ustrajnost i sigurnost. One su ujedno i navještaj nade koju on donosi pred onim što će se dogoditi poslije, njegova muka i smrt, patnja, progonstvo, smrt i strah. To je Isusova poruka i nama da znamo u stvarnostima koje su bolne, žalosne i gorke s nadom gledati u budućnost i biti oslonjeni na njega. To je Isusov poziv na jakost i nepokolebljivost u vjeri“, ustvrdio je biskup.
Osvrnuo se potom na ulomak iz Djela apostolskih koje u Korintu opisuje viđenje u kojem sv. Pavao prima snagu Božje prisutnosti i riječ. Tumačeći kako je Pavao to iskustvo doživio u noći, biskup je poručio kako se Boga najjasnije može čuti i doživjeti u tišini, u molitvi i sabranosti srca, u šutnji i svetoj euharistiji. Poručio je potom zdravstvenim djelatnicima kako su takva iskustva Božje blizine od velike važnosti za njihovu vjeru i poslanje. „Vaše služenje ljudima ostvaruje se snagom ljubavi. Ono što kao vjernici činite u bolnicama i u svojim obiteljima pronalazi snagu u Kristovoj riječi i obnavlja se u zajedništvu s njim u svakoj svetoj misi. Svojim djelovanjem i medicinskom skrbi vi svjedočite i donosite bolesnicima i patnicima snagu vjere i ljubavi“, kazao je biskup. Spominjući se potom Dana državnosti, biskup je rekao kako su liječnici i medicinsko osoblje tijekom Domovinskog rata služenjem ljudima u raznim nevoljama svjedočili Božju prisutnost i blizinu. „Današnja nas Božja riječ poziva da uvijek i svugdje, u bolnici i na ulici, u miru i ratu, trebamo biti nositelji Isusove ljubavi, radosti i nade poput apostola, jer ju i nama neprestano daje. Božja ljubav je prije svega potrebna onima koji se nalaze u najtežim stvarnostima svoga života.“
Biskup se potom obratio sestrama Služavkama Malog Isusa naglasivši kako u svakom poslanju postoje izazovi i poteškoće. „Drage sestre, dok vršite svoje službe i služite Gospodinu, s jedne strane otkrivate svoju ljubav prema Isusu, a s druge ste strane pred brojnim izazovima i činjenicom da nije uvijek lako slijediti Isusa Krista. Dok na različite načine služite Bogu i drugima otkrivate kako je važno u svom srcu imati osjećaj za dijete Isusa, ali i kako je uvijek teško imati u svom srcu taj stav poniznosti koji svjedoči ljubav prema svakoj osobi. S jedne strane je riječ o izazovu ljepote poziva, a s druge strane o izazovu kako odgovoriti predanjem srca. U svakoj svetoj misi potrebno obnavljati svojem srce, jer srcem se želi slijediti Isusa Krista. Svi smo izloženi kušnjama i u opasnosti smo da posustanemo u ljubavi. Često osjećamo kako je snaga našega srca na izmaku. To se događa ako računamo samo na sebe i svoje snage, ali kad se okrenemo Bogu otkrivamo snagu srca, vjere i ljubavi za hod s njime“, poručio je biskup. Istaknuo je 
kako su euharistija i molitva najdragocjenije što nam je Isus darovao kao pomoć da budemo ustrajni nositelji njegove ljubavi i svjedoci nepokolebljive nade. „Želimo danas biti svjesni da nas riječ Božja ohrabruje i poziva da se poput sv. Pavla oslonimo na Krista uskrsloga, kako poslije muke i trpljenja dolazi uskrsnuće, radost i ljepota koju nam Bog dariva. I ovo svetište Gospe Voćinske je mjesto u kojem otkrivamo kako kršćanska nada ni u prahu ni u pepelu ne umire. Ovdje smo svjedoci kako snaga vjere i nade ne obnavlja samo zidove crkve, nego vjeru i duše onih koji se oslanjaju na Boga. Stoga kao hodočasnici nade u ovoj Svetoj godini molimo Gospu Voćinsku da nikad ne izgubimo vjeru u Boga, snagu svjedočenja ljubavi i nošenja nade u razorene ljudske živote. Neka nas Gospa Voćinska prati svojim zagovorom i zaštitom da budemo iskreni hodočasnici i nositelji nade, dok se napajamo na nepresušnom izvoru nade – Isusu Kristu“, zaključio je biskup.
