U okviru programa Redovnog jubileja 2025. godine i 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvog zaštitnika Požeške biskupije, u subotu 31. svibnja 2025. godine svećenici i vjernici Novokapelačkog dekanata Požeške biskupije hodočastili su u oprosne crkve – Katedralu sv. Terezije Avilske i crkvu sv. Lovre u Požegi.
Program hodočašća započeo je u Katedrali gdje je okupljene svećenike i vjernike pozdravio požeški biskup Ivo Martinović uputivši im srdačnu riječ dobrodošlice. Ukratko im je progovorio o značenju Jubileja te ih podsjetio na obilježavanje 1800. obljetnice rođenja sv. Lovre, đakona i mučenika, prvoga zaštitnika Požeške biskupije. Predstavio je hodočasnicima tijek programa i progovorio o uvjetima za stjecanje potpunog oprosta poručivši im na kraju kako je Krist temelj naše nade i vjere.
Uslijedilo je pokorničko bogoslužje koje je predvodio kanonik pokorničar Josip Krpeljević nakon kojega je uslijedila prilika za sakrament pomirenja. Vjernici Novokapelačkog dekanata potom su posjetili Dijecezanski muzej Požeške biskupije i uz stručno vodstvo razgledali sakralnu zbirku i zbirku moderne i suvremene umjetnosti te se upoznali sa višestoljetnom sakralnom kulturnom baštinom koja je izraz vjere Božjega naroda u zapadnoj i srednjoj Slavoniji. Zatim su se uputili u crkvu sv. Lovre gdje su u pripravi za svetu misu izmolili krunicu i litanije Blažene Djevice Marije.
Središnji čin hodočašća bilo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Lovre, koje je u zajedništvu sa svećenicima Novokapelačkog dekanata predvodio rektor crkve Marijan Pavelić. Na početku svete mise pozdravio je okupljene vjernike na čelu s njihovim župnicima i dekanom Ivanom Nikolićem. Istaknuo je kako nas godina Jubileja i misna čitanja podsjećaju na Božje milosrđe i ljubav prema čovjeku. Kazao je kako je blagdan Pohođenja Blažene Djevice Marije svojevrsna kruna svibanjskih pobožnosti istaknuvši da je susret Marije i Elizabete iz kojeg izvire radost svjedočenja vjere slika onoga što se događa u ovome hodočašću.
U prigodnoj homiliji predvoditelj slavlja se osvrnuo na evanđeoski ulomak koji donosi izvještaj o susretu Marije i Elizabete. Već u uvodu homilije naglasio je da Marija i Elizabeta nisu samo povijesne figure, već simboli svih „malenih“ i „neznatnih“ – svakoga od nas. Istaknuo je kako Bog upravo preko takvih ljudi ostvaruje svoje velike naume. „Marija, iako mlada i siromašna djevojka iz Nazareta, nije oklijevala kada je anđeo objavio Božji plan – odmah je pohitala pomoći svojoj rođakinji Elizabeti. S druge strane, Elizabeta se smatra nedostojnom tog susreta, čime pokazuje duboku poniznost. Kada u svojoj malenosti surađujemo s Bogom, nadilazimo svoje snage i planove“, poručio je rektor, podsjećajući kako se Božji planovi ostvaruju upravo preko onih koji se ne nameću, već žive vjeru skromno i predano.
U nastavku homilije, rektor Pavelić posebno je istaknuo Mariju kao uzor vjere. „Ona nije imala društveni utjecaj ni moć, a ipak ju je Bog izabrao za majku svoga Sina. Povjerovala je Božjoj riječi i zbog te vjere nazvana je blaženom“, kazao je rektor, pozivajući vjernike da poput Marije budu otvoreni Božjem pozivu.
Jedna od središnjih tema homilije bila je zahvalnost koja se sve rjeđe očituje u suvremenom životu. Predvoditelj slavlja je podsjetio kako se lako naviknemo na dobro te ga rijetko znamo prepoznati i cijeniti. „Suprotno tome, 
Marija i Elizabeta predstavljaju uzor zahvalnosti. U susretu dviju žena dominiraju radost i hvala. Marija u svom hvalospjevu ‘Veliča’ ne upućuje nijednu molbu, već samo zahvaljuje. I cijeloga života ostaje vjerna tom stavu, bez zahtjeva za sebe. I mi moramo imati oko koje vidi dobro i srce koje zna zahvaljivati“, rekao je rektor Pavelić.
Homiliju je zaključio promišljanjem o snazi autentičnih susreta – onih koji nas nadahnjuju i obogaćuju. „Marijin dolazak Elizabeti bio je susret radosti, jer je u središtu bio sam Isus. Današnji susreti često su površni, obilježeni tračevima i negativnošću. Ne možemo drugome približiti Boga, ako ga nemamo u sebi“, naglasio je. Pozvao je okupljene da budu nositelji istinske radosti, ali da to mogu postati tek kad se i sami dublje susretnu s Bogom – u šutnji, molitvi i čitanju Svetoga pisma. „Bog računa s nama, i po nama može činiti velike stvari. Budimo zahvalni, puni vjere i radosti. To je poruka Jubileja i poruka sv. Lovre, zaključio je rektor Pavelić.
Na svršetku slavlja vjernici su uputili Bogu Molitvu Jubileja, a zatim je rektor zahvalio svim sudionicima slavlja što su svojim dolaskom pokazali ljubav prema Bogu, a svjedočanstvom vjere obogatili grad Požegu. Ukratko ih je podsjetio na dugu povijest crkve sv. Lovre i njegov život te ih je potaknuo da njemu povjere svoje brige i nasljeduju njegov primjer.
